Krajem veljače te nesretne 1991. godine kao 18-godišnjak dobio sam poziv za odsluženje vojnog roka. Već sredinom idućeg mjeseca stigao sam u Petrinju, u kasarnu "Vasil Gaćeša".
Bilo je to vrijeme kad se u zraku osjećalo da jugoslavenska federacija nezadrživo ulazi u terminalni stadij krize, a pobunjeni Srbi već su oborili balvane po dalmatinskim prometnicama. Mi vojnici iz Hrvatske i Slovenije bili smo pod stalnom prismotrom uglavnom srpskih oficira.
Ubrzo nakon našeg dolaska u dvorište vojarne svakodnevno pristižu i srpski dobrovoljci iz okolnih sela, u prvom redu iz danas potresom pogođenih Majskih Poljana. Razularena i pijana banda, njih oko dvije tisuće, podigli su šatore, noću odjekuju pucnji, na ražnjevima se svakodnevno vrte odojci i janjci, rakija teče u potocima. Nije s...