StoryEditorOCM
HrvatskaPobuna nezadovoljnih

Protiv Vlade na cestu najprije kreću umirovljenici; za njima bi mogli prosvjetari, socijalni radnici...

Piše Marijana Cvrtila
2. rujna 2024. - 06:30

Čeka li premijera Andreja Plenkovića i njegove ministre turbulentna jesen kad je u pitanju revolt javnog sektora ili mogu mirno spavati? – pitanje je koje se obično "rasteže" u ovo vrijeme, prije početka drugog radnog dijela godine, a javni prostor zaokupe teme vezane za potencijalnu "vruću sindikalnu jesen".

Sezonu je, barem zasad, "načeo" Blok umirovljenici zajedno Milivoja Špike, koji je najavio i konkretan datum prosvjeda nazvanog "Protiv siromaštva" za 1. listopada. Taj dio umirovljenika prosvjedovat će zbog nezadovoljstva usklađivanjem mirovina, koje rastu sporije od inflacije, uopće ugrožene egzistencije velikog broja pripadnika "zlatne generacije", od koje, kako kaže Špika, čak 650.000 njih prima mirovinu koja je na samoj liniji siromaštva ili ispod nje.

Rekao je kako očekuje da se prosvjedu odazovu brojne udruge, stranke i radnički sindikati.

Ali nezadovoljstvo tinja i u javnim službama, barem jednom njihovom dijelu. Najvjerojatnije krajem rujna trebali bi početi kolektivni pregovori pregovaračkih timova sindikata javnih i državnih službi s Vladinom stranom o korekciji osnovice za plaće te materijalnim pravima poput božićnice, regresa, uskrsnice, dara za djecu i ostalih. Iako, kako doznajemo, pregovarači iz područja školstva, znanosti, zdravstva, socijale, kulture, policije, državnih službi i ostali još nisu usuglasili svoje zahtjeve i definirali pregovaračke pozicije, jasno je da se neće pomiriti s tim da visina osnovice i materijalnih prava ostane na sadašnjoj razini. Zasad, međutim, još uvijek nije poznato koji će put izabrati da do tog cilja dođu.

Drugi problem koji muči većinu sindikata u javnim službama jesu granski kolektivni ugovori, kojima je rok istekao davnih godina pa se trenutačno nalaze u produženoj primjeni. Vlada, odnosno resorna ministarstva još nisu sindikatima predložila rok kada bi pregovori o tome mogli početi, čime su doveli sindikate na rub strpljenja.

image

Prosvjed učitelja

Goran Mehkek/Cropix

Tražit će rast osnovice, božićnice, regresa 

– Ono na što ćemo se najprije fokusirati jest otvaranje granskih kolektivnih pregovora, jer su sva tri GKU-a za osnovno, srednje te visoko obrazovanje i znanost "na čekanju". Nećemo odustati ni od korekcije koeficijenata zaposlenih u obrazovanju i Uredbe o koeficijentima za obračun plaća, za što imamo potporu gotovo 40.000 ljudi iz prosvjete i znanosti koji su potpisali našu peticiju. Kad su u pitanju pregovori o osnovici koje ćemo zajedno s ostalim sindikatima javnih službi voditi s predstavnicima Vlade, nismo još razgovarali o detaljima. Međutim, jasno je da ćemo tražiti povećanje postojeće osnovice i materijalnih prava, ali i uvođenje nekih novih prava, poput naknade za topli obrok, barem kad je obrazovni sustav u pitanju – iznosi Željko Stipić, čelnik školskog sindikata Preporod, neke od zahtjeva na kojima će taj sindikat inzistirati u razgovorima s Vladinim predstavnicima.

