StoryEditor

ŠTO JE BILO POSLIJE Svi su oni nekad bili Mirko Norac

Piše PSD.
31. siječnja 2011. - 10:32

Te nedjelje 11. veljače 2001. u Splitu je osvanuo vedar i prohladan zimski dan. Već od ranog jutra na prilazima gradu vladala je velika gužva: kolona automobila i autobusa iz Dalmatinske zagore i Hercegovine bila je duga dvadesetak kilometara i sezala je čak do Trilja.

Za ljude u toj koloni svi su putevi vodili na splitsku Rivu, na miting potpore za generala Mirka Norca, kojega je nedugo prije toga Haaški sud osumnjičio za ubojstva srpskih civila u Gospiću 1991. godine, i za kojim je tih dana bila raspisana tjeralica jer je bježao od hrvatske policije: Norac se obećao sam prijaviti riječkom Županijskom sudu, navodno je čak i krenuo iz Dalmacije put Rijeke i usput nestao.

Nemir poraženih 

To je bio okidač za novu balvan-revoluciju, ovaj put u izvedbi ogorčenog hrvatskog življa Cetinske krajine, gdje je general figurirao kao nesumnjivi heroj Domovinskog rata, usprkos jasnim dokazima o likvidaciji srpskih civila, zbog čega je poslije osuđen na višegodišnju robiju. Danima prije mitinga širom Cetinske krajine bile su blokirane prometnice, uključujući i glavnu državnu cestu Zagreb−Split (tada još nismo imali autocestu), a na miting na splitskoj Rivi došlo je više od sto tisuća ljudi.

Da podsjetimo, u to vrijeme istjecala je prva godina mandata koalicijske “šestorke”, koja je na izborima 3. siječnja 2000. smijenila s vlasti dotad neprijeporni HDZ. Poražene snage nisu se mirile s tim ishodom: u tih godinu dana, otkako je šestorka zasjela na čelo države, u Gospiću je ubijen haaški svjedok Milan Levar (počinitelj do danas nije otkriven), u Slunju je podignut spomenik ustaškom koljaču Juri Francetiću (kojeg je tek Sanader uklonio nekoliko godina poslije, nakon hitne noćne sjednice Vlade), a na zagrebačkom Mirogoju miniran je spomenik palim antifašistima, sedmorici sekretara SKOJ-a (počinitelj također nikad nije otkriven).

Miting na Rivi organizirao je Središnji stožer za zaštitu digniteta Domovinskog rata – pod vodstvom danas zaboravljenog umirovljenog pukovnika Mirka Čondića – koji je donio deklaraciju u kojoj je hrvatskoj Vladi ultimativno dao točno četiri dana, do četvrtka 15. veljače, da ispuni njihove zahtjeve. Stožer je zahtijevao trenutačnu obustavu potrage za Norcem, prekid suradnje s Haagom i hitno raspisivanje izvanrednih općih izbora; u protivnom, ako državni vrh u iduća četiri dana ne ispuni te zahtjeve, Stožer je zaprijetio da će “pozvati narod na građanski neposluh”.

Poljuljana vlast 

Bilo je to vrijeme kad se legalna hrvatska vlast ljuljala kao trska na vjetru: Račanova neodlučnost, garnirana Budišinim populističkim koketiranjem s poraženom desnicom, blokirala je djelovanje šestorke iznutra, dok su istodobno veteranske udruge organizirale masovne prosvjede u Gospiću i Sinju, a zbog blokade prometnica Hrvatska je uoči splitskog mitinga bila danima presječena popola, baš kao u vrijeme srpskih balvana.

Ikonografija na splitskoj Rivi te je nedjelje ledila krv u žilama svih onih građana koji su sanjali da Hrvatska postane pravna država: ustaševalo se i na pozornici i u publici, morbidnom pjesmom “Oj Ivice i Stipane, izist će vas crne vrane” zazivala se smrt aktualnog premijera Ivice Račana i predsjednika Stjepana Mesića, a govornici su se iz petnih žila trsili nahuškati ljude na legalne hrvatske vlasti i stvoriti pretpostavke za nasilno rušenje te vlasti.

“Trenutačna vlast polomit će zube na slučaju generala Norca! Ili će pasti marionetska vlast ili država Hrvatska, a budite sigurni da Hrvatska nikada neće pasti!”, urlao je te nedjelje Luka Podrug, tada u funkciji potpredsjednika Središnjeg stožera, koji je predsjednika Mesića i premijera Račana nazvao “moralnim patuljcima”, optuživši ih za veleizdaju. Među 25 govornika najveća politička zvijezda bio je tadašnji predsjednik HDZ-a Ivo Sanader, koji je izjavio kako je “aktualna vlast počinila najveću izdaju kad je organizatore prosvjeda optužila za pokušaj državnog udara i rušenje ustavnog poretka”.

Također je istaknuo da se “trećeg siječnja prošle godine dogodila prevara i veliki nesporazum”, a Mesiću i Račanu poručio je da “nemaju moralno pravo optuživati legende Domovinskog rata”. Jedini predstavnik šestorke na skupu bio je tadašnji splitski gradonačelnik i saborski zastupnik HSLS-a Ivan Škarić, koji je čelnicima HTV-a poručio da objave sliku s prosvjednog skupa na sva tri programa, kako “poslije ne bi pričali da se na Rivi okupila šačica ekstremista”.

 Foto: Božo VUKIČEVIĆ

"Bezbožnici i komunisti" 

Na kraju skupa prisutnima se obratio i predsjednik Središnjeg stožera za zaštitu digniteta Domovinskog rata, pukovnik Mirko Čondić, koji je poručio hrvatskim vlastima da su “bezbožnici i komunisti” koji “žrtvuju najbolje hrvatske sinove”.

