Razlika između velikog i malog Hrvata? Pomislili smo da se pojavio netko hrabar za komentar Bilića i Dalića, kad ono...

Mnogo se bure na desnoj sceni podiglo oko pitanja je li novi izbornik nogometne reprezentacije Slaven Bilić dobar Hrvat. Pitanje je glupo do apsurda, ali eto, time se bave na našoj desnici. Ta „inteligentna” dilema potaknuta je činjenicom da Bilić, za razliku od prethodnog izbornika Zlatka Dalića, ne spominje Gospu u svakoj rečenici, a u ishodištu njegovog glazbenog ukusa nije Thompson, nego Iron Maiden.

Tim se pitanjem nekidan pozabavio i naš legendarni TV komentator i sportski novinar Božo Sušec. Gostujući u podcastu Bobu Bob! Večernji TV-a, Sušec je usporedio vjerničke sklonosti Dalića i Bilića, te prokomentirao ulogu Majke Božje u uspjesima i neuspjesima hrvatske nogometne reprezentacije.

„Ne znam, razmišljate li vi tim putem da je, recimo, Majka Božja Sinjska ili iz Međugorja pomogla našoj reprezentaciji da bi bolje prošli? Ili nije bila pozvana uopće ni prozvana od Bilića da pomogne? Mislim da je to jedan imidž koji je Dalić stvorio o sebi dosta iskreno, jer on je veliki vjernik. (...) To je Dalić, to je njegov svijet, to je njegova vjera i sve drugo. Osobno mislim da Majka Božja ne pomaže reprezentaciji i da Bilić može i bez nje”, rekao je Sušec.

Slaven Bilić, aktualni trener hrvatske reprezentacije

Tom Dubravec/Cropix

I taman kad smo pomislili da se konačno pojavio neki nogometni komentator koji je dovoljno hrabar da kaže kako klerikalizacija reprezentacije nema nikakve veze s njenim sportskim rezultatima i da je smiješno dijeliti Hrvate na velike i male, Sušec je nastavio:

„Sad, ako nekima ne paše da Bilić nema taj imidž velikog vjernika, možda po njihovim kriterijima ni velikog domoljuba, ali ja vam se mogu zakleti da je Bilić apsolutno veliki Hrvat, rodoljub, domoljub, kako god hoćete”, rekao je naš legendarni TV komentator.

Cijenjena titula

I tako smo opet dospjeli na početak, tamo gdje smo bili i prije nego što je Sušec progovorio – u crnoj klerikalnoj rupi iz koje se prosuđuje je li netko veliki ili mali Hrvat. Tko spominje Gospu u svakoj rečenici i busa se u domoljubna prsa, taj je Hrvatina. Tko Gospu spominje rijetko, taj je sumnjiv. A tko je ne spominje uopće, za njega je pitanje je li uopće Hrvat, a ako jest, onda je sasvim mali Hrvat, gotovo nikakav.

Zlatko Dalić

Boris Kovacev/Cropix

Podsjetimo, stoljeće je dvadeset prvo, godina je dvije tisuće dvadeset šesta. Struktura DNK je otkrivena prije sedamdeset tri godine, ljudi su prije pedeset sedam godina stupili na Mjesec, roboti su među nama već nekoliko desetljeća, a zadnjih godina nam u živote sve intenzivnije ulazi i umjetna inteligencija. A u zemlji Hrvatskoj se još raspravlja je li netko veliki ili mali Hrvat, pri čemu se kao kriterij uzimaju njegove vjerničke sklonosti.

Izvan tog desničarskog kriterija, nitko živ ne zna što bi to bio veliki Hrvat i kakve bi ga osobine morale krasiti da bi zaslužio tu cijenjenu titulu. Svojedobno je kružio vic da su mali Hrvati oni koji su se krstili kao mali, dok su veliki Hrvati oni koji su se krstili 1990. godine. U stvarnosti, obično baš ovi potonji često dijele Hrvate na velike i male, pa onda ovim malima drže domoljubne lekcije.

Možda onaj koji plaća porez?

Velike Hrvate možete prepoznati i po tome što se na političkim skupovima desnih partija i crkvenim događajima često guraju u prve redove i javno ističu svoje hrvatstvo. Psihoanaliza bi na to rekla da onaj koji javno ističe nešto što je intimno, obično ima problem s tim. Kriminalistička praksa nam sugerira da takvi veliki Hrvati nerijetko to hrvatstvo ističu kako bi prikrili da su od njega izvukli materijalnu korist ili društvene privilegije.

Liberali i ljevičari imaju običaj kazati da je pravi Hrvat i pravi domoljub onaj koji plaća poreze hrvatskoj državi, koji ne pljačka javni novac i koji poštuje Ustav Republike Hrvatske (čime bi veći dio HDZ-a odmah ispao iz konkurencije), ali to po zdravom razumu ne može biti dovoljno da se nekoga proglasi velikim Hrvatom. Jer to su standardne stvari koje se podrazumijevaju za svakog građanina koji živi u ovoj zemlji.

Veliki Hrvat bi eventualno mogao biti onaj koji se u svojoj struci, neovisno čime se bavi, dokazao na međunarodnom planu, odnosno postigao uspjeh na svjetskoj razini, ili makar na europskoj, pa ga kao velikog prepoznaje i priznaje i internacionalna javnost. A takvih nemamo previše: par znanstvenika, pokoji pisac i umjetnik, nešto nogometaša i drugih sportaša, i to je to.

Koja bi onda bila razlika između velikog i malog Hrvata, odnosno između Hrvata i Hrvatine? Kriteriji su podložni ukusu, pa ćemo za ovu priliku citirati Hrvata kojeg neki smatraju velikim, a neki malim – Branimira Štulića Džonija, frontmena nekadašnjeg kultnog zagrebačkog rock-benda „Azra”. Džoni je po tom pitanju rekao sljedeće: „Razlika između Hrvata i Hrvatine je kao između seljaka i seljačine".