StoryEditor
Hrvatskatijesna razlika

Što ako se u nedjelju pokaže da su ankete bile vjerodostojne i da tri kandidata vode mrtvu trku za ulazak u drugi krug? Odlučivat će svaki glas, a pobjedu će odnijeti onaj tko može organizirati više autobusa

Piše Marina Karlović-Sabolić
18. prosinca 2019. - 18:55

Što ako se u nedjelju dogodi nešto potpuno nemoguće?

Da, recimo, ankete u dlaku pogode raspoloženje hrvatskih birača. Da se na dan izbora pokaže da Kolinda Grabar-Kitarović, Zoran Milanović i Miroslav Škoro doista vode mrtvu trku. Da se do posljednjeg trenutka ne zna tko će od njih biti prvi, a tko treći. I da za ulazak u drugi krug doslovno svaki glas bude presudan.

U tom slučaju o pobjedniku bi mogla odlučiti dijaspora. Odnosno, ono što se u nas obično zove biračima u BiH.

Oni, pokazuje matematika s dosadašnjih izbora, u ukupnom broju glasova sudjeluju oko 1,5 posto. I, u uvjetima tijesne bitke, doista mogu presuditi izbore.

A za taj dio biračkog tijela nema nikakvih istraživanja, nema nikakvih projekcija. Niti pretjerane kontrole.

Ono što je neosporno jest da će se na vrućem političkom teritoriju u susjednoj državi glavni sraz voditi između dvaju desnih kandidata, Kolinde Grabar-Kitarović i Miroslava Škore. Zoran Milanović, Mislav Kolakušić i ostali kandidati tu su uglavnom statisti.

Kandidatkinja HDZ-a na izborima u nedjelju imat će, u to nema nikakve sumnje, logističku potporu stranke Dragana Čovića. Kako su na predsjedničkim izborima biračka mjesta samo u gradovima gdje se nalaze konzulati, dakle u Mostaru, Banjoj Luci, Tuzli, Vitezu i Livnu, njih ukupno 44, presudna za uspjeh bit će stranačka infrastruktura. A nju u BiH ima tamošnji HDZ, što je definitivno strateška prednost Kolinde Grabar-Kitarović. Oni mogu organizirati autobuse i tako "nabildati" njezin rezultat.

Nastavak tradicije

S druge pak strane, Škoro može računati na potporu zastupnika Željka Glasnovića, koji je na prošlim parlamentarnim izborima kao nezavisni uspio HDZ-u preoteti jedan mandat.

Nitko se, međutim, ne nada nekom golemom odazivu.

Na izborima prije pet godina u prvome krugu izišlo je manje od 20 tisuća birača. Kolinda Grabar-Kitarović dobila je 15.898 glasova, Ivi Josipoviću pripalo je 2355 glasova, a drugom desnom kandidatu Milanu Kujundžiću 1648 glasova.

U drugome krugu uloga glasova iz "dijaspore" puno se snažnije osjetila. Kandidatkinja HDZ-a ukupno je osvojila 32.509 glasova više od Josipovića. Od toga 30.446 u inozemstvu, od čega je glavnina u BiH. Što znači da je ona u Hrvatskoj pobijedila sa samo 2063 glasa.

Pet godina prije Milan Bandić je u inozemstvu osvojio 95.217 tisuća glasova više od Josipovića, ali je u Hrvatskoj bio u minusu za 340.000 glasova. Pa ti glasovi nisu imali nikakvog utjecaja.

No zato se taj izravan utjecaj vidio na predsjedničkim izborima 2005. godine. Tada su upravo glasovi iz inozemstva "koštali" Stjepana Mesića pobjede u prvome krugu. A Jadranki Kosor, tada kandidatkinji HDZ-a, povećali razliku u broju glasova u odnosu na trećeplasiranog Borisa Mikšića. U drugom je krugu Mesić uvjerljivo pobijedio u Hrvatskoj, a Jadranka Kosor u inozemstvu. Ona je osvojila 83.397, a on 17.620 glasova.

Nikada do sada, međutim, glasovi izvan Hrvatske nisu presudili izbornog pobjednika.

U nedjelju ćemo vidjeti hoće li se tradicija nastaviti ili prvi put – prekinuti.

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

22. rujan 2020 03:23