Otkad moja generacija zna za sebe, zna i za ratove na Bliskom istoku. Mladost smo proveli uz vanjskopolitičke izvještaje i kao da je jučer bilo, vidim na ekranu Tomislava Jakića ili Danu Roška kako čitaju Tanjugove vijesti odnekud tamo, blisko a daleko, uz ponešto snimki raketiranja.
Uz sve ratove i političke krize na svijetu, izraelsko-palestinska je bila konstantna. Onaj režim nas je svrstavao uz Palestinu, Jasera Arafata i PLO. Većina nas je to shvaćala kao pošteno navijanje za slabijeg. Drukčijeg pogleda na stvar i propitivanja je sigurno bilo, no nije se čulo.
Danas, evo, misli tko šta hoće i čuje se sve i svakoga, kriza se čini gorom od ijedne do sada, a svi skupa nismo puno pametniji. Ali zašto nas je najnoviji rat u Izraelu i Gazi ovoliko prodrmao? Odgovor sigurno ni...