StoryEditorOCM
HrvatskaJASNO JE REKAO

Branitelj je jasno poručio: Nikad neću stajati pod zastavom HOS-a jer znam kako izgleda zastava Republike Hrvatske

Piše vijesti sd
25. srpnja 2026. - 16:37
Lijepi hrvatski barjak se vije nad Splitom.../Shutterstock
Prati slobodnadalmacija.hr na Googleu

Rasprava o muralu HOS-a na riječkim Škurinjama ne jenjava nakon što su Armada i hrvatski branitelji obnovili mural koji je prethodno uklonjen odlukom gradskih službi. Posljednjih dana na tu temu oglasili su se brojni političari, a sada se opširnom objavom javio i Nenad Hodap, županijski vijećnik Primorsko-goranske županije izabran s liste Možemo!, ujedno hrvatski branitelj i član županijskog Povjerenstva za ratne veterane i hrvatske branitelje Domovinskog rata, piše Fiuman.

U objavi Hodap tvrdi da obnova murala nije bila spontana građanska inicijativa, nego politički motivirana akcija.

“Opet je par pojedinca, članova i simpatizera jedne političke stranke, iskoristilo navijačku skupinu da pokaže i dokaže da su oni najveći zaštitnici ideala i obrane digniteta Domovinskog rata”, napisao je, dodajući kako su se sudionici “postrojili ispod stranačke zastave, palili baklje, hrabro podizali desnice i izvikivali poklič”.

Marković ‘opalila‘ pljusku Rinčić: Vodiš Rijeku, a popustila si pred ulicom koja ti ustašuje. Oni ti vode grad, a ne ti

Također tvrdi da je “spontano organiziran dolazak suborca iz Kutine”, uz ironičnu poruku: “Svaka čast! Tako oni doživljavaju da se brani Hrvatska.”

Važno je istaknuti da Hodap u objavi ne navodi o kojoj političkoj stranci govori niti iznosi dokaze kojima bi potkrijepio tvrdnju da je obnova murala organizirana kao stranačka aktivnost.

“Nikad neću stajati pod zastavom HOS-a”

Središnji dio njegove objave odnosi se na odnos prema simbolima HOS-a. Kao hrvatski branitelj i bivši časnik Hrvatske vojske ističe da nikada nije razlikovao dragovoljce od mobiliziranih vojnika.

image
/Shutterstock

“Kao časnik nikad nisam razlikovao dragovoljce od mobiliziranih vojnika. Jer ni metak ili geler ne čine tu razliku”, napisao je.

Dodaje kako upravo zbog toga ne želi stajati pod zastavom HOS-a.

“I zato nikad nisam i neću stajati pod tom zastavom HOS-a jer znam kako izgleda zastava i grb Republike Hrvatske.”

Hodap pritom navodi kako pripadnici HOS-a u Zbornom području Gospić, prema njegovim riječima, nisu bili zasebna postrojba nego dio 118. brigade Hrvatske vojske te kritizira one koji, kako tvrdi, “ne priznaju zastavu niti jedne druge brigade Hrvatske vojske”, nego “jedino odluke svog Glavnog stana, Pavelića, Parage, Đapića i Skeju te zastavu HOS-a”.

Prozvao i gradonačelnicu

Na kraju objave osvrnuo se i na političke posljedice cijelog slučaja. Smatra da ovakve aktivnosti nisu dobre za Rijeku te poručuje da se politička borba treba voditi na izborima, a ne, kako navodi, “na ulici”.

“Tako izgleda kad ulica vodi politiku u gradu. Baš me zanima kako će gradonačelnica riješiti ove dvostruke konotacije mimo Ustava i zakona”, napisao je.

Zaključio je kako će isti akteri, prema njegovom mišljenju, za petnaestak dana ponovno pozivati na zajedništvo, uz poruku da su o tome trebali razmišljati prije nekoliko dana.

