StoryEditor
Hrvatskaprava stvar na pravom mjestu

Svaka će škovaca naći svoju kantu tek kad nas opale po džepu

Piše PSD.
24. srpnja 2014. - 10:40
I dok nam veliki Milan Bandić s malih TV ekrana lascivno poručuje “stavi pravu stvar na pravo mjesto”, mi to – provjerili smo – i ne činimo često. Nismo b(r)ezobrazni, tek o smeću je riječ, a narod ko narod – baca ga gdje komu na pamet padne i pojma nema da od 24. srpnja mora selektirati sve što se od škovaca razlučiti da: staklo, papirušinu, plastiku, staru robu te biološki i miješani otpad, dok nam se u glavi sve ne pomiješa.

Je li, dakle, prosječnom Hrvatu reciklaža – gnjavaža?

– Šjor, a di ćete sa tin škovacama? Triba to lipo raščeprkat – trčen za čovjekom koji je na Cankarevoj poljani smandrljao sve u jednu kesicu, pa smireno, poput Šarića s linije za slobodna bacanja, pogodio kontejner. Tek je mahnuo rukom i nastavio svojim putem.

S drugim smo Splićom imali više sreće: mladi Darjan Pervan zna da se kreće s odvajanjem otpada, i da sve to valja fino razvrstati po “pe esu”, kako zakon nalaže, pače, oni doma već i stroj za kompost imaju, ali...

– Lako ćemo za staklo, papir, plastičnu ambalažu, tekstil, al’ šta ide u biootpad, a šta u miješani? I šta ćemo mi u Plinarskoj, recimo, koji umisto kontejnera za ovo i ono imamo samo jednu zelenu kantu? – nije jasno Darjanu, iako je, priznaje, u poštanskom sandučiću pronašao listić na kojem ga iz “Čistoće” informiraju da se Hrvatska, od ovoga srpnja, svrstava u red ekološki osviještenih zemalja, jer, Bože moj, nismo ni mi više nitko i ništa, već dio Unije koja je sva zelena i na cvitiće.

Kolegica Milena Budimir, čija teta živi u blistavoj Austriji, smije se na sam spomen da ćemo i mi odvajati smeće svako u svoju vrećicu i posudicu.

– Tu ti je tisuću zašto i tisuću zato, jer, pepeo je, recimo, biootpad, ali čik ne, opušak ti spada u miješani. Ili, vidi, hrskavica je biootpad, ali su kosti, recimo kokošje, miješani otpad. Zato u Austriji na kantama za smeće postoje naljepnice na kojima sve lipo piše, ovde vam ide to, to i to, a ovde ono drugo – objašnjava moja Milena.

No, prije nego što postanemo uzornim Europljanima, valjalo bi se pozdraviti s drevnim balkanskim običajima, tipa škovace kroz prozor, a stolnjak s mrvicama preko balkona na balkon ispod nas. Za početak bi trebalo, kao u belom Zagreb gradu, recimo, barem zatvarati poklopce kontejnera jer smeće na plus trideset i pet crvči na suncu po cio dan, da bi predvečer lagani vjetrić, “svim mirisima Mediterana”, nadražio nosnice i domaćima i gostima.

Velim, možete noću rastvoriti sve ponistre da bi se rasfriškali, ali kad maestral donese vonj smiksanih lubenica, jaja i manistre bolonjeze, želudac se u krevetu diže, a sparina je mila majka prema smradu koji goni na povraćanje. O galebovima koji marendaju na otvorenim kontejnerima, a to još nitko opjevao nije, da i ne “klikćemo”.

Smetlarica Kata Špar, s devetnaest godina iskustva u “Čistoći” i deset u pokojnoj “Jugoplastici”, u dušu poznaje ovaj hajdučki narod kojem je improvizacija zapisana u genetskom kodu.

– Zatvaralo bi se to da nije čeprkanja. Traže boce, eto ti je... – uzdiše Kate, gadna je sparina.

– Ma, nisu mu boce u ovome žutom za papir, a isto je otvoren? – filozofiram.

– E, da je u njemu samo kartušina. Slikaj, pa’š vidit. Bacaju svašta – ima šjora Kate pravo, komunalni su joj problemi u malom prstu.