“Komunistima i izdajnicima u hrvatskoj vlasti poručujem da podnesu ostavke i raspišu nove izbore”, zaključio je Čondić, praćen ovacijama izbezumljene mase. Samo nekoliko dana nakon Splita ista je “crnovranaška” ekipa organizirala sličan skup na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, na kojem je najavljivala dvostruko više sudionika. No, Zagreb je bio njihov fijasko: došlo je samo desetak tisuća građana.

Stanovnici Zagreba u potpunosti su ignorirali taj miting, a na prilazu Trgu, kao odgovor proklamiranom geslu “Svi smo mi Mirko Norac”, pojavio se duhoviti grafit “Svi smo mi Carla del Ponte”. Bio je to kraj priče o desničarskom puču i nasilnom svrgavanju legalno izabrane hrvatske vlasti, ali tada u Splitu, nekoliko dana prije, nije izgledalo tako. Danas znamo da se te splitske nedjelje Hrvatska lako mogla prelomiti na drugu stranu i da je sve moglo biti i puno gore.

DAMIR PILIĆ

Račanov gubitak vlasti

Nakon izbora 2003. gubi vlast i prelazi u opoziciju, kao saborski zastupnik i predsjednik Kluba zastupnika SDP-a. U siječnju 2007. liječnici mu otkrivaju maligni tumor, a Račan istoga dana najavljuje privremeni odlazak iz politike.

U njemačkoj bolnici “Bogenhausen” u Münchenu podvrgnut je operaciji uklanjanja tumora, nakon čega liječenje nastavlja na zagrebačkom “Rebru”. Početkom travnja SDP priopćava o pogoršanju Račanova zdravlja i otkrivanju novih metastaza u mozgu, te Račan 11. travnja podnosi ostavku na mjesto predsjednika SDP-a. Umro je 29. travnja.

Gdje su danas?

IVO SANADER - Nakon što je 2001. na Rivi podržao generala Norca i kritizirao Račanovu Vladu zbog suradnje s Haaškim sudom, Sanader poslije osvajanja vlasti 2003. potpuno okreće kurs: nastavlja suradnju s Haagom, a krajem 2005. hvata i izručuje odbjegloga generala Antu Gotovinu. Godine 2007. osvaja i drugi premijerski mandat, a 1. srpnja 2009. iznenada odlazi iz političkog života, podnijevši ostavku na sve funkcije, te imenovavši Jadranku Kosor kao zamjenicu.

Početkom 2010. pokušava stranački puč, nakon čega ga Predsjedništvo HDZ-a briše iz članstva zbog “narušavanja ugleda stranke”. Hrvatsku napušta 9. prosinca, nekoliko minuta nakon što je DORH od Sabora zatražio ukidanje njegova parlamentarnog imuniteta radi početka kaznenog progona. Dan poslije uhićen je u Austriji i otada se nalazi u pritvoru u Salzburgu.

MIRKO NORAC - Koji dan nakon mitinga na Rivi Norac se predaje hrvatskim vlastima te odlazi u pritvor u Rijeci. U lipnju 2004. osuđen je na 12 godina zatvora zbog likvidacije više od 40 srpskih civila u Gospiću. Iste godine Haaški sud podiže optužnicu protiv Norca zbog operacije “Medački džep”, odnosno zbog zapovjedne odgovornosti i ubijanja tridesetak civila i pet zarobljenika: presudom iz svibnja 2008. osuđen je na sedam godina zatvora, što Vrhovni sud uskoro smanjuje na šest godina.

Zatvorska kazna objedinjena mu je na 15 godina. Njegov odvjetnik ovih dana najavljuje kako će zatražiti da se Norca prijevremeno pusti na slobodu, jer će u veljači ove godine izdržati dvije trećine zatvorske kazne. O eventualnom Norčevu pomilovanju odlučivat će predsjednik Republike Ivo Josipović.

MIRKO ČONDIĆ - Umirovljeni pukovnik uoči izbora 2003. ušao je u Hrvatski blok Ivića Pašalića i neslavno propao na izborima. Dvije godine poslije najavio je osnivanje političke stranke koja će imati i – vojno krilo.

Na tadašnje novinarsko pitanje bi li ta njegova stranka pisala i optužnice, Čondić je rekao kako bi se one ispisivale i objavljivale preko plaćenih oglasa i letaka, i to “protiv svih koji su počinili veleizdaju, prihvatili monstruozne optužnice iz Haaga, te zaboravili što su govorili na Rivi”. Krajem 2009. viđen je na predizbornom skupu Andrije Hebranga na splitskim Prokurativama.

IVAN ŠKARIĆ - Bio je saborski zastupnik do 2003., potom krajem 2004. postaje generalni konzul Republike Hrvatske u Crnoj Gori, gdje ostaje do 2007., nakon čega se povlači u političku pasivnost. Godine 2008. splitski HSLS kandidira ga za gradonačelnika, ali Škarić je sam odustao zbog, kako je rekao, obiteljskih razloga.

LUKA PODRUG - Dugogodišnji gradski vijećnik HČSP-a, zaposlen u Županijskoj upravi za ceste. Preklani se neuspješno kandidira za splitskoga gradonačelnika na zajedničkoj listi HSP-a i HČSP-a.

Prije mjesec i pol dana dobio “nogom u tur” od jednog bijesnog taksista koji je ispred Banovine prosvjedovao zbog sniženja cijena taksi-usluga. Nedavno je žestoko protestirao protiv najavljenog gay pridea u Splitu, najavivši kako će u znak revolta organizirati “paradu normalnih”.

item - id = 123319
related id = 0 -> 230792
related id = 1 -> 208011
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. listopad 2021 19:12