Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
HrvatskaNOVA BITKA

Spasitelji morala opet su se osjetili pozvanima: pokreće li Željka Markić referendum o pobačaju?

Piše Dražen Gudić
29. svibnja 2016. - 21:45

Ima tu neke čudne koincidencije – svaki put kad se nešto ozbiljno petlja oko Ine, Željka Markić i njezini simpatizeri i istomišljenici dižu se na noge. Zadnji put javna scena se užarila na pitanju zamrznutih embrija 2009. baš u vrijeme izmjena ugovora MOL-a i države oko Ine i ugovora o skladištu plina Okoli? To je ono kad je Hernadi u "Marcelinu" gurao papirić Ivi Sanaderu.

Danas, kad državu trese afera Drimia i pitanje političke sudbine Tomislava Karamarka, organiziran je "Hod za život, obitelj i Hrvatsku", kojim se pokreće borba protiv prava žene da bira. I to u trenutku kad stope pobačaja u Hrvatskoj ne rastu i među najnižima su u svijetu, a po potrošnji kontracepcijskih sredstava među zadnjima smo u Europi (?!).

Daleko od toga da je pokretanje velikih životnih tema tek dimna bomba za provaljene lupeške akcije. Ambicije su puno veće. "Hod" je samo početak nove bitke Željke Markić, sljedeći korak je – referendum. Žena s mesijanskim sindromom ne želi odgovoriti na pitanje je li za ili protiv pobačaja, ali nema nikakve sumnje čemu stremi akcija koju je započela.

Markićkin ideolog i suorganizator "Hoda za život" Vincent Vice John Batarelo, predsjednik udruge "Vigilare", tvrdi kako je "vrijeme za stabilizaciju društva", a povorka tek početak plana senzibiliziranja ljudi nakon koje slijedi zabrana pobačaja.

Batarelo, jedan od vođa hrvatske "konzervativne revolucije", predstojnik je Ureda za pastoralu Zagrebačke nadbiskupije, a bio je i glavni organizator gostovanja kontroverzne Judith Reisman u Hrvatskoj povodom uvođenja seksualnog odgoja. Bio je i jedan od glavnih idejnih začetnika akcije udruge "U ime obitelji" kojom je na referendumu u Ustav unesena odredba o tome da je brak isključivo zajednica muškarca i žene.

Organizirana povorka tek je, dakle, početak akcija Željke Markić koje bi trebale voditi do zabrane pobačaja. Slijedi nastavljanje sličnih akcija, vrlo skoro, a onda vjerojatno i inicijative za usvajanje zakona. Eventualna odluka o odlasku na referendum ovisit će o raspoloženju građana, ali u današnjem rasporedu snaga u vlasti, gdje najvažnija mjesta zauzimaju deklarirani vjernici, vjerojatnije su zakonske inicijative.

I sve uključene udruge vezane su posredno ili neposredno za Crkvu i katolički nauk. Iza svega stoji pozivanje na odredbe i stavove Katoličke crkve vezano za začeće i abortus pa će sve inicijative, sasvim sigurno, biti pod neizravnim patronatom Crkve, odnosno njezina socijalnog nauka. Pri tome udruge katoličke provenijencije računaju, dakako, i na potporu ostalih vjerskih zajednica, odnosno vjernika koji su vezane s njima kroz udruge ili kao pojedinci.

I primjeri iz europske prakse to potvrđuju. Najčešće bi u mnogim zemljama, nakon masovnih okupljanja građana u neizravnoj ili izravnog organizaciji Katoličke crkve protiv pobačaja, slijedila izmjena zakona koji reguliraju pitanje pobačaja. Prosvjedi protiv abortusa uvijek počnu manjim gestama i okupljanjima, a zatim to polako preraste u nešto veće.

Dosta je sličnosti između društvenih gibanja oko zabrane abortusa u Europi i onoga što je polako na pomolu u Hrvatskoj, tumači i sociolog religije Ivica Maštruko, čiji je osobni stav da bi zabrana pobačaja bio civilizacijski korak unatrag jer o abortusu odlučuje žena i država se nema prava u to miješati.

Dobro je znati da nigdje u Europi, osim na Malti, pobačaj nije potpuno zabranjen, a zahtjeva te vrste ne nedostaje, od Poljske i Irske, do Španjolske, u kojoj su tek masovne demonstracije prilikom promjene vlasti 2014. protiv predložene zabrane pobačaja spriječile malteški scenarij.

Željka Markić je još oprezna oko najave referenduma jer se očito plaši neuspjeha i većinskog stava da o abortusu mora odlučivati žena. Ipak, ona i njezini spasitelji morala u Hrvata osjetili su se pozvanima skrojiti zakonske okvire i pravila, ne samo za sebe, već i za sve druge.

Što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote?, pita se popularna pjesma. Doista, što je to u ljudima koji imaju silan poriv krojiti obrasce po kojima će funkcionirati oni drugi. A o tome se, o pobačaju, od nastanka samostalne hrvatske države ni Ustavni sud još nije usudio očitovati.

Željka Markić već dugo želi zabosti nos u tuđe brakove, krevete, izbore i prava da sa svojim tijelom rade što žele. Iza njezina mesijanskog sindroma u tradicionalnoj Hrvatskoj ne stoje, zapravo, nikakvo učenje ni vjera, nego crkveni i svjetovni političari koji imaju silnu potrebu regulirati odnose u društvu i presudno utjecati na život i ljudske sudbine.

