StoryEditor
HrvatskaSVE EGZEKUTORE PRED SUD

Predsjednik Zajednice udruga antifašista: Ne stidim se svoga rada u Udbi

Piše PSD.
13. listopada 2013. - 23:30
S Krešimirom Sršenom, predsjednikom Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista, razgovarali smo u povodu njegove isprike za partizanski zločin nad vrgoračkim civilima u lipnju 1942.. Ispriku je, kao što smo objavljivali, izgovorio nedavno na proslavi sedamdesete obljetnice osnutka 11. dalmatinske brigade.

Za što ste se točno ispričali?
- U govoru sam zatražio oprost od porodica potomaka nevinih žrtava koje su tada strijeljane. Iz svih izvora koje sam imao u ruci zaključio sam da je tada napravljen ogroman grijeh. No, ono što je dano na naslovnici novina nije adekvatno mojemu izričaju, jer sam zatražio ispriku za onaj događaj, a ne za sve što su partizani počinili ne znam gdje. Ovo što je pisalo „oprostite za zločine partizana“ nije moj izričaj, nego onoga tko je pisao, a koga tamo nisam ni vidio. A osobito nije točno da sam spomenuo pripadnike Jedanaeste dalmatinske brigade u ovom kontekstu.

Nisam ih mogao spomenuti, jer se ovaj događaj zbio 15. lipnja 1942. godine, a Jedanaesta dalmatinska brigada formirana je 2. listopada 1943. Ali, dok obavljam ovu dužnost volonterski, mogu reći: za sve što su partizani loše napravili prema nevinim ljudima u bilo kojoj prilici, ja sam u stanju uvijek i u svako doba reći – oprostite tim ljudima, to je rat, a rat nije human ni po čemu. I zato smo sada tu da iz humanih razloga kažemo oprostite.

Kako su na Vašu ispriku reagirali antifašisti?
- U Vrgorcu nisam boravio samo u svojstvu predsjednika Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Splitsko-dalmatinske županije, nego sam bio i izaslanik Predsjedništva Saveza antifašističkih boraca Hrvatske. I dobio sam odobrenje SAB-a da mogu spomenuti ove događaje koji se godinama politiziraju. Ljudi su rekli - kamo sreće da je više ovakvih kao ja. Mislim da tim putem moramo nastaviti, da govorimo nešto što se godinama nije moglo reći.

Je li bilo negativnih reakcija?
- Nije, moram priznati da sam se ugodno iznenadio. A i jako puno mi je značilo što je u svome govoru rekao vrgorački gradonačelnik Matković koji se jako afirmativno uključio u ovaj moj poziv na oprost.

Mislite li da bi se netko trebao ispričati i, recimo, zbog zločina u Lori u ovom ratu?
- Mislim da tu ne bi trebalo praviti nikakve razlike. Ljudska je obaveza da svatko tko je počinio zločin, a mogao ga je izbjeći, kaže oprostite.

Govorite o ispričavanju. Jeste li za kažnjavanje svih zločinaca, neovisno o tome kojoj su vojsci pripadali?
- Sve u svoje vrijeme. Vi morate znati da je u Narodnooslobodilačkoj borbi bilo slučajeva koje je rijetko koja vojska prije primjenjivala. Imali ste ljude koji bi se odvojili od čete i strijeljali zarobljenike, a onda su zbog toga i oni bili strijeljani. Generalno se slažem da se za svaki zločin, koji se može dokazati, odgovara.

Čini li Vam se da se zadnjih godina sustavno pokušava revidirati povijest, pa se ustaški pokret prikazuje boljim nego što je bio, a svaka ljudska kost pronađena bilo gdje pripisuje se žrtvama partizana?
- O tome dugo razmišljam. To su neka naša posla. Jadan ti je onaj koji ne cijeni svoju povijest. Ako je itko prošao težak Drugi svjetski rat od svih sastavnica bivše Jugoslavije, onda je to današnja Hrvatska. Imala je najsloženiju situaciju i dala je najviše boraca. Dok je Srbija imala sedam divizija, Hrvatska ih je imala 17 i sad ti lažni domoljubi, koji hoće stvoriti monopol na domoljublje, kažu da je to bila jugokomunistička borba, a u zadnje se vrijeme služe Hitlerovom floskulom, pa kažu „to su bili komunistički zločinci“. Što znači da su svi drugi bili pravi: pravi su bili ustaše, domobrani, žandari...

A nitko se ne odriče AVNOJ-evskih granica.
- AVNOJ-evske granice nije donio nitko osim hrvatskih boraca Narodnooslobodilačkog rata, nije ih nitko darovao.

Internetski komentatori podsjećaju da ste bili u Udbi, kažu i da ste trebali sjediti na optuženičkoj klupi.
- Što se tiče mog radnog opusa, ja sam prošao devet vrlo važnih institucija u Republici Hrvatskoj i između ostalog sam, stjecajem određenih okolnosti, bio načelnik Službe državne sigurnosti za Dalmaciju od 1. siječnja 1986. do 1. kolovoza 1990. Ja sam na to ponosan.

Jeste li radili nešto zbog čega biste se trebali ispričati?
- Nisam, naprotiv.

Zar u tom razdoblju nisu, na primjer, isljeđivani sudionici božićnih utrka na Gripama?
- To nije bilo u vrijeme kad sam ja bio. Ja sam imao nekoliko osjetljivijih slučajeva, recimo, jednom čovjeku, koji je bio istaknut po ekstremnom nacionalizmu, srpskom, bio sam u obavezi odrediti tri dana pritvora da bi se razjasnile te njegove negativnosti. I drugi je bio slučaj kada je postojala sumnja da je jedan mladić podmetnuo eksplozivnu napravu na spomenik u Kozici i u Hrvacama. Međutim, taj je slučaj dolaskom novih vjetrova riješen na svoj način, bolje reći, nije riješen. Zaključen je s dolaskom novih.

U zadnje se vrijeme govori o Josipu Perkoviću i likvidaciji Stjepana Đurekovića. Jeste li znali za ubojstva političkih protivnika tadašnjeg režima i smatrate li da bi se zbog toga netko trebao ispričati?
- Sve službe svijeta imaju svoju politiku, metode i načine rada. Nisam nigdje pročitao da se SAD ispričao za ono što je radila njihova obavještajna služba, ili engleska, talijanska... To što rade službe na određeni je način prljavo, ulaziti u bilo čiju intimu. Ali što kad 1975. godine ovdje na Rivi nađete čovjeka koji je 17 eksplozivnih naprava donio u Hrvatsku s nakanom da ih posije po plažama? Može li taj čovjek biti onaj kojem sada moramo reći hvala ti?

Ne govorim o takvim slučajevima, ni o Bugojanskoj grupi. Pitam Vas za ljude koji su ubijani, a nisu bili teroristi, nego neistomišljenici.
- Ja se na to zgražam i ne postoji ništa što bi me povezalo s takvim događajima. Smatram da mora odgovarati svatko tko je nad nekim nevinim izvršio egzekuciju.



vladimir matijanić
Snimio duje klarić / cropix

item - id = 214902
related id = 0 -> 228274
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
01. prosinac 2021 13:56