Bukove šume na lokacijama Suva draga-Klimenta i Oglavinovac-Javornik, na površini većoj od 2000 hektara, uvrštene su na UNESCO-ov Popis svjetske baštine zajedno s još 76 lokaliteta u 12 europskih država
Najljepše izvorne i stare bukove šume u Hrvatskoj nalaze se u Nacionalnom parku Paklenica. Vrijednost bukovih šuma u ovom nacionalnom parku, kao i potreba da budu očuvane, tolika je da je ovaj prirodni lokalitet materijalne baštine stavljen pod zaštitu UNESCO-a. Nedavno je u NP Paklenica obilježena četvrta godina uvrštenja bukovih šuma na popis UNESCO-ove zaštićene baštine.
– Zadarska županija ima dva lokaliteta na Popisu svjetske baštine UNESCO-a, te je jedina županija u Hrvatskoj koja ima i kulturni i prirodni lokalitet materijalne baštine pod zaštitom UNESCO-a. Tako uz grad Zadar, obljetnicu uvrštenja na UNESCO-ov popis svjetske baštine ovoga ljeta obilježava i Nacionalni park Paklenica. Bukove šume NP Paklenica uvrštene su na Popis svjetske baštine u srpnju 2017.godine kao dio serijske nominacije "Iskonske bukove šume Karpata i drugih regija Europe" – kaže ravnateljica Nacionalnog parka Paklenica Natalija Andačić.
Bukove šume na lokacijama Suva draga-Klimenta i Oglavinovac-Javornik u NP Paklenica, na površini većoj od 2000 hektara, uvrštene su na UNESCO-ov Popis svjetske baštine zajedno s još 76 lokaliteta u 12 europskih država: ukupno 78 lokaliteta bukovih šuma čini jednu cjelinu, službenog naziva "Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe", te se njom upravlja kao jedinstvenim lokalitetom.
Prirodna ravnoteža
– Taj popis od 12 država upravo se prije nekoliko dana proširio na još šest država članica, tako da od ovog mjeseca govorimo o 94 lokaliteta u 18 država. To je ogromna odgovornost i povezanost svih nas, redovito sastajanje i utvrđivanje smjernica na koji će se način bukove šume zaštititi od propadanja. Utvrdili smo zajedničku "Izjavu o univerzalnoj vrijednosti". Radi se o potpuno drukčijem konceptu upravljanja parkom. Primjerice, u dijelu NP Paklenica šumama se više ne gospodari i upravo tako ih se štiti. One su netaknute i moraju imati "mrtva stabla" ("dead wood"), znači ona debla koja su "mrtva" i koja padnu, ona moraju ostati na tlu, nema naše intervencije. Ta su debla izvor života za cijeli niz jedinki i tako se čuva prirodna ravnoteža – kaže ravnateljica Andačić.
Toliko veliko područje zaštićenih bukovih šuma u samom NP Paklenica, a potom i u drugim zemljama s kojima tvore cjelinu, nametnulo je drugačiji pristup upravljanju parkom, implementiranje planova koji se dogovore na razini svih država članica.
Obilježavajući četvrtu obljetnicu uvrštenja na UNESCO-ov Popis svjetske baštine, NP Paklenica je inicirao online akciju "Posvoji bukvu" – preko natječaja na internetskoj stranici zainteresirani su se prijavljivali za "posvojenje" bukve kako bi na taj način podržali očuvanje tog vrijednog šumskog ekosustava i doprinijeli čuvanju ukupne bioraznolikosti. Među brojnim pošiljateljima najoriginalnijih razloga za posvajanje stabla bukve u NP Paklenica izabrali su ih pet, od kojih će svatko dobiti koordinate lokacije posvojenog stabla kako bi ga i osobno mogli obići, godišnju ulaznicu u NP Paklenica te diplomu i iskaznicu posvojitelja bukve.