– I onda umisto onih željeznih kontejnera staviš ove plastične, pa ga po noći mulci zapale. Eno isprid Općine svako malo novi. Nema tu reda – odmahuje metlom, pa će zaključiti pametno:

– Znaš ono kad su za svitla po danu uveli? Ili još bolje za pojas? Ajd, ko se veza? Niko! A onda lupilo, brajo, po džepu, a jes’ vidija sad junaka, sve po pravilima. Tako bi ja njima, krive škovace u krivu kantu, opa, ajmo moj, globa, pa bi vidija reda – jasna je Kate ko dan.
Tek što smo se od gospođe Kate rastali, eto ti “kolekcionara” boca, pa pravo na nas. Naprtio lola dvije pune vreće na ramena. Pitam ga, a što će sad, diko, kad krene selekcija otpada, kad gospoda to dignu na jedan viši civilizacijski nivo?

– Neće valjda zaključavat? – prepao se čova da će mu ekolozi egzistenciju uništiti, jer ako mogu zaustaviti one što bi termoelekrane na ugljen gradili, gdje neće njega, mališu, što je sreću našao u smeću.

– Nemoj molin te s imenon u novine. Ajte još doli prema gradu, pedeset ćeš ih uslikat – uputio nas je znajući da mu je konkurencija za petama.

I tako lijepo, sve što mi neuredni krivo istresemo, sirotinja će pokupiti, jer tek je mali korak od njuškanja po kontejnerima za praznom coca-colom ili listom salate – do ekološki osviještene države.

Saša Ljubičić
foto: božo vukičević / cropix

Kazne od 3000 do 10.000 kuna

Što, dakle, građani moraju činiti? Prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, sva kućanstva moraju razvrstavati i odvojeno odlagati komunalni, odnosno kuhinjski otpad, zatim papir, metal, staklo, plastiku i tekstil, te krupni (glomazni) otpad. Svaku od navedenih vrsta otpada valja odlagati u poseban spremnik (kontejner), koje građanima u blizini njihovih kuća trebaju osigurati jedinice lokalne samopurave. Zakon, međutim, ne propisuje koliko će ti spremnici biti blizu nečijem kućnom pragu, nego će o tome odlučiti struka.

A za sve one koji možda i nisu sigurni bi li krenuli s odvajanjem otpada, treba napomenuti kako Zakon propisuje i kazne od 3000 do 10.000 kuna za građane koji to ne budu radili. Još uvijek nije još definirano na koji način će se kontrole na terenu provoditi, pa je za sada jedini način naplaćivanja kazni da komunalni redar na licu mjesta, pokraj kontejnera, utvrdi kako građanin nije razvrstao otpad i ispiše mu kaznu.   D.Z.R.

Rumora: Mi smo stvorili zelenu mafiju

Svaki novi ministar mandat počne novim zakonom, pa ispadne da je bilo bolje da je na snazi ostao onaj stari, koji se kako tako poštovao, nego da je zaživio novi. Problem je u tome što nema sustava. Troši se silan novac na edukcije po školama i vrtićima gdje se djecu uči kako selektirati otpad, a onda ona dođu kući, pa vide roditelje koji to sve lijepo pospreme u jednu kesu.

Ne treba izmišljati toplu vodu, nego inzistirati na tome da sustav profunkcionira, jer to s otkupom PET ambalaže ministrice Dropulić nije bilo loše da su se oni koji je otkupljuju držali zakona, ali ne, oni su u Hrvatskoj stvorili zelenu mafiju – kaže ekološki aktivist Lovro Rumora.

Tisno i Vodice: zakon im je svetinja - smeće odvajaju golim rukama

Čuli ste već, danas se puni točno godinu dana otkako je Ministarstvo zaštite okoliša dalo rok za izvršenje obveze uvođenja primarne selekcija otpada u jedinicama lokalne samouprave. Odnosno, do četvrtka, 24. srpnja, svi gradovi i općine u Hrvatskoj moraju imati riješenu primarnu selekciju otpada, od kućnog praga građana do “zelenih otoka” i reciklažnih dvorišta.

Općina Tisno i Grad Vodice pri tome su idealan primjer kako se, bez puno muke, ispunjava zakonska obveza. A to znači samo jedno: može se. A može se to prije što Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost s 40 posto nepovratnih sredstava sufinancira te projekte, dok ostatak ide iz blagajne komunalnih poduzeća.

