Bilo je to davno prije društvenih mreža i teorija zavjere.
U proljeće sedamdeset i prve, Savka i Miko tražili su od Beograda da jugoslavenska federacija konačno "profederira", bude politički "elastičnija". Decentralizacija je preduvjet za gospodarski rast i opći napredak. Na taj bi način republike dobile i veće ovlasti u odnosu na centralnu vlast, a Hrvatska, tragom Maček-Cvetkovićeve Banovine, s vremenom postala nešto kao država u državi.
Idejama MASPOK-a priklonio se dobar dio hrvatskog naroda. U Srbiji su jedino liberali Latinke Perović razumjeli što to traži mlado partijsko rukovodstvo u Zagrebu, a dio Srba u Hrvatskoj gnušao se proljećara, u kojima je vidio tek one koji u rukavicama zazivaju neku novu NDH.
To je bilo dovoljno da se međunacionalni odnosi pokvare. Smjena popularnog dvojca Dapčević Kučar & Tripalo, uhićenje studentskih vođa i smjena kadrova koji su bili odani masovnom pokretu na svim razinama zaoštrili su, u nacionalno mješovitim sredinama, odnose između hrvatske većine i srpske manjine. Tada se prvi put javlja teza da ljetne požare zameću Srbi koji odbacuju svaku ideju o hrvatskoj državi, pa se na taj način svete. Prenosi se usmenom predajom i dodatno podiže ionako visoke tenzije.
Pedeset i pet godina kasnije, Hrvatska je suverena država, članica NATO-a i EU-a, koja od 2020. do danas bilježi – nedavno su obznanili precizni švicarski bankari – najveći rast životnog standarda na svijetu nakon Južne Koreje i Rusije! Tu i takvu Hrvatsku, pobjednicu u ratu za neovisnost, koja je ostvarila sve svoje strateške ciljeve, ne mogu ugroziti ni veće sile nego što je bila poražena i ponižena Martićeva paravojska pobjegulja, a kamoli šačica uhićenih palikuća koji su podmetali požare u zadarskom zaleđu.
Braća u Kristu
Iako je jasno da se inkriminirani pojedinci ne mogu poistovjetiti s narodom kojem pripadaju, jedan dio javnosti, kao i daleke 1971., jedva je dočekao da je riječ o Srbima. To je potvrdilo njihove optužbe da su oni jedini režiseri vatrene stihije koja proždire Lijepu našu, i da policija nema gdje tražiti krivce nego isključivo među Srbima povratnicima.
Ni to što je Milorad Pupovac upozorio da su osumnjičeni palili sela u kojima živi samo srpsko stanovništvo ništa ne znači svoj sili komentatora na društvenim mrežama da osumnjičene podmetače požara poistovjete s cijelim narodom. Nije im važna ni činjenica da su domicilni Srbi uhitili podmetače požara koji su došli sa strane, osujetili ih u namjeri da naprave još veće zlo. Onome tko mrzi činjenice ništa ne znače. On tjera svoje, ma kakve mu god dokaze podastrli.
To što su svih ovih godina za požare na jadranskoj obali privedeni toliki Hrvati, turisti, ovi i oni, nacionalšovinistima ništa ne znači.
Nije bitna čak ni materijalna šteta, ni ljudske žrtve, od svega je važnije, na račun zločinaca kojima se stavlja na teret ovo nedjelo, baciti ljagu na srpsku zajednicu u Hrvatskoj. Na naše sugrađane, na našu braću u Kristu, koji s nama dijele svakodnevnicu, brige i veselje, koji su jednako okupirani onim što se događa ovdje i sada u Hrvatskoj i slutnjama kakva nas budućnost čeka.
Govoriti da su Srbi, koji su unatoč svim nedaćama ostali živjeti ovdje, dijeliti sudbinu sa svojim susjedima, ti koji idu okolo s kanistrom benzina i "pale sve što je hrvatsko" suludo je, podlo i štetno.
Zašto, postavit ćete kontrapitanje. Zašto je neumjesno isticati nacionalnost onih koji su uhićeni zbog podmetanja požara? Zato što se automatski povlači paralela između pojedinaca i cijelog naroda! Da, da; baš to se radi!
Tko ne vjeruje, neka hladne glave pročita komentare ispod tekstova kojima je popraćeno uhićenje palikuća. Ne slavi se pravna država koja je pronašla počinitelje, ne hvali se policiju i istražitelje, nego se naslađuje da su inkriminirane osobe Srbi povratnici, i na tome se gradi monstruozna teza po kojoj oni ovu državu ne mogu ni "naštampanu smisliti", iako su se, za razliku od stotina tisuća njihovih sunarodnjaka, u nju vratili i u njoj – ponavljam još jednom onima zadojenima mržnjom – s nama Hrvatima grade zajedničku sadašnjost i budućnost.
Ne potpirujmo mržnju
Dame i gospodo, požare ne podmeću Srbi, Hrvati, Kinezi, Urugvajci... Požare podmeću zločinci s imenom i prezimenom, OIB-om, a ponekad i već dobrano popunjenim kriminalnim dosjeima.
Među njima ima duševno teško bolesnih ljudi, piromana, zločestih koji tako žele nauditi susjedima i zajednici, napraviti im dišpet, vratiti milo za drago; neopreznih koji usred ljeta pale korov ili lože gradele na otvorenom, i na koncu i terorista, kojima kao takvima treba suditi i presuditi.
Ako se u sudskom postupku dokaže da je ovdje zaista bila riječ o terorizmu rukovođenom suludim političkim idejama, za njega će dugogodišnje robije izdržavati optuženi, a ne Srbi kao kolektiv. Tako nam nalažu Ustav i zakoni, a svako izmicanje iz tog okvira potpalilo bi fitilj koji gori brže od suhe makije i borovine, i s još većim ljudskim i materijalnim posljedicama.
Zato, gasimo požare, ne potpirujmo mržnju! Ne dopustimo zlu da se razbukta, ma odakle dolazilo. Baš kao i vatra, ono vas neće pitati za ime i prezime kad stigne pred vaš kućni prag, kao što nije pitalo ni one u Ravnim kotarima ovoga ljeta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....