Splitska psihijatrica o brutalnom napadu u školi: Nasilje je svuda, sve kreće iz obitelji! Iznijela je šokantne primjere

Što se to događa u hrvatskom društvu?

Mladi ljudi, puni agresije i negativnog "ludila", postali su nasilni te pod fantomkama siju strah gdje god im se za to ukaže prilika. Napadaju, ozljeđuju jedni druge, izazivaju tučnjave, tuku se letvama, kamenjem, noževima, bejzbolskim palicama... I u našoj je mladosti bilo tučnjava, "na šake". Znali smo se potući, kvart protiv kvarta, škola protiv škole, ali sve bi ostajalo na golim rukama.

Nije bilo noževa, bejzbolskih palica ni pištolja i nismo nosili fantomke. Imali smo hrabrosti potući se onako, "na viđeno", a ne se kukavički skrivati iza maski. I svi bismo sutradan nakon tučnjave ponovno bili prijatelji ili bismo se pomirili najkasnije za nekoliko dana.

O svemu tome, pa i o najnovijem napadu koji se dogodio u srednjoj školi u Voltinom naselju u Zagrebu, porazgovarali smo s dr. Anđelom Kovačević, specijalisticom dječje i adolescentne psihijatrije te voditeljicom Odjela na Klinici za psihijatriju KBC-a Split.

– Ja bih rekla da je to odraz društva u kojemu živimo i samoga glorificiranja nasilja koje je sve prisutnije u stvarnom životu. Mladi ljudi vide svakakve oblike nasilja na društvenim mrežama, portalima i u medijima općenito, pa se pod utjecajem viđenoga tako počnu i ponašati. No, moramo znati da sve kreće od obitelji, od odgoja iz najranije životne dobi – kazuje dr. Kovačević.

Naša je sugovornica često zgrožena i komentarima odraslih osoba koji se mogu vidjeti na društvenim mrežama.

– Njihovi su komentari vezani uz neki događaj sablasni, strašni, pišu svakojake "gadarije". Kako onda očekivati da se djeca ponašaju i komuniciraju drukčije kada vide kako odrasli to rade? – pita se dr. Kovačević.

Inače, u narodu je vrlo uvriježeno mišljenje da djeca, adolescenti i mladi ljudi koji su nasilni imaju problema s mentalnim zdravljem.

– Da, to je istina, prevladava takvo mišljenje. Međutim, moram istaknuti da većina djece ili adolescenata koji imaju mentalne poteškoće nisu nasilni. Nama dolaze djeca s poremećajem u ponašanju, što također spada u psihijatrijske dijagnoze. Unatoč tome, mentalne bolesti ni na koji način nisu nužno povezane s nasiljem – ističe dr. Kovačević.

Što učiniti i kako mlade ljude uvjeriti da se problemi ne rješavaju nasiljem, noževima, ubojstvima ili pokušajima ubojstava?

– Prevencija treba krenuti od trudnoće, od najranije dobi, odnosno od samog početka života. Djeci treba usaditi empatiju, koja se, ruku na srce, ponovno mora vratiti i u naše društvo. Društvo treba pokušati djelovati na sve obitelji, posvetiti se obitelji i odgoju djece, a ne prepustiti ih ulici ili tome da odgajaju sami sebe. Roditelji moraju i trebaju odgajati djecu; škola, sustav i država ne mogu ih odgajati, oni mogu biti tek nadogradnja tog odgoja – navodi naša sugovornica.

Mnogi očekuju i da će psihijatri riješiti problem.

– Meni dođu roditelji sa svojom djecom i očekuju da će psihijatar riješiti problem. Bilo je slučajeva u kojima su dolazile majke s djecom u dobi od 9 ili 10 godina i govorile da ih dijete tuče, viče na njih, psuje i da je nasilno. I onda krenete istraživati što je u pozadini pa zaključite da je to zapravo model ponašanja u toj obitelji – da se i ostali tako ponašaju. Tada nije ni čudo što se i dijete tako ponaša. Djeca upijaju sve što vide, zato je najveća odgovornost na obiteljima i na njihovu obiteljskom odgoju – zaključuje dr. Anđela Kovačević.