– Mi smo se još 2012. godine počeli pripremati, odnosno ispunjavati svoju obvezu, te smo potpuno zadovoljili kriterije i uvjete propisane Zakonom, a smanjili smo i količinu otpada koji ide na odlagalište Bikarac, koje je u samo tri godine poskupjelo sto posto! Isto tako, puno smo radili na edukaciji građana i školske djece, a tiskali smo i “bezbroj” letaka. Naravno, ima i problema, pa i građana koji još uvijek nevoljko odvajaju otpad, no na tome će se još raditi, dok god ne postignemo cilj – kaže nam načelnik općine Tisno Ivan Klarin.

Zakonsku obvezu na vrijeme su obavili i u Vodicama. Gradonačelnica Branka Juričev Martinčev je zadovoljna, veli da se komunalno poduzeće “Leć” dobro nosi sa svim problemima, dok direktor te tvrtke Stanko Birin priznaje kako građani još uvijek nenamjerno u kante određene za pojedini otpad svašta ubacuju.

– Pustit ćemo ljude da se priviknu na postupak odvajanja, a pogreške ispravljati u hodu. Naš je problem imovinsko-pravne prirode jer smo na sudu oko našeg zemljišta koje smo stavili i u prostorni plan kao reciklažno dvorište. Do tada, reciklažno dvorište je u našem postojećem prostoru, pa smo morali maknuti i kamione iz garaža. Ljudi za sada sve rade ručno, bez traka za odvajanje, ali mi smo postigli ono osnovno: da otpad koji se može reciklirati više ne ide na Bikarac.

Birin navodi kako je najveći problem plasiranje reciklažnog materijala, jer za papir, karton i PVC postoji tržište, dok za plastične boce i sličnu ambalažu, koje volumenski ima užasno puno, nema otkupljivača.

– Pola godine sakupljamo, presamo i kad nakrcamo tegljač takve ambalaže, za njega dobijemo 300 eura! To ne pokriva ni troškove radnika, potpuno je neisplativo, stalno smo u gubitku, ali radimo ono što je bitno: poštujemo zakon – veli Birin.

jordanka grubač

Nijemci k’o Nijemci - poslušno odvajaju i dobro zarađuju

U trenutku kad hrvatski građani tek kreću s primarnim selektiranjem otpada, u zemljama EU-a, poput Njemačke, već su po tom pitanju stekli zavidnu praksu. Uspostavljen je i cjelovit sustav gospodarenja otpadom, što Hrvatska mora učiniti do kraja 2018. godine, a to znači ne samo da je organizirano primarno selektiranje, nego je riješen i otpad koji nije selektiran, a koji se odlaže u posebne kante, te zatim odvozi u centre na mehaničko-biološku obradu. Odvoz takvog smeća se plaća i to na osnovi količine.

Zbrinjavanje otpada u Njemačkoj spada pod nadležnost lokalne jedinice vlasti, koja se odlučuju za centre ili za spalionice. U administrativne jedinice koje ne žele spalionice spadaju i tri koje se nalaze pored Berlina (Landkreis Tetlow-Flaming, Landkreis Dahme-Spreewald i Landkreis Oder-Spree). Na tom području komunalni se otpad zbrinjava na način da svako kućanstvo godišnje po članu plaća paušal od 18,48 eura, iz čega se financira više stavki, među ostalim administrativni poslovi i odvoz papira.

Svako kućanstvo prema svojim potrebama uzima u najam kantu od 80, 120 ili 240 litara, za koju plaća godišnji najam od 4,20 eura, 4,80 eura ili 7,80 eura. Za kantu od 80 litara jedan odvoz plaća se 2,40 eura, za 120 litara 3,25 eura i za 240 litara 5,15 eura.

Kad je riječ o centrima za gospodarenje otpadom, kao što je Niederlehme, smješten 40 kilometara od Berlina, koji je posjetila i grupa splitskih novinara, oni mogu biti ili u društvenom (lokalna zajednica) ili u privatnom vlasništvu. U njima se mehaničko-biološki obrađuje upravo komunalni otpad - godišnje se samo u Niederlehmeu obradi 135.000 tona otpada prikupljenog u 200.000 kućanstava - te se iz tog otpada godišnje proizvodi oko 70.000 tona goriva za termoelektrane, cementare i industriju papira.

Ulazna naknada za komunalni otpad u Niederlehme 2007. godine iznosila je 115 eura po toni, a 2014. je pala na 84,60 eura. Nakon obrade otpada za deponiranje im ostane samo četiri do pet posto inertnog materijala (kamen, opeka). Tijekom obrade se izdvoje metali i prodaju kao sirovina po cijeni od 100 do 120 eura po toni za željezo i 1050 eura po toni za aluminij i ostale lake metale.

