StoryEditor
Hrvatskacrvena beretka

Pronađeni posmrtni ostaci heroja Vukovara Žarka Manjkasa: poginuo je od eksplozije mine, njegova ratna priča ima snagu za hollywoodski spektakl

Piše Damir Dukić
20. veljače 2020. - 08:14
Žarko Manjkas Crvenkapa u rat je otišao kao 20-godišnjakPrivatni Album

Posmrtni ostaci junaka Domovinskog rata Žarka Manjkasa Crvenkape identificirani su na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu zajedno s još četiri osobe sa šireg vukovarskog područja.

Oni su se 28 godina vodili kao nestali u Domovinskom ratu.

Kako je dojavila Hina, analizom je utvrđeno, a poslije su obitelji potvrdile nalaze, da se radi o braniteljima nestalima 1991. godine na širem vukovarskom području, Željku Manjkasu Crvenkapi (1967.), Stjepanu Katiću (1952.), Antunu Petričiću (1968.) i Marku Kneževiću (1969.), koji su pronađeni u masovnoj grobnici u naselju Marinci. Dakle, trojica mladića su u trenutku pogibije imali od 22 do 24 godine.

Pronađeni su i ostaci Cvite Mihaljević (1913.), civilne osobe koja je nestala 1991. godine u Vukovaru, a koja je ekshumirana u Negoslavcima u pojedinačnoj grobnici.

S obzirom da su obitelji pet nestalih osoba prihvatile nalaze Zavoda, službeni broj nestalih osoba je 1469, broj zahtjeva za traženjem posmrtnih ostataka je 409, čime je ukupan broj neriješenih slučaja 1871. Od toga je 525 osoba s područja Vukovarsko-srijemske županije.

Manjkasova ratna priča ima snagu za hollywoodski spektakl. On nije bio Vukovarac, živio je u zagrebačkoj Dubravi, a na početku rata kao dragovoljac je pristupio HOS-u. Spreman pomoći gdje je najteže, zajedno s još 57 suboraca iz HOS-a odlazi braniti Vukovar. Ti su HOS-ovci dali golemi doprinos u obrani Vukovara, spasili su ga od ranijeg sloma svojim požrtvovanim akcijama i spremnošću na žrtvu. Opsadu i pad Vukovara preživjelo ih je tek 25, a samo dvojica nisu ranjena.

Najteži razmještaj

O kakvim je ljudima bila riječ svjedoči i podatak da su HOS-ovci u Vukovaru tražili sami razmještaj na najteže dijelove bojišta – na Sajmištu i u selu Bogdanovci nadomak Vukovara, koje su JNA i četnici stalno napadali jer se tu mogao dogoditi proboj Vukovaraca iz okruženja.

image
Žarko Manjkas Crvenkapa (prvi slijeva) sa svojim suborcima
Privatni Album

I onda se Crvenkapa istaknuo čak i među takvim ljudima i borcima. Svi koji su preživjeli pakao vukovarskog bojišta, a posebno stanovnici Bogdanovaca gdje je Manjkas ratovao, pamte golemu žrtvu i iznimnu hrabrost svih HOS-ovaca, a posebno Crvenkape. Bio je prepoznatljiv po crvenoj beretki koju je neprestano nosio, pa je tako i dobio nadimak. Tijekom tih dvaju mjeseci bitke za Vukovar osobno je uništio 12 srpskih tenkova. Pri tome je gotovo izgubio sluh jer su mu popucali bubnjići kad mu je zolja eksplodirala pokraj uha. Manjkas je bio bogdanovačka protuoklopna zvijezda, uništavao je tenkove kao od šale, u jednom je danu sredio četiri tenka T-55.

– Odbijao je medicinsku pomoć u bolnici, pa smo mu nabavili žute slušalice za uši koje je nosio sljedećih dana, nastavljajući udarati po tenkovima kao da mu nije bilo ništa. Vodili su ga srce i dobro oko. Sjećam ga se kao vrlo duhovitog, momka blagog pogleda koji nas je sve dizao svojim nevjerojatno uspješnim uništavanjem neprijateljskih oklopa – govorio je poslije njegov zapovjednik iz Bogdanovaca Damir Radnić.

Štafeta smrti

Najveća tragedija dogodila se pri kraju bitke. Četnici su 10. studenoga 1991. uspjeli razbiti iscrpljenu obranu Bogdanovaca i upasti u selo. Znajući da mogu očekivati brutalnu osvetu zbog grčevitog otpora, preostali branitelji i civili krenuli su u proboj kroz neprijateljske obruče prema crtama koje su držale hrvatske snage u Vinkovcima i Nuštru.

119 ekshumiranih

U posljednje tri godine prikupljena su i obrađena saznanja o 194 moguće lokacije prikrivenih grobnica, provedena su probna iskapanja na 176 lokacija, pri čemu su ekshumirani posmrtni ostaci 119 osoba.

Organizirano je 26 identifikacija na kojima su završno identificirani posmrtni ostaci 168 osoba te je organizirana pogrebna skrb za 165 identificiranih osoba.

Proboj koji je uslijedio postao je poznat pod nazivom “HOS-ova štafeta smrti”. Dok su se probijali kroz kukuruzišta, već pri izlasku iz sela upali su u minsko polje. Bilo je tu u skupini civila i ranjenika, za njima su se kretali četnici, pa nije bilo druge nego se probijati dalje. Tada su HOS-ovci odlučili svjesno se žrtvovati. Jedan po jedan stali bi na čelo kolone i probijali put kroz minsko polje kako bi spasili druge. Jedan bi naletio na minu, bio bi ranjen i na mjestu poginuo, a na njegovo mjesto na čelo kolone stao bi drugi. Tako je stradao i Žarko Manjkas Crvenkapa.

Predvodeći povlačenje, stao je na minu i iskrvario za pet minuta. Preostali civili i branitelji iz kolone uspjeli su se nakon dugotrajnog hodanja i užasa koje su preživjeli dokopati prve crte i područja pod nadzorom hrvatskih snaga.

Crvenkapino tijelo ostalo je gdje je i poginuo i za njega se nakon te užasne noći više nije znalo. Sve do jučer kad će konačno moći biti pokopano. Zagrebačka Dubrava već mu se dijelom odužila. Prije dvije godine neponovljivom Crvenkapi tamo je podignut spomenik. •

#ŽELJKO MANJKAS#VUKOVAR

Izdvojeno