Rijetki su u prilici postati legendama još tijekom života. No, to je pošlo za rukom novinaru i televizijskom uredniku Miroslavu Liliću.
- Televizija je fenomen u životu ljudi. Ona je magična kutija bez koje ne možemo - kazivao je Lilić.
I nije pogriješio.
I nije mogao, bez magične kutije, a to nam je potvrdio njegov veliki prijatelj i kolega Božo Sušec.
- Miroslav je bio najvjerniji TV gledatelj, satima je gledao televiziju, promišljao program i bolji i drugačiji, njegovim je žilama tekla televizijska krv. I cijenili su ga, uvažavali njegovo mišljenje, tražili ga - kazao nam je, dodajući, pola u šali, pola u dubokoj tuzi:
- A Miro i ja smo zajedno, istoga dana došli na TV Zagreb prije dvjesto, tristo godina. Četrdeset godina smo rame uz rame proveli na televiziji, puno smo toga zajedničkog imali. Miro je moj najdugovječniji i najveći prijatelj - ne može se Sušec pomiriti sa "bio".
Pa nam je nakon pogleda u Lilićev profesionalni dio života, odškrinuo vratašca prema onom privatnom.
- Taj profesionalni dio Mirova života je jako bitan, ali onaj drugi dio gdje je on "kralj ponoći" nama je, njegovim prijateljima, puno bitniji. To je dio u kojem je Miro strasno ljubio život, pisao knjige, volio ljude, taj dio je neprocijenjiv - tužan je Sušec.
Kada karijeru provedeš i odvrtiš je direktno pred cijelom državom, kad stupiš i svaki dnevni boravak Lijepe naše, onda se pojedinosti znaju. Zna se kako je Miroslav Lalić rođen osmoga dana travnja 1944. godine u Siveriću, nedaleko Drniša. Diplomirao je jugoslavensku i komparativnu književnost, pa se potom 1967. zaposlio na TV Zagreb kao novinar, nije mu trebalo dugo da postane reporter, pa urednik razmjene vijesti, potom urednik Vijesti i Kronike, nedugo nakon toga urednik i voditelj središnjega večernjeg TV dnevnika. I potom ga je "stepenica" urednika Dnevnoga programa dovela do mjesta odgovornog urednika Informativno-političkoga programa. U svijetu televizijskog novinarstva nema više, ni svetije, ni dalje.
Tvorac ‘Programa
za slobodu‘
- Pod njegovim uredništvom od sredine 1970-ih dnevnici TVZ-a postaju zanimljiviji i životniji, manje formalni te modernije uređivani i vođeni, pa je u konkurenciji TV dnevnika JRT-a dvaput osvojio nagradu za najbolje uređen i vođen dnevnik - poručili su iz njegove matične kuće, sa Hrvatske televizije, ponosni i dalje na svojega urednika.
U vrijeme jačanja velikosrpskoga nacionalizma i u TV programima Lilić je jedan od inicijatora izlaska TVZ-a iz zajedničkoga, jugoslavenskog nedjeljnog Dnevnika 1989., potom i iz cijeloga informativno-dokumentarnog programa JRT-a.
Rat je došao. Nije se mogao zaobići. Kamere su krenule pamtiti za djecu koja će tek doći. A Lilić je bio svjestan kako se potpora željenoj pobjedi može dati i na druge načine.
Inicirao suradnju s autorima i izvođačima antiratnih glazbenih spotova, pamtimo dobro svi "Stop the War" Tomislava Ivčića i "Moja domovina" Zrinka Tutića i Rajka Dujmića. Osmislio je i sa suradnicima pokrenuo 24-satni "Program za slobodu", jedan od najzahtjevnijih projekata u povijesti naše televizije.
Upravo se na taj dio njegova života osvrnula novinarka Ivana Petrović, s Nove TV, čiji je osnivač, direktor i glavni urednik programa tada prve privatne televizije s nacionalnom koncesijom 2000. godine bio upravo Lilić.
- Umro je Miro Lilić. Dobar dio portala piše kako je umro čovjek koji je pročitao vijest da je umro drug Tito. Ne znam po čemu im je to bitno, niti je to prevažan dio Mirove bogate karijere, takve vijesti uvijek netko treba pročitati, ne bitno tko. No, Miro je bio doista doajen, TV profesionalac, kreativac, koji cće ostati zapamćen u povijesti suvremene televizije. Ja ga se najviše sjećam po tome kako je brzo i kvalitetno osmislio 24 satni program "Za slobodu" odmah na početku Domovinskog Rata. Počivao u miru Božjemu - poručila je Petrović.
Živ instinkt za priču
Podsjetila je, eto, na činjenicu kako je baš Lilić pročitao tu famoznu rečenicu "Umro je drug Tito!", koja mladima apsolutno ništa ne znači. Mi, nešto stariji, je pamtimo. Baš kao što i pamtimo kako je kolega Lilić dobitnik "Zlatnoga pera HND-a" 1976. i 1984., nagrade HRT-a "Ivan Šibl za životno djelo" 2007., ali i nositelj Spomenice Domovinskoga rata, odlikovan Redom hrvatskoga pletera.
Kada se nekom autobiografija zove "Bez reprize", onda znate da mu je televizija zapisana u DNK.
- Imate pravih ljudi i imate profesionalaca, a Miro je bio i jedno i drugo. Bio mi je mentor, ali bio je svima nama mentor, bili smo sretna generacija što smo takve učitelje imali - kazala nam je novinarka i urednica Marija Nemčić.
- Miro je bezrezervno dijelio svoje znanje, a ja sam ponosna što mi je s vremenom, generacijskoj razlici usprkos, postao pravi prijatelj. Imao je tako živ instinkt za dobru priču, nije poznavao birokratske prepreke, nije poznavao izlike, kod njega "ne može" nije prolazilo, samo rad i rad i rad - veli nam Marija, prisjećajući se koliko je dana, doslovno - dana, Lilić provodio u studiju.
I TV voditelj Duško Čurlić se osvrnuo na Mirov život.
- Za neke ljude kažu da im je "posao" ono treće ime koje ih zauvijek obilježi. Miro je bio "čovjek televizija" i takvog ću ga pamtiti. Miro, neka Vam duša leti visoko u neke nove etere - poručio je Čurla izrazivši svoju duboku sućut i obitelji i prijateljima.
Veliko srce
Poruka koju je na društvenim mrežama poslao Hamed Bangoura dotakla je mnoge.
- Miro je bio čovjek velikog srca i osoba od koje sam mnogo naučio. Danas s distance reći ću vam samo ovo - da tih 90-ih nije bilo njega ne bi bilo ni programa "Za slobodu." Miro Lilić i njegovi suradnici ostavili su neizbrisiv trag u medijskom ratu koji se vodio tijekom Domovinskog rata. Taj medijski rat bio je vrlo važan za stvaranje hrvatske države. No, Miro Lilić je bio i ostao jedna od najvažnijih osoba u hrvatskim medijima sve do danas, a danas je otišao legendama na još jedno piće, još jednu cigaretu. On i Boris Mutić, gore negdje sigurno režu još poneku kravatu Mirku Novoselu i Vladimiru Anzuloviću. Počivaj u miru Božjem, dragi naš Miro.
I predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković poslao je brzojav sućuti obitelji kazavši kako je Lilić s malih ekrana ušao je u domove brojne publike koja je sa zanimanjem pratila njegove dnevnike i izvještaje.
Opraštamo se i mi od kolege koji je uvijek pri susretu imao razumjevanja za posao, ali i volje za zabavom. Mirno vam, šjor Miro.