StoryEditor
Hrvatskaslom skupog sustava

Sramotni podaci: dok ministar bez argumenata priča da nam je zdravstvo među najboljima na svijetu, istina je, nažalost, puno drugačija - u mnogim stvarima pretekla nas je i Albanija!

20. listopada 2018. - 13:00

Hrvatski zdravstveni sustav je loš, neučinkovit, a uz to i nepravedan jer neki oboljeli mogu dobiti sve, a neki ništa.

Ne tvrdimo to (samo) zbog akcije "Prekinimo šutnju" u kojem su brojne žene iznijele mučna svjedočanstva s bolničkih ginekoloških odjela, već sve ovo pokazuju i ozbiljne zdravstvene statistike.

Slom hrvatskog zdravstva potvrdio je posljednji Europski zdravstveni indeks (EHCI) koji nas je, prema podacima za 2017. godinu, među 35 zemalja rangirao na porazno 26. mjesto (godinu ranije bilo smo na 19. mjestu). Prvi put su nas pretekle Srbija, Makedonija i Crna Gora, koja je još prije dvije godine bila posljednja na ljestvici, a za vrat nam "puše" Albanija, koja se smjestila odmah iza nas, na 27. mjestu!

Nizozemska je europski vrh

Najbolji europski zdravstveni sustav je nizozemski, a u top pet svrstale su se i Švicarska, Danska, Norveška i Luksemburg.
Radi se o europskoj rang-listi kojom se ocjenjuju učinkovitost, kvaliteta i dostupnost zdravstvenih sustava, a hrvatsko srozavanje je, očito, posljedica višegodišnjeg nerješavanja suštinskih, organizacijskih problema sustava. Najveći smo pad zabilježili u dostupnosti zdravstvene zaštite i ishodima liječenja, a po kriteriju dostupnosti pretekla nas je i Albanija.

EHCI mjeri 45 indikatora i države prema rezultatima "boja" u zeleno, žuto i crveno. U segmentu dostupnosti, hrvatsko je zdravstvo u crvenom zbog toga što pacijenti nemaju izravan put do specijalista, zatim zbog čekanja na nehitne operacijske zahvate, za koje su u našim bolnicama liste dulje od 90 dana, kao i za čekanje na CT snimanje gdje se na red čeka minimalno 21 dan, a usporedbe radi, pacijenti u državama koje su po tom kriteriju u zelenom čekaju kraće od sedam dana.

I u ishodima liječenja stojimo prilično loše - crveni "karton" naše javno zdravstvo je dobilo zbog loše statistike 30 dnevnog preživljavanja hospitaliziranih bolesnika s akutnim srčanim udarom (smrtnost je kod nas veća od deset posto), zatim zbog smrtnosti dojenčadi, koja je u Hrvatskoj otprilike dva puta veća nego u skandinavskim zemljama i Sloveniji, te zbog loših rezultata onkološkog liječenja (preživljavanje pacijenata s rakom niže je od 50 posto).

U crvenom smo, nadalje, i zbog učestalosti infekcija rezistentnim sojevima zlatnog stafilokoka MRSA-e.

Ne valja nam ni dugotrajna skrb za starije osobe, a izuzetno loši smo u području prevencije – u crvenom smo zbog učestalosti pušenja u populaciji, konzumiranju alkohola, ali i malog broja sati tjelesne kulture u školama, kao i zbog učestalosti visokog krvnog tlaka među građanima (više od 30 posto).

Aj, još su Rumunji iza nas

Po tim smo parametrima predzadnji na europskoj listi, iza nas je samo Rumunjska, pa zbog toga i ne čudi što u Hrvatskoj raste smrtnost od zloćudnih bolesti, najviše raka pluća i bronha, dijabetesa, visokog krvnog tlaka…

Pecku smo od EHCI-ja dobili i zbog nedovoljne dostupnosti novih lijekova protiv raka, lijekova protiv artritisa, te učestalosti korištenja lijekova protiv kolesterola (statina) u populaciji.

Crveni karton Hrvatska je zaslužila i u "kućici" pod nazivom neformalno plaćanje liječnicima jer je odgovor na pitanje "Očekuju li pacijenti da će morati dodatno platiti" u u većini slučajeva bio "Da, često".

U zelenom su države gdje je odgovor većine na to pitanje "Ne", a u žutim one gdje se odgovor u većini slučajeva glasi

"Ponekad, ovisi o situaciji". Ništa novo, rekli bi mnogi hrvatski građani, no zanimljivo je da neformalna davanja liječnicima u Hrvatskoj EHCI registrirao 2017., a dvije prethodne godine nije, i 2015. i 2016. godine po tim smo kriterijima bili u "zelenom".

Da je ovo ozbiljan problem iz kojeg proizlazi i tvrdnja s početka teksta o nepravednom sustavu u kojem neki, uz vezu, kuvertu ili sreću jer su našli na liječnike profesionalce, mogu dobiti sve, a drugi ništa jasno je, valjda svima, osim ministru Milanu Kujundžiću. Nevjerojatno je, naime, da uz ovakvu lošu statistiku i mučne priče pacijenata on i dalje ponavlja da imamo dobar sustav, svrstavši ga čak, bez argumenata, među 15 najboljih u svijetu.

