Potres je ove dvije obitelji iz Majskih Poljana ostavio bez doma. Život u kombiju s malodobnom djece nosi posebne izazove: ‘Hoćemo li ikad kući?‘

Majka i troje male djece u dvorištu su kuće u Majskim Poljanama. Svi su malci jedni drugima do uha. Iz kamp-prikolice čuje se plač trogodišnjaka koji se probudio. Treba ga okupati. Prvo na malom grijaču valja zagrijati vodu pa iz jedne od doniranih kutija izvaditi odjeću. I moliti Boga da se ne prehladi. Majka iza sebe zatvara vrata, dječji četverac bezbrižno nastavlja s igrom.

Blato do pola njihovih listova i nitko im ne prigovara da se maknu iz blata. Nemaju kud. Svuda je uokolo. Nešto dalje sličan prizor. Iza niske, drvene rustikalne kućice oko vatre se okupila obitelj. Pala je noć i počela je studen. Ni igranje više ne pomaže djeci da se ugriju. Njih dvoje se igraju, a dvoje je majci na prsima. Na lijepom stoliću, s postoljem od stare singerice i pločom od debele hrastovine...