Ovdje ljudi imaju pamćenje čovječje ribice ili se jednostavno prave blesavi. Prije će biti ovo drugo, jer danas, zahvaljujući tehnologiji, u dva klika saznaš što je bilo. Ne trebaju ti ni Thompson ni sveprisutni Ante Nazor nuditi svoje viđenje devedesetih, postoje fakti koji su zabilježeni i koji se ničim ne daju osporiti.
No, velim, mnoge za te fakte uopće nije briga. Nije to samo specijalitet krajnje desnice. O, ne, ne... I na ljevici, što vrijeme više odmiče, Jugoslaviju pokušavaju prikazati kao zemlju u kojoj je teklo samo med i mlijeko, ne spominjući diktaturu jedne partije i jednog vođe koja je trajala punih 45 godina (!), masovne likvidacije nakon rata koje se broje u desecima tisuća ljudi, strašnu otimačinu sve moguće imovine, Goli otok, Titov gulag, na kojem se "tucao kamen" i samo zbog vica o tom istom Titu. Itd... itd...
► FRANJO TUĐMAN, KOJEMU MNOGI GOVORE DA JE OTAC MODERNE HRVATSKE DRŽAVE, JE JASNO PORUČIO DA SE HRVATI TREBAJU MAKNUTO OD USTAŠA I POZDRAVA ‘ZA DOM SPREMNI‘. O TOME JE GOVORIO I NA TRGU U SINJU, POGLEDAJTE VIDEO:
Mladost, rođena nakon Domovinskog rata, sluša jedne i druge ekstreme, pa zapljusnuta svim tim informacijama koje im serviraju, a nesposobna izabrati relevantne izvore, buca ko Martin po diviziji. Veze oni o ničemu nemaju.
Najviše su se zalijepili za taj ustaški "Za dom spremni", jure na njega kao mušice na drek: ispisuje ga kroz tri slova ili "u komadu" gdje stignu, misleći da tako slave HOS i njegove pripadnike koji su krvarili i ginuli za Hrvatsku, a zapravo veličaju jednu izdajničku, zločinačku i od cijelog svijeta prezrenu (i) tzv. NDH.
Tvorevinu zbog koje nam pola stoljeća nije bilo dopušteno imati državu jer se i na sam spomen takve ideje, onome koji bi ju se usudio spomenuti, lijepila etiketa ustaškog koljača. Strašno je što je taj Pavelić sve napravio i koje su sve posljedice te njegove strašne četiri godine vlasti, a koje se dograbio najviše zahvaljujući Mussolliniju i njegovim teritorijalnim aspiracijama prema Istri i Dalmaciji.
Paraga i Đapić
Pokušava se, dakle, taj grozomorni ZDS danas opravdati koječime, a on nema nikakve veze s onim "za dom, za dom" iz opere Nikola Šubić Zrinski, niti je stari hrvatski pozdrav. Izmislile su ga i u upotrebu uvele ustaše kao svoju verziju Heil Hitler i Viva Duce, a 1991. ga uskrsnula Hrvatska stranka prava osnovavši stranačku miliciju HOS, Hrvatske obrambene snage.
Maslo je to ustašofila iz emigracije koji su izdašno financirali HSP, ali i Dobroslava Parage i Ante Đapića, koji su njihove ideje provodili u praksi.
Hosovci su taj "Za dom spremni" nosili na crnim uniformama i tako su se međusobno pozdravljali. Oni, hosovci, i više nitko drugi! Ostali su najviše koristili usklik, a takvih je bilo 99 posto: pozdrav domovini, na koji se i onda i danas odgovaralo: pozdrav!
Predsjednik Zoran Milanović često koristi priliku završiti govor i sa "domovini vjerni" ali, eto, to se ne hvata kod balavurdije koja se stalno i uporna vraća na taj ZDS pod kojim su od 1941. do 1945. smaknute na stotine tisuća ljudi: Srba, Židova, Roma i Hrvata neistomišljenika, odreda protivnika ustaškog režima, haesesovaca, komunista i politički neutralnih.
Kako je, velim, ovdje puno onih koji se namjerno prave mutavi, prisjetimo se još jednom te teške, ratne 1991. HSP financiran od najžešćih političkih emigranata, koji se nikako nisu mogli pomiriti s činjenicom da će Hrvatsku u samostalnost povesti najmlađi Titov general, nekadašnji komunist i predsjednik FK Partizan, pače, aktivni sudionik NOB-a, Zagorac Franjo Tuđman, gura preko Parage i sljedbenika ustašku alternativu HDZ-u i zaziva granicu na Drini.
Politički protivnik im je bio čovjek koji je najbolje godine života proveo s Veljkom Kadijevićem u Generalštabu JNA u Beogradu i čiji su unuci Košutići, po ocu Srbi, čime su ga pravaši diskreditirali kod ekstremista koji odbacuju drugo i drukčije.
Talijanski kralj
Franjo Tuđman se nikako nije uklapao u ustašku sliku o Hrvatskoj koja će progutati cijelu BiH i u kojoj će živjeti samo Hrvati. Nije se uklapao zato jer je bio zakleti protivnik ustaša u koje je pucao u Drugom svjetskom ratu i koje je gonio nakon što su Pavelić i društvo pokrenuli zbjeg prema Bleiburgu.