Pacijenti itekako znaju koliko je "dobar". Svatko tko je s uputnicom krenuo od šaltera do šaltera, od odjela do odjela, mogao bi ispisati barem poglavlje u knjizi o svojim slalomskim vještinama da uopće pristupi liječnicima na njihovu radnom mjestu, a ne u privatnim ordinacijama, o tome kako je slavio ako je termin za neku dijagnostičku pretragu, o kojoj ovisi daljnje liječenje, dobio u roku od par mjeseci, a ne godinu, dvije...

Plaćamo doprinose, dopunska, i onda kod privatnika...

Primjerice, pacijenti za neke vrste operacija ne mogu u kiruršku dvoranu prije nego obave snimanje magnetskom rezonancijom, a na njega treba čekati dulje od godinu dana. I onda im preostaje da plate snimanje privatno, traže vezu u bolnici i preskaču liste čekanja ili, ako nemaju ni novca, ni važnih poznanstva, čekaju.

Zbog nedostupnosti usluga u javnom zdravstvu raste promet u privatnim ordinacijama i poliklinikama. Tko god može plaća privatniku jer nema vremena i živaca čekati red u bolnicama. Plaćaju se pregledi, snimanja, pa čak i operacije, za koje građani dižu kredite, iako su osiguranici HZZO-a.

U tako urušenom javnom zdravstvu, vjerojatno nema pacijenta koji ne bi pristao u jače uključivanje privatnog sektora, preko ugovora s HZZO-om, u zdravstveni sustav. Jer kada je bolesniku potrebna liječnička pomoć važno mu je da je usluga kvalitetna i da je može dobiti što prije preko zdravstvene iskaznice, a nebitno mu je kako se zove i u čijem je vlasništvu ustanova u koju ide.

A ovako mu se svaki mjesec s plaće skidaju doprinosi za zdravstvo, često uz to podmiruje i dopunsko osiguranje, a onda još plaća i privatniku jer mu HZZO-ova iskaznica, kada mu usluga treba, često ne znači ništa. Uz to, nema ni opcije od HZZO-a, po cjeniku koji vrijedi za bolnice, dobije povrat novca za uslugu koju je platio privatniku.

Poštenije bi bilo i da se definira "košarica" usluga koje pokriva obvezno zdravstveno osiguranje, za koju mu se jamči da će je pravodobno moći dobiti, nego da, kao danas, na papiru svi imamo sve, a praksa je znatno drugačija.

Problema je puno, a novca u zdravstvu malo. U ovom tekstu nećemo o tim brojkama, jer, uostalom, problemi koje smo naveli ne bi se riješili kada bi se u sustav "ulilo" još novca.

Zato je i bezobrazno da svaki nagovještaj i pokušaj reforme kod nas kreće najavom novog udara na džep pacijenta, a s druge strane novac nekontrolirano curi. Trebalo bi prvo potrošnju svake lipe u sustavu učiniti vidljivom, da se utvrdi gdje i što treba učiniti. No, to bi značilo i početak prave borbe s korupcijom, pa je veliko pitanje kada će se s tim krenuti.

Primjer anesteziologa

Javna je tajna da su se neki liječnici sasvim lijepo obogatili koristeći javne resurse, koje mi financiramo i da im za to vrijeme efikasno liječenje oboljelih i nije bilo na prvom mjestu.

S druge strane, mnogi od njih sve su svoje znanje i snage stavili na raspolaganje pacijentima, često i izvan radnog vremena, i na štetu svojih obitelji, i da nema njih sustav bi se odavno pao na još niže grane. Neki liječnici su kretali i u borbe protiv nereda i loših uvjeta rada koji štete i bolesnicima, no u ovako postavljenom sustavu, u kojem red i odgovornost, nisu uvijek na listi prioriteta te su bune ugušene.

Dovoljno je samo podsjetiti na borbu splitskih anesteziologa koji su godinama upozoravali da ih nema dovoljno, a javni alarm su upalili zbog činjenice da specijalizanti, koji još nisu za to osposobljeni, samostalno uspavljuju pacijente, pa čak i djecu.
Njihovu pobunu za bolje uvjete rada i veću zdravstvenu sigurnost pacijenata zaustavila je bolnica i Ministarstvo. A sada se nakon lanca pritužbi na bolnice zbog zahvata bez anestezije, koju je pokrenula zastupnica Ivana Ninčević Lesandrić, opet govori o manjku anesteziologa. I, zanimljivo, zdravstvena administracija opet ne priznaje svoju odgovornost, nego građane moli za razumijevanje. A to što nitko nije reagirao na alarm prije par godina - nikome ništa...

Sve ovo je tek vrh ledene sante, no i iz ovoga je jasno kako ovako postavljen sustav, bez reda, discipline, planiranog i odgovornog upravljanje i sankcioniranja nepravilnosti, osuđen na propast.

U čemo smo dobri

Dobre rezultate, prema EHCI-ijevim kritererijima, hrvatsko zdravstvo ostvaruje u sljedećim područjima:

- transplantacije bubrega
- zakonski su svi građani isti u ostvarivanju prava na zdravstvenu skrb
- pristup obiteljskom liječniku isti dan
- e-kartoni i e-recepti
- vrijeme od ulaska u bolnicu do pregleda liječnika manji je od sata
- stomatološka skrb je uključena u obvezno zdrvastveno osiguranje
- dostupnost HPV cjepiva
- mali postotak carskih rezova

 

item - id = 570989
related id = 0 -> 1110541
related id = 1 -> 1110526
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. rujan 2021 19:07