Volonteri udruga koje spašavaju životinje na sve su se već navikli. Stvari koje druge ljude uznemire njih ne mogu potresti, jer su ih, nažalost, već vidjeli. Tek rođene mačiće u kanti za smeće, pse koje je netko stavio u vreću i bacio u more, pse koji su zlostavljani na sve moguće načine... Ne želimo ni navoditi užase o kojima smo mi pisali zadnjih godina, a riječ je samo o slučajevima koje smo mi doznali. Postoje mnoge užasne priče za koje nitko nikada ne dozna, jer se zločin događa daleko od očiju onih kojima je stalo, ali pred očima onih kojima nije.
No, čak i volonteri, koji su zaista vidjeli sve i svašta, ponekad budu posve šokirani onim što je netko napravio životinji. U nevjerici su tako članovi Udruge sv. Franjo Asiški iz Imotskog promatrali jednog nesretnika.
- Još jedan pas iz Ričica. Vidjeli smo ih u svakakvom stanju, ali ovo je najteži slučaj do sada. Živi užas. Očaj. Šok. Nevjerica - napisali su uz snimku psa koji je očigledno dugo izgladnjivan te u lošem zdravstvenom stanju. Pojasnili su kako to nije pas iz samih Ričica i pohvalili stanovnike tog sela koji ne samo da su im javili za nesretnika, nego su se o njemu brinuli dok oni nisu došli.
- Prema tvrdnjama mještana maleni je sad dobar kakav je bio prije nekoliko dana. Navodno nije mogao ni hodati. Nekoliko dobrih ljudi ga je posljednjih dana hranilo pa je malo došao k sebi. Već je na putu za sklonište u Kaštelima. Nadamo se da će se naći neka dobra duša koja će mu moći pružiti mirni kutak za oporavak. Otišao nam je i Max. Želimo im sve najbolje! Mi smo svoj dio posla odradili. Idemo dalje. Još jednom veliko hvala svima iz Ričica, a ponajviše Ivanu. Ljudi, najbolji ste - poručili su iz udruge.