Međutim, HDZ je, na temelju izbornih rezultata, pod Tuđmanovim vodstvom brzo preuzeo sve poluge vlasti, a pravaši, nezadovoljni tom činjenicom, priželjkivali puč. Ekstremisti, simpatizeri i nekadašnji članovi HRB-a i HNO-a, Hrvatskog revolucionarnog bratstva i Hrvatskog narodnog otpora, terorističkih organizacija, naoružali su ih do zuba za konačan obračun, a
Paraga i Đapić im vratili "uslugu" tako da su po stranačkim uredima uredno držali slike Ante Pavelića, Jure Francetića... Tako su prkosili "starim partizančinama" koji su vodili mladu hrvatsku državu: Tuđmanu, Bobetku, Boljkovcu, Manoliću...
Da ne bi bilo ikakve zabune, najpoznatiju postrojbu koju je vodio i onda i danas sveprisutni dostavljač betona Marko Skejo, HSP-ovci su nazvali "Rafael Vitez Boban".
Posebno su se svečano postrojavali na deseti travnja, dan proglašenja NDH, marionetske države koju su osnovali Rim i Berlin, postavivši joj na čelo talijanskog kralja Tomislava II., pravim imenom, (ovo sad nije zafrkancija i ne radi se o Čiki, desnoj ruci Zagora) Aimone Roberto Margherita Mario Giuseppe Torino di Savoia.
Na samom početku Domovinskog rata, bilo je i puškaranja između pripadnika ZNG-a i HOS-a, u kojima nitko nije poginuo. Kad je baš zagustilo, i kad su kao na traci počela padati hrvatska sela i gradovi, a odnarođena JNA i dobrovoljci iz Srbije s kokardama na glavi krenuli u krvavi pir po našoj zemlji, HDZ-ova vlast zažmirila je na postojanje paralelne zapovjedne linije.
Velim, neko vrijeme tolerirali su postojanje paravojske, kako ju je cijelo vrijeme nazivao Tuđman, a čije majice s natpisom HOS danas nosi mladost na Thompsonovim koncertima i utakmicama, a isti motivi su im omiljeni i za crtarije po zidovima svih naših gradova od Pule do Dubrovnika, od Zagreba do Vukovara.
Čim se situacija malo smirila, Tuđmanova tajna policija krenula je u obračun s HOS-ovim vođama. Prvo je u Zagrebu mučki ubijen Ante Paradžik, načelnik Ratnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga, stranačke vojske HSP-a, a onda je, kad su se pravaši zabarakidirali u svoje prostorije na Trgu kralja Tomislava, po Franjinoj naredbi provaljeno unutra.
Vrlo brzo je ekipa iz HOS-a shvatila da će ih, ako i dalje nastave glumiti privatnu vojsku i provoditi neku svoju državnu politiku, Tuđman, Perković i Šušak likvidirati do jednoga.
Sporazum u Daytonu
Vrhunac obračuna HDZ-a i HSP-a, dogodio se u BiH. General Blaž Kraljević, zapovjednik HOS-a koji je po nalogu HDZ-a odbijao dijeliti Bosnu i Hercegovinu s Radovanom Karadžićem i puščane cijevi okrenuti protiv Muslimana, izrešetan je na smrt s još osam suboraca, čija su tijela sa šireg područja Mostara dovežena na splitsku patologiju. Njihova su imena Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasnići, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović. Stradali su u klopci Hrvatskog vijeća obrane, koje je kontrolirao službeni Zagreb, vrhovni zapovjednik Hrvatske vojske Franjo Tuđman i njegovi najbliži suradnici.
Već 1992., oko tri tisuće hosovaca, bit će inkorporirano u Hrvatsku vojsku, a Tuđman poručiti svjetskim vođama da je svaka opasnost od uskrsnuća kvislinške Pavelićeve države definitivno odbačena, a stranačka milicija u crnim uniformama ugašena.
U međuvremenu, Hrvatska je vojska toliko brojčano, tehnički i kadrovski narasla, da se samo čekalo zeleno svjetlo za konačni obračun s pobunjenim Srbima u Hrvatskoj koje se kanilo riješiti u par dana. HV-u i HVO-u je to i uspjelo u kolovozu 1995., a zajedno s Armijom BiH, natjerali su vojsku Radovana Karadžića i Ratka Mladića na primirje, pa iznudili mirovni sporazum u Daytonu i definitivni kraj rata.
Unatoč svemu ovom, današnja omladina na utakmicama Hajduka i Dinama ne nosi, recimo, maskirne majice i crvene beretke na spomen najjačoj gardijskoj brigadi, splitskoj Četvrtoj, već je manijakalno opsjednuta crnilom, HOS-om i uzvikom Za dom spremni?!
Zašto o tome šuti većina veteranskih udruga? Zašto, uz dužno poštovanje palim i ranjenim borcima HOS-a, ne ističu da je bilo i drugih žrtava u ratu za slobodu Hrvatske? I je li moguće da će legenda o HOS-u iz 1991., zasjeniti sve uspjehe Hrvatske vojske od akcije Maslenica do Bljeska i Oluje?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....