Hodapova objava predstavlja jedno od najoštrijih javnih istupa o obnovljenom muralu HOS-a iz redova aktualne županijske vlasti. Posebnu težinu daje joj činjenica da dolazi od županijskog vijećnika Možemo!, ali i hrvatskog branitelja koji je član županijskog Povjerenstva za ratne veterane i hrvatske branitelje Domovinskog rata.

image
Duje Klaric/Cropix

‘Stvarati dojam kako se bez HOS-a Hrvatska ne bi obranila nije primjereno

Ante Nazor, povjesničar kojega iznimno cijene branitelji, za Glas Istre svojevremeno je istaknuo: "Stvarati dojam kako se bez HOS-a Hrvatska ne bi obranila nije primjereno". 

Naime, gledajući strogo formalno, na početku postojanja Hrvatske obrambene snage (HOS) bile su paravojni sastavi Hrvatske stranke prava (HSP). Imale su svojeg glavnog zapovjednika, koji je ujedno bio čelnik HSP-a, i Ratni stožer s načelnikom. 

Na temelju oskudnog arhivskoga gradiva o HOS-u može se pretpostaviti da je osnovan krajem lipnja 1991., te da su postrojbe HOS-a različite jačine postojale gotovo svugdje gdje je postojala i neka podružnica HSP-a, primjerice, u Bjelovaru, Bogdanovcima, Jastrebarskom, Koprivnici, Makarskoj, Novskoj, Ogulinu, Osijeku, Vinkovcima, Vukovaru, Zagrebu i Županji, rekao je povjesničar Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

Kako kaže, najveća i najpoznatija postrojba HOS-a, s najmanje četiri satnije, bila je Deveta srednjodalmatinska bojna HOS-a "Rafael vitez Boban" sa sjedištem u Splitu. Dio pripadnika HOS-a, posebice tadašnje vodstvo HSP-a, u ideološkom smislu pozivao se na Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH) i nosio odore sa simbolima te države, zbog čega je HOS dobio mnogo veći prostor u medijima no što je značio na hrvatskom ratištu, dodaje, i to posebice u srbijanskim medijima čiji je cilj bio kompromitirati Republiku Hrvatsku i onemogućiti njeno međunarodno priznanje.

S obzirom na to da postojanje bilo kakve vojne formacije izvan sustava OSRH nije bilo politički i vojno prihvatljivo, HOS se nastojalo ukinuti ili uklopiti u sastav ZNG-a i HV-a, što je 1992. realizirano, podsjeća.

Dio njih zadržao je ambleme HOS-a sve do kraja rata. Sve to znao je i predsjednik Tuđman, koji je crne odore, odnosno znakovlje i pozdrav HOS-a, kao i pozivanje na NDH, opravdano smatrao neprihvatljivim i štetnim za budućnost RH, no razumio je ratne okolnosti u kojima se tada nalazila Hrvatska, ističe Nazor.

I drugi povjesničari navode da u odnosu na ukupan broj hrvatskih branitelja, njih (HOS-a) u RH nije bilo mnogo, sveukupno vjerojatno ne bi popunili jednu brigadu, no bili su hrabri sudionici teških borbi i išli su u najteže bitke. To im svi priznaju, međutim danas ih se iskorištava kako bi se, tumače analitičari, ponovno oživio ustaški sentiment. 

Kroz postrojbe HOS-a u Hrvatskoj tijekom 1991. prošlo je oko 3100 ljudi. Nazor kaže da HOS, dakle, nije bio presudan za obranu i pobjedu Hrvatske u Domovinskom ratu, kao što su to bile gardijske brigade HV-a i specijalne jedinice MORH-a i policije, pa stoga preuveličavati njegovu ulogu u Domovinskom ratu u odnosu na spomenute postrojbe i stvarati dojam kako se bez HOS-a Hrvatska ne bi obranila nije primjereno.

Niti je primjereno na javnim okupljanjima posvećenim događajima iz Domovinskoga rata isticati samo simbole HOS-a, a ignorirati simbole spomenutih postrojbi. Također, kad je riječ o simbolima i zastavama, može li hrvatskom narodu biti svetija neka druga zastava od one koju su hrvatski vojnici podignuli 5. kolovoza 1995. na kninskoj tvrđavi tijekom oslobodilačke operacije "Oluja"?! To je zastava pobjede, slobode i demokracije, ističe.

Cijeli tekst iz Glasa Istre možete pogledati OVDJE

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. srpanj 2026 16:38