Biti škveranin nekada je bila stvar ponosa, ne samo u gradovima koji su imali brodogradilišta, Splitu, Rijeci, Puli, Trogiru, Kraljevici ili Šibeniku. Biti škveranin bilo je nešto kao rudar s mora. Radilo se naporno, u teškim uvjetima, ali i stručno jer brod je morao ploviti, biti znalački i precizno projektiran. U njega su bili ugrađeni domaći materijali i pamet, a sve to naplaćivalo se u milijunima pravih ili klirinških dolara. Kad kihne škver, razbole se i grad i država, govorilo se tada u Splitu.
Na tisuće radnika radilo je tada u brodogradilištu i zvalo se škveranima. Kada bi se u plamene zore slijevali prema brodogradilištu ili oko dva iz njega izlazili, pomislio bi čovjek da idu ili dolaze s obližnjeg Poljuda. Škveranima je svaki dan bio derbi.
Nedavno je umiro...