Gorljiva potreba da se pobačaj gurne u zonu zabrane nerazumljiva je i neprihvatljiva. Iracionalan stav po kojemu će pobačaj "ako ga ukinemo, nestati, a žene će rađati puno djece" samo će natjerati žene da riskiraju nestručne zahvate ili rješenje potraže u nekoj od 32 europske zemlje u kojima je pobačaj legalan.

Netko će u BiH ili Srbiju, netko u Pariz ili London. Ništa se neće riješiti zabranom. I ne zaboravimo, muslimani koji su po Ladislavu Ilčiću, čelniku Hrasta, "biološki neusporedivo jači od Europljana", imaju pravo na izbor. Islam, naime, dopušta ženi pobačaj do četvrtog mjeseca trudnoće.

Broj induciranih abortusa je značajno niži u liberalnijim društvima, a Hrvatska je zasad među njima. Prošle godine registrirano je 3020 pobačaja, što je skoro sedam puta manje nego 1994. ili gotovo 14 puta u odnosu na razdoblje prije devedesetih.

Znači li to nešto onima koji će sljedećih mjeseci "Hodati za život, obitelj i Hrvatsku" i pripremati atmosferu za referendum.

Umjereni protivnici pobačaja žele promjene, ali ne žele da ih vodi  Ž.M.

Ima i onih liberalnijih građana kojima ipak smeta ovakvo stanje s neograničenim pravom na pobačaj u Hrvatskoj. Naime, u komentarima tvrde da zakon treba svakako mijenjati, ali ne žele da njihova zastupnica bude isključivo Željka Markić, nego svi građani koji bi sudjelovali u smirenoj i argumentiranoj raspravi.

Oni u svojem protivljenju tvrde da većinu pobačaja obavljaju udane žene koje zbog lijenosti ili nekih drugih razloga ne koriste kontracepciju, pa često i po nekoliko puta posežu za abortusom koji im u tom slučaju i služi kao - kontracepcija.

Takav nonšalantni stav pojedinih žena nije im prihvatljiv, te stoga traže da se pravo na pobačaj jasno definira. Da ne pretjeruju dokazuje i statistika HZJZ-a u kojoj stoji da pobačaje najčešće vrše zrele žene i apostrofira se da to rade iz potrebe za kontracepcijom! Dakle, zloupotrebljavaju inducirani pobačaj.

- Muž ne želi da koristimo kondome, a ne želi ni ići na vazektomiju, dakle podvezivanja svojih sjemenovoda. Jednostavno mu se to ne da. I onda ja zatrudnim i pobacim - stav je jedne gospođe kojoj abortus služi kao kontracepcija. Izvela je, prema vlastitom priznanju, nekoliko abortusa.

S druge strane, nazovimo ih tako, umjereni protivnici pobačaja tvrde da bi ga trebalo dopustiti u iznimnim situacijama, primjerice kada je ugrožen život majke ili ploda, kada se radi o žrtvi silovanja ili jako mladoj djevojci...

Također, ne bi zabranili ni pilulu poslije, jer je bolje da djevojka popije pilulu nakon nezaštićenog seksualnog odnosa nego da ide na abortus.

Umjereni protivnici pobačaja osvrću se i na onu da žena ima pravo raspolagati svojim tijelom, navodeći da je to neosporno, ali prema njima plod i “mala beba” više nisu majka, nego drugi entitet, dakle drugi organizam. Žena je, po njima, imala pravo na raspolaganje svojim tijelom, kada je odlučivala želi li ili ne želi koristiti kontracepciju. Umjereni protivnici pobačaja nisu ni protiv kondoma i drugih “normalnih” oblika kontracepcije, a protiv čega su također Crkva i bliske joj udruge.

Također, umjerenim protivnicima se ne sviđa ni to što zagovaratelji pobačaja tvrde da se ne zna kada počinje život.

Naime, tvrde da u desetom tjednu trudnoće, do kada je u nas dopušten pobačaj, beba ima oko 40 mm i teži manje od 8 grama. Srce joj jako pumpa krv, a beba i osjeća... I tako mala beba ima sve organe, vrpolji se, razvijene su joj svi udovi, mozak radi... Nastavlja se razvoj šačica i stopala, palac se počinje razlikovati od drugih prstića. Beba sada može savijati udove. Ruke su zgrčene u šaku i prekrižene preko srca, a noge mogu biti skupljene ispred tijela.

Uočljivi su noktići na rukama i nogama, a dlačice počinju rasti po čitavoj koži. Obris kičme se jasno vidi, a živci se počinju protezati kroz leđnu moždinu. Sada beba guta plodovu vodu i izbacuje je. Vitalni organi - uključujući bubrege, crijeva, mozak i jetru - su na mjestu i djelomično počinju sa svojim funkcijama, ali će se i nadalje razvijati do kraja trudnoće.

U sljedećim tjednima, beba će udvostručiti dužinu - blizu 80 mm. I onda se takvu bebu, navode protivnici pobačaja, kliještima i raznim kukama usmrćuje i vadi uz utrobe majke. Nekad se koriste i sisaljke, na način da se plod samo usiše kroz cijev.

Izdvojeno