Počelo je pružanje psihološke pomoći: križni tim ostaje cijeli tjedan u školi i poziva na razgovor

U Elektrotehničkoj školi na Voltinu, gdje je jučer učenik nožem ozlijedio kolegu i spremačicu, jutros se počelo s pružanjem psihološke pomoći. Tamo je bila i dr. sc. Ivana Pavić Šimetin, koordinatorica kriznih timova za škole, koja je roditelje, učenike i djelatnike pozvala na individualne razgovore, dostupne i tijekom idućeg tjedna, piše Jutarnji list.

- Tu je krizni tim Ministarstva znanosti i obrazovanja. Mi smo posebno educirani za ovakve krizne situacije, znači za upravo ovakva teška traumatska događanja. Imamo alate kojima možemo olakšati ljudima da na neki način sagledaju ovu tešku situaciju i nastave dalje sa životom.

Navodi i kako se u ponedjeljak nastavlja nastava, pozvala je sve učenike i navela da se nastavlja s kriznim aktivnostima, odnosno grupno će se raditi s učenicima, a ostaje i mogućnost individualnog razgovora. Iako traženje pomoći nije obvezujuće, aktivnosti će se održavati za vrijeme nastave.

- Moram reći da su nam iskustva dosadašnjih kriznih intervencija izrazito pozitivna. Pa čak nam se i otvore učenici koji bi ovako rekli da, s obzirom na struku kojoj pripadaju, recimo nisu baš vični govorenju, više su vezani uz ekrane, ali u ovakvom razgovoru, jednom koji je upravo smjeran na njihovu dob, uspijemo ih potaknuti na razgovor i taj razgovor na neki način ipak iscjeljuje, istaknula je Pavić Šimetin.

Na novinarski upit dokad će ovaj vid pomoći biti dostupan, navela je kako će se zadržati cijeli idući tjedan.

- Moram reći da je naša krilatica da dolazimo u školu zato da bismo otišli, da bismo ojačali školu da može dalje sama nastaviti. Ali mislim, s obzirom na to da su velike škole, to su uglavnom muške škole, te ćemo se ipak morati cijeli tjedan zadržati.

Ivana Pavić Šimetin

Cropix/

Što se tiče savjeta roditeljima, Pavić Šimetin istaknula je kako je o ovom događaju nužno razgovarati, pa i o svim informacijama, polučinjenicama, a nažalost i neistinama koje su učenici čuli, a možda i pročitali negdje.

- Ne idemo s onom taktikom da se skriva pod tepih i pravimo da se nije ništa dogodilo jer nam se čini možda nekad intuitivno da ako se ne priča o tome, toga ni nema, znači upravo suprotno, potičemo na razgovor, na to da se pusti koja suza, na to da se izrazi ljutnja.

Navela je kako je dob od 15 godina svakako razdoblje najveće ljutnje, uvjetovane ne samo hormonima nego i činjenicom da se traži put u životu. U tom traženju puta ispituje se kako svijet funkcionira, ispituju se nepravde, velik je osjećaj krivnje. Nije stran ni osjećaj adolescenata da su svi protiv njih i da nisu podržani, što se manifestira u ljutnji.

- O toj ljutnji posebno trebaju roditelji razgovarati sa svojim učenicima jer ih mi u školama učimo od prvog razreda pa nadalje osnovne škole, pa već i u vrtiću, da se sukobi ne rješavaju agresijom, nego isključivo pomirenjem i razvojem prijateljstva, a to je osnova za taj razgovor, zaključila je Pavić Šimetin.