Preporod posljednjih mjeseci svoje aktivnosti koordinira s Nezavisnim sindikatom znanosti i visokog obrazovanja, a na upit koliko će u mogućim predstojećim aktivnostima posegnuti za prosvjedima i štrajkovima kao oblicima pritiska na vladajuće, Stipić odgovara:

 – To nikada nije ono s čim započinjemo. Idemo stupnjevito. Prvi zahtjev bit će utvrđivanje roka za početak granskih kolektivnih pregovora, a ako to izostane, najprije krećemo s prosvjedom upozorenja ispred resornog Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Ne isključujem mogućnost da će s vremenom doći i do povezivanja nezadovoljnika iz drugih javnih službi. Neriješena pitanja o kojima sam govorio sigurno nećemo pustiti, ali zasad prednost dajemo razgovoru, iako ne isključujemo ostale alate pritiska – najavljuje Stipić.

image

Željko Stipić, čelnik sindikata Preporod

Damjan Tadić/Cropix

Veliko je nezadovoljstvo i u resoru socijalne skrbi, koji svako malo potresaju nemili događaji s najcrnjim ishodima.

– Ovakav sustav je neodrživ. Nama u socijalnoj skrbi kronično nedostaje kadra u svim ustanovama, ukupno oko 1700 stručnih radnika, ljudi stalno odlaze. Granski kolektivni ugovor za sustav socijalne skrbi istekao je još 2019. godine i neprestano je u produženoj primjeni. Ne počnemo li uskoro pregovore o novom granskom kolektivnom ugovoru i rješavanju nagomilanih problema, sve su opcije otvorene, uključujući prosvjede i štrajkove – izravna je Jadranka Dimić, predsjednica Sindikata zaposlenih u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske.

Dragan Bagić: Sindikati imaju mobilizacijsku snagu

Koliko je izvjesno da će sindikati i građanske inicijative na ovaj način postići svoj cilj? Imaju li uopće potencijal uzdrmati vladavinu Andreja Plenkovića i njegovih ministara svojim aktivnostima, kolika je uopće njihova snaga, osobito u svjetlu činjenice da je određeni dio njih prilično razjedinjen? Dojam je i kako domaći sindikati kod nas nisu moćni kao oni na zapadu, u skandinavskim zemljama ili u Francuskoj, Italiji.

image

Prof. dr. sc. Dragan Bagić, sociolog i nastavnik na zagrebačkom Filozofskom fakultetu

Damir Krajač/Cropix

S tim se samo djelomično slaže prof. dr. sc. Dragan Bagić, sociolog i profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, jedan od rijetkih domaćih stručnjaka koji se bavi istraživanjem djelovanja sindikata.

– Nisam skeptičar sindikalizma u Hrvatskoj. Hrvatski je sindikalni pokret, osobito u posljednjih 15 godina, bitno aktivniji od onoga u zemljama s kojima se možemo uspoređivati, a to su prije svega istočne, bivše komunističke zemlje iz okruženja. To se vidi po mobilizacijskom prosvjednom potencijalu, većem utjecaju na politička zbivanja, zadržavanju članstva – kaže profesor Bagić.

Također, dodaje, brojne inicijative u proteklih petnaestak godina u kojima su sudjelovali sindikati – od prikupljanja potpisa protiv outsourcinga, privatizacije autocesta, mirovinske reforme "67 je previše" do velikog štrajka prosvjetara – itekako su dale rezultata.

– Sindikati posve sigurno mogu poduzeti relevantne akcije pritiska na Vladu i poslodavce. Vlada Andreja Plenkovića, recimo, morala je ustuknuti nakon što su sindikati prikupili više od 700.000 potpisa kroz referendumsku inicijativu "67 je previše". To je Vladi bila određena lekcija i poruka, nakon koje je premijer Plenković, umjesto ignoriranja i podcjenjivanja sindikata, morao promijeniti ploču i počeo im se dodvoravati – obrazlaže profesor Bagić. Naravno, tom je strategijom, kaže, Plenković na neki način uspio privući dio sindikata te izazvati određeni rascjep u sindikalnim redovima, osobito onima koji predstavljaju javne i državne službe.

– Nije cilj sindikalnog djelovanja da se a priori suprotstavlja Vladi i poslodavcima. Neki ciljevi mogu se ostvariti i kroz dijalog. Siguran sam da bi u svakoj ozbiljnijoj situaciji i kad god bi se za to pokazala potreba domaći sindikati ponovno zbili redove i izvršili relevantan pritisak na vlast – procjenjuje sociolog Dragan Bagić.

{infobox–gray_full}504721{/infobox–gray_full}

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. studeni 2024 12:01