Jeste li primijetili da hrvatski političari “ulovljeni” u aferi istupaju u javnosti po vrlo sličnom obrascu? Možda i jeste, ali odnedavno, zahvaljujući istraživanju troje znanstvenika, imamo i zorni dokaz istovjetnosti u komuniciranju političara zatečenih “s prstima u pekmezu”. Nakon što ih se zatekne u skandalu, oni prvo poriču krivnju, zatim prebacuju odgovornosti i traže krivca, uglavnom u medijima, da bi naposljetku pokazali lojalnost stranci pri čemu izgovaraju rečenice poput one “ne želim biti teret”.
Upravo ta izjava je u naslovu znanstvenog članka “Ne žele biti teret svojoj stranci: komuniciranje političara u Hrvatskoj vezano za korupcijske i druge afere”, kao izvještaja vrlo zani mljivog istraživanja koje su proveli Dražen Lalić, Marin Galić ...