U priči o Bleiburgu zaboravlja se da su Titu i partizanima pred nosom pobjegli najveći zločinci, ustaše kojima su ruke do lakta bile krvave

Josip Broz Tito nije mogao sakriti zadovoljstvo.

- Što se tiče ovih izdajnika koji su se našli unutar naše zemlje, u svakom narodu posebice, to je stvar prošlosti. Ruka pravde, ruka osvetnica našeg naroda, dostigla ih je već ogromnu većinu, a samo manji dio uspio je pobjeći pod krilo pokrovitelja van naše zemlje - slavodobitno je u svojem govoru u Ljubljani, 27. svibnja 1945., poručio budući Maršal.

Ratni pobjednik, opijen vojnim trijumfom, uživao je u trenucima slave.

Tito je, međutim, zaboravio na jednu važnu činjenicu. U obruču koji je stegnuo kod Bleiburga - bar kad je o vojnicima i dužnosnicima Pavelićeve NDH riječ - ostale su sitne ribe. Pravi ratni zločinci, oni koji su do lakata okrvavili ruke, uveli rasne zakone, osnovali Jasenovac, poklonili Dalmaciju Talijanima, zb...