Centar s jedne strane ostvaruje zaradu od prodaje tih metala, ali istodobno plaća deponiranje inertnog materijala i to po cijeni od 17 eura po toni.

JADRANKA MATIĆ

Split: Sortirat ćemo smeće, a ‘Čistoća’ diže cijene

Današnji početak primjene novog Zakona o održivom gospodarenju otpadom neće građanima Splita za sada donijeti ništa revolucionarno. Na njima je da se više angažiraju u odvojenom prikupljanju otpada, što je i smisao novog zakona. S njim u paketu ide, naravno, i kontrola i kažnjavanje svih onih koji ga se ne budu pridržavali.

S obzirom na to da je novi zakon poprilično uopćen, Vlada je trebala donijeti uredbu koja će propisati način i uvjete pružanja usluga odvojenog prikupljanja otpada, no ona još nije donesena.

Uredba bi morala riješiti pitanje provedbe zakona, a to znači odrediti hoće li se otpad odvajati već u kućanstvu ili u posebnim spremnicima izvan stana ili kuće. Grad Split u tom smislu mora donijeti nekoliko odluka – odluku o javnoj usluzi prikupljanja otpada, u kojoj će biti naznačeno na koji će se način to obavljati, po kojim cijenama i tko će to raditi, te će morati promijeniti Odluku o komunalnom redu, u koju će se dodati kažnjavanje svih onih koji otpad ne budu razdvajali sukladno Zakonu. Također, morat će se propisati i kriteriji obračuna cijena.

Što se tiče Grada Splita, u ovom se trenutku odredbe Zakona primjenjuju djelomično. To znači da naš grad ima na javnim površinama postavljeno 1500 kontejnera za odvojeno prikupljanje otpada na ukupno 550 lokacija, ali još nema zelene otoke, što predviđa nova zakonska regulativa, kao ni sva reciklažna dvorišta u funkciji. Za sada radi samo jedno reciklažno dvorište, i to ono na Karepovcu, a definirane su lokacije za još šest dodatnih – dvije na Stinicama, te po jedna na TTTS-u, u Kopilici kod “Dalmacijavina”, na Sirobuji kod City centra i na Neslanovcu kod pruge.

Kako nam je kazao Miroslav Delić, direktor “Čistoće”, ova komunalna tvrtka upravo je u postupku isporuke 300 dodatnih spremnika za odvojeno prikupljanje otpada, koji bi na javne površine trebali stići sredinom kolovoza.

– Što se tiče zelenih otoka, pola gradskih kotareva i mjesnih odbora dalo je lokacije koje su najprihvatljivije za stanovnike, dok ostali to nisu učinili. Nakon što se odrede te lokacije, “Čistoća” će ih opremiti odgovarajućim spremnicima. U pogledu reciklažnih dvorišta, nakon što ih Grad infrastrukturno opremi – betonira i ogradi, mi ćemo ih komunalno opremiti kontejnerima te preuzeti upravljanje nad njima – navodi Delić.

Špiro Cokarić, pročelnik Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo, ističe da Grad Split intenzivno radi na svim poslovima vezanima uz odredbe novog zakona, te da je, za razliku od ostalih gradova, poprilično odmaknuo. I on ističe da je problem što novoformirana kotarska vijeća nisu definirala lokacije zelenih otoka, te ovom prilikom apelira na njih da što prije dostave Gradu te lokacije kako bi se moglo krenuti u daljnje aktivnosti u vezi s primarnom reciklažom.

Iako u planu poslovanja “Čistoće” za ovu godinu nije predviđeno poskupljenje odvoza, izvjesno je da će do korekcija cijena ipak trebati doći. Kako nam je kazao Cokarić, najvjerojatnije će se ići na novu strukturu cijene, koja bi imala fiksni i varijabilni dio. No, opet, te detalje mora propisati spomenuta Vladina uredba.

Nikolina Lulić

A di sa kompostanom?!

Novi zakon propisuje kao obvezu i izdvajanje biootpada. No, kompostana će po svoj prilici biti vezana uz izgradnju centra za gospodarenje otpadom u Lećevici. Naime, prema sadašnjem aktualnom planu sanacije Karepovca, kompostana nije u planu. Planirana je tek prekrcajna stanica na Karepovcu kad centar počne s radom.
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

28. veljača 2021 15:52