U što se pretvorio Most? Od stranke političkog centra do grupe huškača, žao mi je kad vidim ovog hrabrog čovjeka s njima

Mosta je sad stvarno dosta. Kad god cijela javnost slijeva i zdesna, politični i apolitični, osude ekstremizam, divljaštvo najgore vrste kakvo se dogodilo prije Hajdukove utakmice u Splitu, oni dodaju famozno "ali".

Tako Nikola Grmoja, profesor povijesti koji bi mlade trebao učiti što je bilo, a ne da slave Auschwitz i "lože peći za Židove", veli: "Pupovac je "našao gorivo", a Torcida je "natankala". Istina je, naravno, sasvim drugačija: upravo je ovaj i ovakav Most pod njegovim vodstvom, našao gorivo kojim će zapaliti fitilj na krajnjoj desnici dok cijelo društvo ne eksplodira. Pupovac je vatrogasac, a Grmoja politički palikuća.

Nikola Grmoja
 

Damjan Tadic/Cropix

Grlati Miro

Grmoja, Bulj, Miletić..., već godinama zgražavaju umjereniji dio javnosti svojim  eskapadama protiv migranata, Srba, LGBTQ zajednice... Gdje su god slabiji, drugi i drugačiji, manjine, gdje su nemoćniji i siromašniji, eto ti mostovaca da ih, nakon što ih je život nokautirao, dodatno iscipelare, baš onako kako to rade kukavice dok žrtva leži na podu.

Bulj nas je tako nedavno izvijestio o skupu Srba u Otišiću koji mu miriše na neku novu pobunu. Reporter "Slobodne" koji je tim povodom otišao na teren, nijednog jedinog dokaza za te opasne tvrdnje nije našao. U međuvremenu, ono malo Srba što je ostalo u tom kraju, izloženo je prijetnjama ekstremista koje je grlati Miro razjario.

Miro Bulj

Svojedobno mu je smetala i etnografska izložba Srba u njegovom Sinju. I tu je pronašao možebitne četnike pa ju je zabranio, a romskoj sirotinji koja je za Božić svirala na Pijaci da zaradi kruh, pokazao da im tu nije mjesto. Ljudski i kršćanski, nema što. 

Da Most više nije politička stranka političkog centra i/ili umjerene desnice, narodni zastupnik Bulj dokazao je uzvikujući Za dom spremni u Saboru, što je nedopustivi atak na ustavni poredak Republike Hrvatske i njegovu preambulu u kojoj jasno stoji da je ova zemlja nastala na antifašističkim tekovinama. Zamislite Bundestag u kojem se kliče Sieg Heil? Čemu to vodi? Korteu Torcide kakvom smo svjedočili u četvrtak.

Prema onome što mu izgovara saborski kolega, vjeroučitelj Marin Miletić, Bulj je mimoza, neubrani cvijet. Govoreći o tobožnjoj najezdi ilegalnih migranata, prije tri godine izjavio je: "Mi nećemo moći normalno hodati, a naše žene će morati biti zamotane." Čitatelju, hodaš li normalno? Je li tvoja žena zamotana? Ništa od toga, naravno, ali glavno je da Marin Miletić stalno plaši ljude ne bi li kod naivnijih, neobrazovanijih, politički neukih, dobio glasove za još jedan saborski mandat koji je puno bolje plaćen od satova vjeronauka. I onda takvima najavi da će, kad Most dođe na vlast, "neke zapaliti i vješati"?! Ja još ne vjerujem da je to zaista prevalio preko usta?!

Marin Miletić
 

Goran Mehkek/Cropix

Čudo se nije dogodilo

Strašno je u što se pretvorio Most. Bila je to nekoć stranka na ponos Neretve i cijele Hrvatske! Mladi ljudi okupljeni oko psihijatra Bože Petrova, hrabro su se suprostavili dugogodišnoj vladavini Stipe Gabrića Jambe i silnim marifetlucima koji su mu se pripisivali. Golijata Jambu pobijedili su "praćkom" koja ih je katapultirala na nacionalnu  scenu. Nudeći treći put, alternativu HDZ-u i SDP-u koji su imali priliku pokazati što znaju, a što su napravili od Hrvatske svatko od nas osjeća na svojoj koži, izgledali su kao pravo političko osvježenje, čudo koje samo što nam se nije dogodilo. 

"Žao mi je kad vidim kako se Troskot nepokolobljivo, odlučno, hrabro, bavi kracima gospićke afere s opasnim otpadom, i kako to radi na način dostojan saborskog zastupnika i Mosta kakav je nekad bio, a od kojeg jedva ponton ostao"             

Ronald Gorsic/Cropix

Kažem, izgledali, jer osipanje najboljih ljudi koji su im se pridružili odvijalo se kao na automatskoj traci: Stipe Petrina, Ivan Kovačić, Ines Strenja-Linić, Vlaho Orepić, Marko Vučetić, bračni par Raspudić...

Duga je lista onih koji su na ovaj ili onaj način "sišli" s Mosta, s kojeg danas čujemo tek obične bukače: Miletića, Grmoju, Bulja..., od čije je galame kadikad teško razaznati i glas razuma onih koji se (još) bave ozbiljnim temama i nastupaju zrelo, poput Zvonimira Troskota. Dođe mi ga žao kad ga vidim kako se nepokolobljivo, odlučno, hrabro, bavi kracima gospićke afere s opasnim otpadom, i kako to radi na način dostojan saborskog zastupnika i Mosta kakav je nekad bio, a od kojeg jedva ponton ostao.