Jedna majka je javno zahvalila svim djelatnicima Hitne pomoći, te je uputila pismo koje je objavljeno na stranici Hitna uživo 194 koja okuplja "hitnjake".
– Pišem ovo svoje iskustvo kao najveću pohvalu hitnoj Daruvar i isto tako medicinskom timu koji radi kod nas u Siraču. Prije dva dana moj sin od četiri godine i ja bili smo kod kuće, taman završili sa ručkom i on se igrao na balkonu. Odjednom vrisak, u sekundi sam bila do njega, plače, vrišti, drži se za vrat i viče boli, boli. Shvatim kako ga je ubola osa u stražnji dio vrata, stavljam hladni oblog i mažem synopenom, on se smiruje i odlazi u sobu odmoriti. Odjednom niti minutu nakon, opet plač. Dolazim do njega, crven je u licu, koža hrapava, puna prištića i početak oticanja.