Mediji u Hrvatskoj intenzivno su reagirali na tragedije u Srbiji, a razlozi mogu biti bliskost prostora i senzacionalistički pristup medija, smatraju neki stručnjaci za medije. Reakcije na masakre u Srbiji očekivano su intenzivne, smatra antropolog s medijskih studija u Rijeci Hajrudin Hromadžić uz napomenu da način praćenja varira o profilu i tipu medija, piše Telegram.
Mladi muškarac je vatrenim oružjem u tri sela kod Mladenovca u četvrtak navečer usmrtio osam osoba i ranio 14, što je drugo masovno ubojstvo u Srbiji u posljednja tri dana. Dan ranije je dječak od nepunih 14 godina ubio osmero učenika i školskog zaštitara u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u Beogradu.
Problematično zakonski i etički
Politologinja s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Dina Vozab kaže da su mediji u Hrvatskoj reagirali senzacionalistički i izrazito problematično, jer su otkrili lice i identitet maloljetnika, kao i različite detalje tog zločina, što je po njoj problematično sa zakonske i etičke strane.
Pojavio se video u kojem se čuju krici za koji nije bilo sigurno je li provjereno i iz kojeg je to izvora. To dodatno traumatizira javnost, žrtve i društvo općenito, kazala je.
Psihijatar Klinike za psihijatriju Vrapče Ante Bagarić smatra poželjnim da mediji o svemu govore i izvještavaju otvoreno, jasno bez laži. Laž nanosi štetu, a govoriti iskreno o teškim stvarima je najbolji način da se te teške stvari preveniraju, prorade i da ostave male posljedice, kaže profesor Bagarić.
‘Što detaljnije govoriti o događajima’
On također naglašava da je vrlo važno što prije i što detaljnije govoriti o tome, jer će se u suprotnosti javiti mitovi, legende, a uskočit će onda grupe i pojedinci skloni manipulacijama. Nikakva se šteta ne može nanijeti ako govorimo otvoreno i iskreno o svemu oko nas, kaže on.
Lančana reakcija i domino efekt
Međutim, Dina Vozab kaže da je ono što je vidjela u medijima prvenstveno dalo naglasak na senzacionalizam i na proizvodnju senzacija. To može imati jako puno implikacija, poput neke vrste glorifikacije toga čina kod nekih vrsta osoba koje su možda podložne utjecaju, rekla je.
Hromadžić također upućuje na potencijalnu opasnost „morbidnosti spektakularizacije tragedije“. Pojavljuje se lančana reakcija i domino efekt i velika je odgovornost na institucijama da preveniraju mogućnost da stvar eskalira.
Pojavljuju se opasnosti evidentno generacijskih frustracija, i otvara se pitanje profila mladih, pojavljuje se cijela paleta pitanja koja je potrebno tretirati na drukčiji način nego dosada. Čini se da se radi o tragičnoj prijelomnici koja traži nove strategije sistemskog tipa, ne samo u Srbiji nego i drugdje u regiji, rekao je.
‘Ne možemo staviti glavu u pijesak’
‘Ako je izvješćivanje istinito, ne postoji opasnost da prvi događaj „trigerira“ drugi događaj, kaže psihijatar Bagarić, ali dodaje da bi ga nešto drugo „trigeriralo“. Mi ne možemo staviti glavu u pijesak i reći sad nećemo ništa objavljivati. Ne, to bi otvorilo poziciju poluistina, laži, manipulacija. Istina ne može biti štetna nikada i ni za koga‘, poručuje Hromadžić.
Međutim, priznaje da jedan događaj potiče drugi. “I velika slavlja potiču ljude da se ponašaju u skladu s pobjedama. Kao i ovo, neke teške stvari kod većine ljudi izazovu tugu, žalost, suosjećanje, međutim, kod određenih ljudi izazovu potrebu da se identificiraju s počiniteljem, ubojicom, zločincem, to je uvijek bilo i to će biti, to je u ljudskoj prirodi. Ne govoriti o tome ne može to spriječiti“, kaže Bagarić.
Političke zloupotrebe događaja
Dina Vozab upozorava da mediji mogu postati kanal političke zloupotrebe tumačenja toga događaja i navodi primjer reakcije srbijanskog vodstva i srpskih političkih elita koje su ga pokušale povezati s nekim tipom ideologije, npr. zapadnih vrijednosti. To ne mora biti povezano s događajem, ali je u skladu s političkim narativnom koji zagovaraju političke elite u Srbiji, kaže.
Na pitanje kakvu ulogu u širenju negativnih strana događaja imaju društvene mreže, Vozab kaže da one pojačavaju vidljivost događaja, koji se u različitim zajednicama interpretira na različite načine.
One djeluju algoritamski na sadržaje koji se više „klikaju“ i više dijele te kroz tu logaritamsku selekciju potiču senzacionalistički sadržaj, sadržaj koji se radikalizira. To donosi nove opasnosti ako se kreira sadržaj koji može poticati antisocijalna ponašanja, kaže politologinja s Fakulteta političkih znanosti.
‘Treba otvorenije govoriti o traumama’
Psihijatar Bagarić smatra da je teško zrelo reagirati na teške tragedije. “Tu smo svi poljuljani, uznemireni i u prvi plan izlaze ti naši negativni, primitivni, regresivni mehanizmi. No, društvo je u cjelini reagiralo primjereno, proradom tuge“, kaže Bagarić.
Neke reakcije, poput polaganja cvijeća na Preradovićevom spomeniku na Cvjetnom trgu, pokazuje da postoje neke dublje strukturne povezanosti i to je dobro. Pitam se kakva bi reakcija u Hrvatskoj bila na ovu tragediju da se desilo isto u susjedstvu, ali u Mađarskoj ili Austriji. Mislim da ne bi bila tako intenzivna, odgovara Hromadžić.
Sumirajući uzroke i odjeke pokolja, Hromadžić kaže da bi „ova društva“ trebala otvorenije i iskrenije govoriti o svojim vlastitim traumama i nagomilanim frustracijama koje su posljedica potiskivanja putanja u kojima su se našli zadnjih desetljeća.
Nasilje s kojim društvo živi
Na primjeru Srbije, radi se o nasilju s kojim društvo živi u različitim oblicima već trideset i više godina, i ono je nažalost moralo naći ovakvu povratnu reakciju, kaže.
Imamo društva u kojima je toliko veliki rascjep između oficijelnih istina i naših osobnih istina, društva koja su toliko podvrgnuta različitim oblicima sistematičnog nasilja, da ne govorimo o oružju koja je nakupljeno. Kao društva se moramo suočimo s tim na drukčiji način nego do sada, zaključuje Hromadžić, piše Telegram.