Je li konačno vrijeme, ili bolje, jesmo li dovoljno zreli da se možemo suočiti s najgorim posljedicama svih totalitarizama koje smo (pre)živjeli u 20. stoljeću? Do kada ćemo žrtve povijesno poraženih ideologija dijeliti na “naše” i “njihove”?
Jesmo li u stanju komemorirati, a ne i rehabilitirati poražene ideologije, onako kako to odavno čine u, primjerice, Njemačkoj? Istina, Njemačka je prošla proces denacifikacije (entnazifizierung), dok mi lustraciju nismo imali... Možemo li istraživati i komemorirati žrtve Križnog puta, a da to istodobno ne znači relativiziranje ili skandalozno neznanstveno revidiranje broja žrtava prethodnih zločina u Jasenovcu ili Jadovnom? Kako izbjeći zamku neznanstvenog revizionizma i revanšizma i čestu pojavu da osuda jednog totalitarizma vodi u...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....