StoryEditor
Hrvatskaiz prve ruke

Prije izbora svima su puna usta ‘svetosti‘ nedjelje, no trgovkinje s kojima smo razgovarali misle drugačije: ‘Lipo je ić na misu, al‘ više meni vridi slobodan dan priko tjedna‘

9. svibnja 2021. - 17:49
Ilustracija

Najava zabrane rada trgovina nedjeljom nakon izbora: predizborni trik aktualne Vlade u svrhu dodvoravanja velikoj biračkoj masi od preko dvjesto tisuća mahom ženskih djelatnica, ili se ipak nazire povoljan ishod (još jednog) pokušaja Sindikata trgovine da za svoje članice ishodi tu famoznu slobodnu nedjelju?

Mnogima su puna usta važnosti slobodne nedjelje i njezine "svetosti", no stvaran život osim odlazaka na nedjeljnu misu uključuje i druge obveze svjetovne prirode; primjerice, odlazak liječniku, u banku, na općinu, neki sastanak u školi... A tada slobodan dan vrijedi više baš tijekom radnog dijela tjedna nego u nedjelju. Ovdje zato donosimo dvije drugačije priče protagonistica (prodavačica, identiteti poznati redakciji). Obje su "butige" u Splitu, a potonja radi u sklopu velikog trgovačkog centra. Djelatnice u njima na problem radne nedjelje gledaju manje kritično, a to su nam i argumentirale.

Prva sugovornica žena je sa sela, a počela je raditi prilično kasno, u svojim tridesetima; u odnosu na raniju (neplaćenu) brigu oko stoke, familije i poljoprivredne radove, rad u trgovini dođe joj – veli ona – kao plaćeni godišnji odmor. Katolkinja je, ali priču o neradnoj nedjelji drži precijenjenom.

– Čujte, lipo je imat slobodnu nedilju, ali mene spasi kad iman i priko tjedna slobodan dan jer onda ne moran pisat dan godišnjeg za otić, na primjer, na pregled u bolnicu zbog kronične autoimune bolesti zglobova s kojon cili život kuburin. Moja je životna situacija takva da su mi dica već poodrasla pa im nije potrebna mama ka prije, a u fazi san razvoda od muža i potriba mi je za svakom kunom. Ako radin nediljom, na plaći to lipo osjetin, za dvi radne nedilje misečno ja platin struju; to nije za podcijenit. Ako iman slobodnu nedilju, drago mi je ako se potrefi pričest ili krizma nekome od rodbine, ali s druge strane onda mogu prikrižit slobodan dan unutar sedmice, a puno puta bi mi dobro doša – priznaje trgovkinja.

Nisu svi vjernici

Zadovoljna je svojim poslodavcima, omogućeno joj je napredovanje i stalni ugovor, i u njezine ambicije u osamostaljivanju od supruga, o kojemu je ranije financijski ovisila, neradna se nedjelja baš i ne uklapa.

– Primijetila san da puno ljudi voli doć nediljon u dućan ka na neki izlazak. Čak i ako idu na izlet, prvo svrate u dućan kupit materijal za sendviče i sok; realno govoreći, nisu svi vjernici da nediljon idu striktno na misu, ali svi moraju jist – smije se naša sugovornica.

Od gorljive zagovornice nerada nedjeljom daleko je i druga prodavačica iz njemačkog lanca.

– Sve te priče o misi, nedjeljnom ručku i izletu u prirodu stoje, i po meni bi bilo idealno sljedeće: da se ne radi nedjeljom i još jednim danom po izboru u tjednu! Mislim da je tu šprancu već uveo Lidl, ali nemojte me uzeti za riječ – ograđuje se 50-godišnja prodavačica. E, tu nastaje puno veća frustracija od one vezane uz (ne)radnu nedjelju. No, krenimo redom...

– Dakle, ako imamo samo jedan dan u tjednu slobodan, meni osobno više odgovara da ne bude uvijek nedjelja jer, konkretno, ima dana kad moram ići na ultrazvuk štitnjače, a to sigurno ne mogu obaviti u nedjelju. Dakle, treba ti slobodan dan za pregled. Ili "obični" roditeljski sastanak; i za to mi treba slobodan dan, jer i to je događaj važan za moju obitelj, a ne samo misa.

No, stvarni je život nešto drugo, pogotovo za nas razvedene majke; mi smo često djeci i otac i majka. Čini mi se da se u Hrvatskoj inače kroje i predlažu zakoni koji idu u prilog samo konvencionalnim katoličkim obiteljima... i poslodavcima – predmnijeva trgovkinja zaposlena "u Nijemca".

Rekosmo, za nju je puno više frustrirajuće svakodnevno radno vrijeme, koje je unutar trgovačkih lanaca do 21 ili čak 22 sata navečer tijekom ljetnih mjeseci i turističke sezone. Taj sat-dva prije kraja smjene ubitačno je i čak ekonomski neopravdano, smatra ona.

Rad navečer neisplativ

– Čini mi se da u te kasne sate kupci dolaze više iz dosade nego iz potrebe. Kupci često dođu pri kraju našeg radnog vremena i zanovijetaju, traže nevjerojatne reklamacije i drugo. Ima žena – potpuno neosjetljivih na naše živote i familiju koja nas čeka tako do kasno u noć da dođemo doma s posla – zbog kojih moramo svih nas pet prodavačica ostajati i nakon 22 sata navečer jer one "natenane" baš tada biraju nijansu ruža ili parfem. Takvo radno vrijeme teže mi pada nego radna nedjelja, pogotovo ako radim jutarnju smjenu, jer ionako mi djeca nedjeljom duže spavaju i dočekaju me nakon posla taman za ručak kojega skuham dan ranije – iznosi djelatnica u poznatom lancu.

Dodaje i da ima ugodnu radnu sredinu, korektan odnos s poslovođama i svim kolegicama, jedna drugoj priskoče kad treba, mogu se zamijeniti za smjene i slično. K tomu, unatoč činjenici da nemaju visoku plaću, ne moraju – za razliku od nekih prodavačica – čistiti dućane jer to obavlja "vanjska agencija" rano izjutra, a lijep iznos regresa i božićnice standard je koji neke tvrtke mogu samo poželjeti. Te dvije stavke iznose, u njezinu slučaju, oko 3000 kuna, dakle, dvaput godišnje.

– Imamo i popuste na asortiman, i to u neograničenim količinama, pa opskrbim i kćer koja je udata i bližu familiju. Naknada za rad nedjeljom viša je po ugovoru za 35 posto, ali taj mi iznos ne znači previše; dragocjeniji mi je ponekad onaj slobodan dan u tjednu za obaviti neke stvari. Ponavljam, dva slobodna dana – nedjelja i još jedan po dogovoru – bila bi najhumanija opcija – poručuje naša sugovornica iz njemačke prodavaonice u sklopu velikog trgovačkog centra.

image
Ilustracija
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. lipanj 2021 16:23