Imali smo ovog radnog tjedna vatromete i pucnjavu, privođenja živih i neživih, čudnovatih pravosudnih rješenja, nekih čak i zabavnih, pa pritisaka, uvreda, prozivki, predatora... Inače, predatore je u politički vokabular uveo ministar Davor Filipović još prošlog tjedna pa se danima provlači i golica javnost. Tko su ti zubaci i orade u nas koji udaraju na predstavnike najviše vlasti ko na volke?
Inače, dok smo u poluradni ponedjeljak još kusali ostatke uskrsne trpeze probavljali smo i odjeke Velike subote u Zadru gdje je policija privela – jednu lutku. Nesretnica je na ulici bila obnažena, što je župnik smatrao uvredom za moral pa je pozvao policiju, koja je, umjesto da odmahne rukom jer ima važnijeg posla, odmah izišla na teren, prekrila lutku i strpala je u svoje vozilo. Može li luđe?
Kako se lutka u policijskoj postaji, po svemu sudeći, pokazala nedužnom ubrzo je puštena na slobodu i otada se oživotvorila pa su njezine pustolovine postale prava poslastica tjedna. “U odnosu na predmet dojave, policija je u tijeku postupanja uklonila lutku zbog eventualnih daljnjih reakcija građana, a nakon dovršenog kriminalističkog istraživanja, lutka je vraćena odgovornim osobama”, izvijestili su iz policije. I počeo je šou. Lutku tapšaše što se uspješno branila šutnjom, nazvaše je Mare i brzo se proslavila u cijeloj regiji. Stižu joj pozivnice sa svih strana za gostovanje, vodi je se na utakmice i koncerte, građani se s njom snimaju... Ruganje sve u šesnaest!
PONEDJELJAK: Moralna policija ne stanuje samo u crkvi, eno je i u školama
Ako ste, međutim, mislili da moralna policija stanuje samo u crkvama, ljuto ste se zeznuli. Jer, evo, nekidan čitam na Fejsbuku, što se ono kaže u nevjerici, koliko je ima i u školskim zbornicama. Navodno je učenik u jednoj osmoljetki prijavio djevojčicu iz razreda zato što je na nastavu došla neprimjereno odjevena. Došla je, kažu, u širokoj trenirci i užoj majci
. Nakon prijave 12-godišnjaka morala je otići doma presvući se. E sad, je li to istina nije provjereno, ali netko se prigodno potrudio pročešljati par školskih pravilnika pa pronašao stavke o primjerenom odijevanju. I vidi, vidi, ima tu svega. U jednom piše ovako: “Nije dozvoljeno dolaziti u odjeći koja otkriva leđa, ramena, trbuh i kožu iznad koljena”.
Zatim se u jednoj od škola točno precizira što znači izazovno odijevanje: “dekoltirana i nedovoljno duga majica/košulja, majica s uskim naramenicama ili bez naramenica, majice/košulje neprimjerenog natpisa ili slike, prekratka odjeća, preuske hlače ili tajice, poderane hlače i majice koje otkrivaju dijelove tijela, prozirna odjeća i slično”.
U jednoj su napisali kako nije dozvoljeno neprihvatljivo odijevanje koje izaziva osudu i negodovanje ostalih pa nabrojili niz zabranjenih detalja poput pokidanih jeans hlača, tajice koje su prozirne (znači neprozirne mogu proći op.a.!), ..., kao i ljetnu obuću – natikače, japanke, šlape i slično.
Netko se u toj školi ipak sjetio da bi se među učenicima mogao naći neki koji je zbog materijalnih prilika prisiljen biti u zakrpanim jeans hlačama pa je istaknuto da to nije zabranjeno. “Za vrijeme vrućina dozvoljen je ulazak u zgradu u košuljama i majicama kratkih rukava”, velikodušni su u jednoj školi.
Ma kakvi, nismo mi u Iranu. Još. Samo čekam oca koji će zahtijevati da mu ženu porodi i pregleda isključivo žena ginekolog i to s prizivom savjesti.
UTORAK: Tko to reži na nagradu hrabroj Mireli Čavajdi? Isti oni koji su se zalagali za kršenje njezinih prava
O moralu smo se naslušali kad je trudnica Mirela Čavajda, koja nije mogla u Hrvatskoj ostvariti ustavom zagarantirano pravo na pobačaj, odlučila javno progovoriti. S obzirom na to da je u svojoj životnoj kalvariji smogla snage da se izloži javnosti pa istrpjeti linčovanje konzervativaca i klerikalaca, teško je i zamisliti kroz što je sve danima prolazila.
Zato je odluka Odbora za javna priznanja zagrebačke Gradske skupštine da joj se dodijeli nagrada Zagrepčanka godine prava i ohrabrujuća vijest. Na koju opet reže oni isti koji su se zalagali za kršenje Čavajdinih prava na zdravstvenu zaštitu. Hrabra Mirela tako će, apsolutno zasluživši priznanje Grada Zagreba, zapravo, još jednom prokazati licemjerje u sustavu čiji predvodnik je ministar zdravstva Vili Beroš zajedno sa svojim ravnateljima bolnica.
Inače, kad smo već kod zdravstva, nekidan su se liječnici i Vlada dogovorili oko plaća i koeficijenata pa neće biti štrajka. A ja sam se naivno ponadala da se liječnici zalažu za istinsku reformu zdravstvenog sustava, za bolju organizaciju i poboljšice za pacijente.