– Javio nam se dječak, Luka, ima samo pet godina i poželio se brinuti o "svojem" stablu bukve. On je sa zadarskog područja, baš kao i mlada baka Ana, koja se na to odlučila zbog svoje unučice. Odabrali smo, također, jednu državljanku Slovačke, jednog mladića iz Rijeke, te grupu koja se nazvala "Ekipa iz kvarta" i koja je dirljivom objavom zavrijedila da ih izaberemo. Ideja o posvajanju stabla bukve zapravo je tek kap u moru obveza koje ispunjavamo vezano uz njihovu zaštićenost na listi UNESCO-a – kazala je ravnateljica Natalija Andačić.
Bukove šume Nacionalnog parka Paklenica dio su najstarijeg kompleksa bukovih šuma na jadranskoj obali. Jedinstven su primjer prijelaza od bukovih šuma prema mediteranskim hrastovim šumama. Dio su kompleksa izvornih europskih bukovih šuma, čiji je ukupan areal drastično smanjen i koje se uvrštavanjem na UNESCO-ov Popis svjetske baštine želi sačuvati od potpunog nestanka.
Zaštićenost 2000 hektara ove šume u NP Paklenica temelji se na izvornosti, starosti, geografskom položaju i veličini.
Ovo najveće serijsko dobro svjetske baštine "Bukove prašume i izvorne bukove šume Karpata i ostalih regija Europe" sada je postalo još veće, a moguće je da će u skoroj budućnosti slijediti i dodavanje još vrijednih šumskih područja. Cijelo dobro svjetske baštine sadrži svega nekoliko preostalih europskih prašuma i stoljetne europske bukove šume, koje su opstale gotovo neizmijenjene sve do danas.
Karpati
Ovo serijsko dobro trenutno je najveće serijsko dobro UNESCO-ove svjetske baštine. S 94 lokaliteta u 18 država, jedino je dobro svjetske baštine koje povezuje toliko mnogo komponenti. Unutar navedenog dobra nalaze se područja iz Albanije, Austrije, Belgije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Francuske, Njemačke, Italije, Hrvatske, Češke, Poljske, Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Slovačke, Slovenije, Španjolske, Švicarske i Ukrajine. To zahtijeva prekograničnu suradnju i ilustrira blisku povezanost bukovih šuma s europskom kulturom.
Sve je počelo 2007. godine proglašenjem "Bukovih prašuma Karpata", deset područja u Slovačkoj i Ukrajini, te se popis postupno širio.
Svako je područje jedinstveno po vlastitoj kombinaciji klime, tla, flore i faune, a obična bukva je iznimno prilagodljiva na različite klimatske, geografske i fizičke uvjete. Vrlo je kompetitivna vrsta i nametne se kao glavna gotovo svugdje gdje raste: od bogatog karbonatnog tla do hranom siromašnog pjeskovitog tla, od planinskih područja do nizina, te od vlažnih do suhih klimatskih uvjeta. Naše dobro svjetske baštine odražava gotovo cijeli spektar tipova bukovih šuma, od planinskih do onih na morskoj razini.
Jedinstvena je i povijest širenja bukve. Priča o njezinu uspješnom putu počinje prije više od 12.000 godina, kad je velike površine europskoga kontinenta pokrivao debeli led, a bukove šume preživjele su kao male enklave u pribježištima na jugu Europe. Nakon otapanja ledenog pokrova, bukva se, potaknuta povoljnim uvjetima, počela širiti prema sjeveru iz svojih izoliranih pribježišta na jugu Europe. Proces koji je počeo prije više od 12.000 godina nastavlja se i danas. Ovaj prirodni fenomen, u kojem jedna drvenasta vrsta ponovno osvaja velike površine kontinenta, a osvajanje prostora nastavlja se i danas, jedinstveno je na svjetskoj razini.
Usprkos dominaciji jedne drvenaste vrste, bukove šume povoljna su staništa za tisuće vrsta biljaka, životinja i gljiva. Bukove šume su sjenovite i mogu odavati dojam mračnih i vrstama siromašnih staništa u usporedbi s drugim listopadnim šumama. Ovo se, međutim, ne odnosi na prirodne bukove šume. Bukove šume u kojima se nalazi visoki udio starih stabala te dubećeg i ležećeg odumrlog drveta osiguravaju idealno stanište brojnim vrstama bilja, životinja i gljiva. Procjenjuje se da se u bukovim šumama nalazi i do 10.000 životinjskih vrsta.
