Ujedinjena desnica u Hrvata je nešto poput Jetija, mitskog bića s Himalaje, za koje su svi uvjereni da postoji, ali ga još nitko nije vidio. Baš kao što se amebe množe dijeljenjem, isti proces tradicionalno prakticiraju i hrvatski desničari: nakon svakog apela za ujedinjenje (ili smrt) svjedočimo rađanju bar još dvije-tri nove stranke na desnom političkom spektru.
Ideološka potka im je svima ista, i oko nje nikad nema nikakvoga spora: radikalno antisrpstvo, antijugoslavenstvo, antikomunizam, vječita borba protiv Udbe i za braniteljska prava, vjera, tradicija, obitelj. Jedini problem su im svima, već punih 30 godina, liderske ambicije i taštine posve nesrazmjerne izbornome kapacitetu.
Dobro, tu su još i potpuni politički anakronizam, posve neprispodobiv ekonomskome duhu vrem...