Sud EU donio je još jednu kvalitetnu presudu koja se tiče kredita s ništetnom valutnom klauzulom i ništetnom kamatnom stopom koje su zakonskom konverzijom promijenjene u valjane odredbe. To je presuda koja je slična presudi C-118/17, i odnosi se također na mađarski slučaj konverzije ništetnih odredaba u valjane odredbe, izvijestili su u utorak iz Udruge Franak.
Presudom C-705/21 Sud EU je 27. travnja 2023. utvrdio sljedeće:
1. Nacionalni sud ne smije intervenirati u ugovor koji ne može opstati nakon uklanjanja ništetnih odredaba, i ne smije zamijeniti ništetne odredbe valjanima kako bi na taj način održao ugovor na snazi.
2. Od stupanja na snagu ugovora koji ne može opstati bez ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, pa do zakonske konverzije ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, nije moguće održavati na snazi primarno ništetan ugovor odnosno ne postoji zakonska mogućnost konvalidacije ništetnog ugovora u valjani ugovor.
Kako ističu u Udruzi Franak, ta presuda još je jedan dokaz da hrvatskom konverzijom nisu konvalidirane ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da potrošač ima pravo sudski utvrđivati ništetnost ugovora i nakon zakonske konverzije, a sve to u skladu je s već donesenim odlukama Vrhovnog suda RH Rev-2868/18 i Rev-18/2018.
Ono što u Hrvatskoj nedostaje da bi slika bila potpuna, kako ističu, jest pravo potrošača na obeštećenje, nakon utvrđenja ništetnosti koja je nedvojbena.
U priopćenju za javnost izdvojili su bitne paragrafe iz presude C-705/21, ali ih, kako navode, prenose pojednostavljeno:
Paragraf 33
Nacionalni sud je utvrdio da se odredba o valutnom riziku odnosi na glavni predmet ugovora.
Paragraf 38
Nacionalni sud ne može dopuniti ugovor izmjenom sadržaja ništetne ugovorne odredbe.
Paragraf 39
Utvrđivanje ništetnosti za posljedicu ima ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da te odredbe nije bilo, uz povrat koristi koje je prodavatelj robe odnosno pružatelj usluge neosnovano stekao na potrošačevu štetu na temelju nepoštene odredbe.
Paragraf 48
Nacionalni sud treba naložiti da se potrošaču vrate svi iznosi koje je kreditor nepošteno stekao, i to na temelju stjecanja bez osnove.
Paragraf 49
Ovlasti suda ne smiju se širiti izvan nužno potrebnog kako bi se potrošača zaštitilo od štetnih posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora.
Paragraf 50
Nacionalni sud nema pravo prilagođavati ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi kako bi se ugovor održao na snazi.
Paragraf 55
Praznine u ugovoru nastale uklanjanjem ništetnih odredaba ne mogu se popuniti na temelju nacionalnih odredaba općeg karaktera.
Paragraf 56
Od dana sklapanja ugovora pa do dana zakonske konverzije nije moguće zamijeniti ništetnu ugovornu odredbu valjanom te nije moguće ništetan ugovor održavati na snazi do dana zakonske konverzije.
Prevedeno na hrvatski slučaj franak, pojašnjavaju, sve to znači sljedeće:
1. Potrošači nakon konverzije imaju pravo utvrđivati ništetnost ugovora s ništetnom valutnom klauzulom i ništetnom kamatnom stopom.
2. Vrhovni sud RH mora omogućiti potrošačima puno obeštećenje na temelju utvrđenja ništetnosti, ako konverzijom puno obeštećenje nije postignuto.
- Pozivamo Vrhovni sud RH da konačno zaustavi agoniju 55.000 potrošača i odluči o njihovim pravima nakon konverzije. Novom presudom Suda EU C-705/21 samo je potvrđeno sve ono što iz Udruge Franak govorimo već godinama! - poručuju iz Udruge Franak