Palijativna skrb posebni je dio zdravstvene skrbi i u Hrvatskoj je godišnje treba gotovo 50.000 ljudi. I u Istri mobilni timovi godišnje prevaljuju tisuće kilometara ulazeći u domove umirućih, olakšavajući njima i obiteljima zadnje trenutke. U tome im nesebično pomažu i volonteri.
Svetlana nakon posla vrijeme posvećuje umirućima. Stručno se obrazovala u Ligi protiv raka kako bi znala pružiti svu pomoć koju može.
- Pa, nekako sam krenula od sebe, da radim drugima ono što bi voljela da drugi rade meni. Ja sam se stavila u cipele ljudi koji su sami, nemaju nikoga svoga, dosta ih gledam oko sebe i uvijek sam imala tu crtu za pomaganje i pomislila sam kako zapravo nitko, tko ne želi naravno, ne mora otići sam, naglasila je za HRT Svetlana Stojanović, volonterka.
Ona je dio jednog od dvaju istarskih mobilnih timova pri Domu zdravlja.
Na poziv obiteljskoga liječnika i obitelji, odlaze neizlječivo bolesnome u njegov dom.
- Nastojimo ukloniti, odnosno ublažiti simptome bolesti, one tjelesne, duhovne ili duševne, socijalne, ističe Mario Božac, onkolog, voditelj Djelatnosti za palijativnu skrb istarskih domova zdravlja.
Velika su potpora obitelji koja nerijetko ne zna čini li sve dobro.
- Mi smo pripravni bilo da je to telefonski, mi smo pripravni za pacijente koji su u našem registru, praznikom, vikendom. Oni mogu računati da ćemo im se javiti, konzultirati liječnike mobilnog palijativnog tima, govori Bosiljka Kovačević, koordinatorica palijativne skrbi Istarske županije.
A za gotovo tisuću palijativnih i teških bolesnika u Istri, malo ih je.
- Ta dva tima za cijelu Istru, to je 2850 km, dosta je zahtjevno jer više od 300 sati godišnje smo na cesti. Kad dođete u kuću, je li palijativno ili nije, kad nas angažiraju napravimo što možemo, ističe Julijana Franinović, neurologinja, dopredsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu.
I neizmjerna su im pomoć ljudi poput Svetlane. Trenutačno 17 volontera u Istri pomaže umirućima, piše HRT.