Dugih trideset godina nakon rata, jedan dio hrvatske javnosti i dalje "broji krvna zrnca" i za sve na ovome svijetu okrivljuje Srbe. Da je tomu tako, svjedoči i najnoviji slučaj glazbenika Mile Kekina, kojeg se sumnjiči da je ispod tržišne cijene kupio zemljište u Bujama i ostvario materijalnu korist manju od sedam tisuća eura.
Za dio komentatora na društvenim mrežama uopće nije važno je li Kekin kriv ili ne, te što se uopće dogodilo s kupovinom građevinske parcele u Istri, o čemu će uostalom i na kraju odlučiti nadležni sud; bitno je samo da se krimen pripisuje jednom Mili, koji je, da bi ga se jače identificiralo sa srpskom zajednicom, namjerno "prigodno" prozvan Milutinom.
Tom duboko bolesnom, rasističkom logikom, izmišljeni Milutin unaprijed je proglašen lopovom, a lopovi su, za šoviniste koji stoje iza takvih objava, onda i svi njegovi sunarodnjaci.
Na sve je reagirala i rokerova supruga, saborska zastupnica Možemo Ivana Kekin. Evo što je napisala: "Moj čovjek nosi lijepo ime Milan. Ime mu je lijepo jer je on lijep, dobar, suosjećajan, pametan i duhovit. Ovih dana osobito intenzivno zove ga se Milutinom, kako bi ga se što bolje posrbilo, a samim time i diskreditiralo i dehumaniziralo. Pa ću ovdje odmah reći. Zovite me Jovana, odazvat ću se svaki put, sretna što mi srce nije crvljivo i puno mržnje."
Neka institucije rade svoje
Upravo zbog užasne i crvljive nacionalne mržnje koju spominje Ivana Kekin, brojni naši političari, sportaši, umjetnici, i to redom s najvećim postignućima u domenama u kojima profesionalno djeluju, ne otkrivaju svoje nacionalno podrijetlo, a bili bi na ponos Srbima u Hrvatskoj i svim građanima ove zemlje. Iako u pravilu ni oni ni nitko od njihovih nije imao ni najmanje veze s pobunom dijela srpskog korpusa iz kolovoza 1990. godine, ne žele postati metom šovinista koji ne prezaju od napada na druge i drugačije kad god im se za to pruži i najmanja prilika.
- Kao prvo, što se tiče same istrage, nadležne institucije će u slučaju Mile Kekina, kao i slučaju bilo kojega građanina ove zemlje, jer svi smo pred Ustavom i zakonima jednaki, utvrditi je li on nevin ili kriv za ono što mu se stavlja na teret. Dakle, svi znamo i za presumpciju nevinosti, kao i to da će se pravomoćnom presudom odrediti je li Kekin nedužan u ovom slučaju ili kriv, pa neka tako i bude. Nijednu odluku ne smijemo prejudicirati, a institucije moraju odraditi svoje. No vezati nečiju nacionalnost uz bilo kakvu aferu, potpuno je neprihvatljivo, jer je jedino relevantno to je li netko nešto zaista počinio, a ne je li on Hrvat, Srbin, Kinez ili Tunguz - kaže Boško Simić, priznati publicist iz Splita koji se bavi poviješću Srba u Dalmaciji, dobitnik godišnje nagrade "Nikola Tesla" Srpskog narodnog vijeća.
Simić upozorava da upravo zbog neumjesnih komentara u slučaju Kekin dio Srba u Hrvatskoj, a među njima i oni koji su poznati široj javnosti zbog svojih postignuća u različitim sferama društvenog života, duga tri desetljeća nakon rata i dalje kriju svoje podrijetlo.
- Tu se radi o nekoj vrsti mimikrije, ljudi jednostavno ne žele govoriti o svom podrijetlu da ne bi bili izloženi uvredama kakve je doživio Kekin. I to je jedan od razloga zbog čega konstantno pada broj Srba u Hrvatskoj, a to nikako nije dobro, jer su Hrvati i Srbi zajedno stvarali ovu državu. Upravo smo obilježili osamdesetu godišnjicu prve hrvatske Vlade koja je osnovana u Splitu. Ona je bila plod zajedničke borbe Srba iz Hrvatske i Hrvata protiv okupatora i njihovih domaćih pomagača. Te se činjenice sve manje javno iznose ili potpuno prešućuju, pa se u konačnici događa ono o čemu ovdje govorimo, a tiče se mržnje koja je potpuno iracionalna. Još više boli da takve pojave bilježimo čak trideset godina nakon rata - kaže Simić i dodaje da je jedini način borbe protiv nacionalne isključivosti iznošenje povijesnih istina.
Negativna društvena klima
Nedavno je i čelnik Srpskog narodnog vijeća Boris Milošević govorio o tome da u Zagrebu sreće ljude srpske nacionalnosti koji mu otvoreno kažu da se skrivaju jer je stvorena društvena klima u kojoj se Srbima nameće kolektivna krivnja za rat u Hrvatskoj.
Porazni su i rezultati istraživanja demografkinje Sanje Klempić-Bogadi, koja je utvrdila da je veći broj umrlih od rođenih za srpsku zajednicu u Hrvatskoj kontinuiran već od sredine osamdesetih godina.
No to nije jedini razlog za pad broja Srba u ukupnoj populaciji Hrvatske. Kako nam kažu naši sugovornici iz SNV-a, radi se i o tome da se građani srpske nacionalnosti plaše izjasniti Srbima. Interesantno je, vele, što mlađi ljudi u tom smislu imaju više hrabrosti od njihovih roditelja, pa javno deklariraju svoje srpsko podrijetlo i aktivno sudjeluju u radu srpske zajednice u Hrvatskoj. S druge strane, njihovi roditelji odbijaju čak i mogućnost glasanja za manjinske liste ili kandidiranja na njima jer se boje reakcije njihovih susjeda, prijatelja i poznanika iz biračkih odbora koji pripadaju većinskom hrvatskom narodu.
Popisom stanovnuštva u Hrvatskoj iz 2021. utvrđeno je 900.000 stanovnika manje u odnosu na 1991. Polovica toga su Srbi. Ispada tako da Srbi iz Hrvatske, u odnosu na većinski narod, nestaju s ovih prostora duplo brže od Hrvata. Brojke bi očito bile nešto bolje da dio hrvatskih građana ne negira svoje srpske korijene. Jesmo li u stanju mijenjati društvo u toj mjeri da se nitko od nas u Hrvatskoj 21. stoljeća, punopravnoj članici Europske unije, ne stidi svog podrijetla?
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalima društva HANZA MEDIA d.o.o. dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu društva HANZA MEDIA d.o.o. te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima.
Komentari (0)
Komentiraj