Naizgled, stvar izgleda prilično jednostavna. Građanin kojega je pratila tajna služba bivše Jugoslavije - a takvih je u Hrvatskoj više od 66.000 - odluči vidjeti svoj dosje. Želi doznati tko ga je od prijatelja, kolega s posla ili obitelji "cinkao", tko je protiv njega lažno svjedočio i kakvim su se sve metodama suradnici Službe državne sigurnosti dovijali kako bi mu "napakirali" kontrarevolucionarni rad.
Ode u Hrvatski državni arhiv i preda zahtjev za uvid u dosje. No, prije nego što dobije mogućnost da ga pogleda, mora potpisati izjavu. U njoj se obavezuje da će ono što vidi za ostatak svijeta ostati – tajnom. Drugim riječima, građanin koji je imao povijesnu nesreću biti predmetom obrade tajne službe jednog nedemokratskog režima detalje koje otkrije u svojem dosjeu ne smije ...