Ne kažem, bolje plaćen i zadovoljan zdravstveni radnik je jedan od preduvjeta, ali i uz najbolju volju ne vidim za sada kako će se smanjiti opseg posla obiteljskih liječnika, kako će se nadoknaditi broj liječnika, kako će se smanjiti liste čekanja i još puno toga što obeshrabruje. Zato se ne nadam boljemu za one pacijente koji nemaju novca za liječenje kod privatnika ili u inozemstvu, kako je to i slučaj Mirele Čavajde pokazao, koja je, prisjetimo se, pobačaj morala obaviti u Sloveniji.
SRIJEDA: Aktualni sat, auf wiedersehen i ‘mnogo gadan zejtin’
Odlazak iz ovakve zemlje nekima je i dalje jedina opcija makar napokon ima posla i ovdje pa nam mnogi i dolaze. O tome što pritom proživljavaju i kako preživljavaju još ćemo se naslušati. Ovih dana smo čuli da čak i djeca, ona koju u školama uče kako se trebaju odijevati, vrijeđaju strane dostavljače ričetinama poput crnčugo, odakle si doša, vrati se u džunglu i slično, o čemu svjedoči jedna naša zgrožena sugrađanka.
A ovaj tjedan i premijer Andrej Plenković preporučio je zastupnici Centra Daliji Orešković da ode i zemlje. Ona je, naime, na primjeru Njemačke, gdje je bila na studijskom putovanju, govorila o parlamentarnom nadzoru vlade, o korumpiranoj hrvatskoj Vladi, dominaciji jedne osobe i vladavini u vlastitu korist, a on se valjda prepoznao pa odgovorio: “Ako vam se sviđa u Njemačkoj, sretan put, gute reise, auf wiedersehen!”. Još je on nju okrpio jer očito ga je negdje ubola.
Inače, na nijedno pitanje zastupnika iz redova opozicije nije imao zadovoljavajući odgovor, odradivši aktualni sat očito preko volje. Čak je u nekom trenutku zvučao kao klinac iz čuvene “Olovka piše srcem” gdje na pitanje šta je to riblje ulje otprilike ovako odgovara: “To je jedan mnogo gadan zejtin, a svi ga daju meni ko da sam ja neko!”.
Samo da jednom ne zazvuči kao dječji odgovor na pitanje šta je bjegunac: “To sam ja što sam krao jagode pa sam posle bio begunac!”
ČETVRTAK: Nema straha, izborni zakon u Šeksovim je rukama!
Ima u tom predivnom leksikonu što ga spominjem toliko divnih provala pa je tako na pitanje što su to početak i kraj jedan odgovorio ovako: “Početak je kad sam se ja rodio, a kraja nema”. A to me podsjetilo ovih dana na Vladimira Šeksa jer, kako stvari stoje što se tiče hrvatskih zakona, s njim je počelo, a s njim će, čini se, i završiti. Naime, on i njegov posinak zajedno s još par hadezeovaca izrađuju prijedlog izbornog zakona pa već znamo čemu se imamo nadati.
Podesit će se taj zakon opet tako da izbore osvaja HDZ premda će možda imati i minoran broj glasova. Prevažna stvar u rukama je starog krojača kojemu ne manjka ni skrupula ni hrabrosti pa evo još jednog dječjeg bisera kad ih upitaše tko je hrabar: “To je jedan što se napije pa mu sipaju vodu na glavu, a on samo pjeva!”.
Je, skužili ste, knjigu “Olovka piše srcem”, iskrzanih mekih korica, i nakon više od četiri desetljeća još čuvam na polici i drago mi je šta sam je se sjetila. Sjetila sam se i franja i sve pobe i učinit ću ti trat na čelu... I nekog doba kad smo se sigurno igrali na ulicama i verali po drveću. Danas se na ulicama puca, a policija kaže da smo sigurni.
PETAK: Ko su predatori? Ko to koga pritišće?
Ali ništa našu policiju ne izbacuje iz takta. Riješili su i pucnjavu i sve paljevine auta dok si reko lutka. A jesmo li uistinu sigurni? Jesu li i oni, čuvari reda, sigurni s obzirom na to da su ovaj tjedan izgorjela baš njihova dva auta? Kažu da to nema veze s onim što rade, hajde da se zezamo. I osječkoj sutkinji auto je, kažu, stradalo iz posve bizarnog razloga.
Ne, nije riječ o pritisku na pravosuđe. Netko drugi pritišće suce. Aha, evo još zabave danas. Je li to predsjednik Milanović, je li to Plenković? Ko su predatori? Ko koga pritišće? Dajmo, najmo. Krčki sudac pritisnut je, kao, neimaštinom i niskom plaćom pa ga uhvatila zlovolja zbog koje ne može funkcionirati.
Sudac Turudić misli da bi Milanovića trebalo opozvati, ovaj mu odgovorio da je politička propalica i mutan tip. A predsjednik kaže da ima imunitet pa da svašta svakome može sasuti. Premijer nas upozorava da predsjednik šmrče... Hahahaha, ima ovog tjedna hrpa ludosti.
Neke od tih naših političara koji nam zagorčavaju život možeš udarati letvom, ali puknut će letva. Osim ako si novinar, ups, što će se vidjeti u dogledno vrijeme. Premijer je od svih pritisaka naglasio upravo one koje on vidi u medijima. I zato, čvrsto drž’mo gaće!