Biserka Mesić živjela je u Njemačkoj gotovo pola stoljeća. U mirovini se odlučila vratiti u rodni Zagreb u stan koji je kupila prije više od 25 godina. No, on je posve uništen. Susjeda u stanu iznad pušta vodu koja je Biserkin stan doslovno uništila.
Voda doslovno lije s kata, a koliko god upozoravala i molila za pomoć, nema reakcije. Sanirala je, popravljala, traje to već godinama i čini se Sizifovim poslom. Umjesto zasluženog odmora u mirovini, dočekala je bitku za svoj dom i strah za vlastitu sigurnost.
‘‘Šlag me skoro strefio kad sam vidjela što se dogodilo. Još je mokro, curi stalno, 24 sata na dan, to nije normalno‘‘, kaže Biserka za Provjereno Nove TV i prisjeća se kako je sve izgledalo kad se vratila iz Njemačke i otključala vrata svoga stana u Novom Zagrebu.
Tri godine ga obnavlja jer ga svaki put iznova zatekne poplavljenog. U suzama pokazuje štetu i govori: ‘‘Ne znam što bih napravila. Nemam gdje stanovati, o tome se radi.‘‘
‘‘Nije moguće sanirati dok je gospođa gore i dok radi to što radi‘‘, upozorava rođak vlasnice stana Darko Geček. Svojim radnjama ugrožava sebe i druge, živi u nehumanim uvjetima, a iz stana se širi i nesnosan smrad... Ekipi Provjerenog najprije je samo poručila: ‘‘Gledajte vi svoje brige!‘‘
Osoba je to kojoj je evidentno potrebna pomoć. I ona sama živi u nehumanim uvjetima, a Helena Bašić, predstavnica stanara, upozorava: ‘‘Ima fiksaciju na vodu, nije svjesna onoga što čini.‘‘ Sve su prijavili policiji i Zavodu za socijalni rad. Socijalna radnica izašla je na teren, vidjela u kakvim uvjetima živi i od tada ništa se nije promijenilo nabolje. Na gore jest i to višestruko.
Problemi su počeli početkom 2021. godine i tada su prvi put sanirali štetu, a zatim i za Božić, prisjetila se Biserka. Dok je ona u Njemačkoj, mora moliti rodbinu da nadziru stan koji propada: ‘‘Nemam jednu mirnu noć otkad sam ovo vidjela.‘‘
Iz stana iznad ne prestaje curiti voda. Susjeda ima problem, navodi Bašić: ‘‘Nekontrolirano pušta vodu, tušira se iznad kade.‘‘ ‘‘Bili su tu ljudi koji su provjerili instalacije i one su u redu, pretpostavljamo da ona radi namjerno nešto‘‘, kaže Geček.
Stan susjede s problemima je u gradskom vlasništvu
Sve što znaju su samo pretpostavke jer problematična susjeda ne surađuje, a situacija u stanu iz kojeg curi je poprilično komplicirana jer stan nije u privatnom, već u gradskom vlasništvu. Bašić kaže: ‘‘Gospođa je onkološka bolesnica, koja je dobila na korištenje stan Grada Zagreba u kojem nikad nije živjela.‘‘ U njega je uselila svoju nećakinju.
Dok se mnogi pitaju što rade institucije, Bašić kaže da je bila u Gradskoj skupštini nekoliko puta, pisala Uredu gradonačelnika: ‘‘Svaki odgovor je bio da je predmet u postupku, da se strpimo i tako trpimo već tri godine.‘‘
Iz Grada su potvrdili kako je utvrđeno da se radi o bespravnoj korisnici stana u vlasništvu Grada Zagreba: ‘‘Grad Zagreb je pozvao imenovanu da mirnim putem vrati stan u posjed, međutim nije postupila po zatraženom. U tijeku je pokretanje sudskog postupka radi iseljenja i predaje u posjed predmetnog stana.‘‘
Trpe i ostali susjedi. Predstavnica suvlasnika obratila se i Zavodu za socijalni rad: ‘‘Bila je socijalna služba, socijalna radnica Općine Maksimir u čijem izvještaju piše da je dotična bespravno useljena. Ponudili su joj smještaj koji je ona odbila, upućena je na vještačenja s medicinskom dokumentacijom koju ona nema, a nije ni svjesna što treba donijeti.‘‘
‘‘Sve ću riješiti kad se zaposlim‘‘
Kako je moguće da osoba kojoj evidentno treba pomoć godinama živi sama u prljavštini, vodi i vlazi, pitanje je koje je uputilo i Provjereno, a iz Zavoda su odgovorili: ‘‘Gospođa je u više navrata upoznata s mogućnostima smještaja sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, no ona je svaki put izričito odbila tu mogućnost. Za gospođu nije pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti.‘‘
Od nadležne obiteljske liječnice zatražili su mišljenje o potrebi pokretanja postupka za lišenje poslovne sposobnosti, ali Zavod, čini se, smatra kako se osoba može brinuti sama o sebi iako su izašli na teren, razgovarali s korisnicom i vidjeli uvjete u kojima živi.
Kako stoje stvari, provjerilo je i Provjereno, kojemu je gospođa na pitanje je li teško živjeti u navedenim uvjetima rekla: ‘‘Konobarila pa se mučila, pa bez posla. Mora čovjek negdje živjeti.‘‘
Živi u nehigijenskim uvjetima, zapuštena, a u Hrvatskoj od rodbine, kaže, nema nikoga: ‘‘Imam dva ujaka, jedan je umro, drugi je živ, on je u Bosni. Imam nešto tamo u BiH.‘‘ U Hrvatsku ne dolaze jer, kaže, imaju svoje obaveze. Uvjerava da joj nije potrebna pomoć i da će ona sve riješiti kad se zaposli.