StoryEditor
HrvatskaADIO, PAMETI

Porazna hrvatska statistika: na burzi rada pati i 45 doktora znanosti

15. veljače 2016. - 18:45

Školovali su se na (skupi) državni trošak, ili su u svoje obrazovanje ulagali sami, međutim, u zemlji s trećom najvišom stopom nezaposlenih mladih u čitavoj Europskoj uniji, njihov primjer pokazuje da bez posla u nas doslovno može biti svatko. Čak i onaj tko je dostigao najvišu razinu obrazovanja – doktorat znanosti.

Prema evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, naime, na kraju siječnja 2016. godine na burzi rada Lijepe naše "čamilo" je ukupno 45 doktora znanosti! Među njima je devet s područja Dalmacije: jedan iz Zadarske, po dvoje iz Šibensko-kninske i Dubrovačko-neretvanske županije te četvero iz Splitsko-dalmatinske županije. Gotovo polovica, točnije njih 21, dolazi iz grada Zagreba.

Ekonomija, pravo...

I nije riječ samo o doktoratima iz društvenog i humanističkog područja, iako je, istina, njih u brojci od 45-ero nezaposlenih najviše – iz humanističkih znanosti i umjetnosti dolazi ih 11 (povijest, religijske znanosti, lingvistika, arheologija, rani novi vijek, kroatistika; dizajn tekstila i odjeće, kiparstvo i povijest umjetnosti), a društvenih 12 (uglavnom iz ekonomije, menadžmenta, pravnih znanosti i politologije).

Međutim, nezaposleni doktorandi dolaze i iz drugih "voda" u kojima, navodno, vapimo za radnom snagom. Tako su njih osam nositelji doktorata iz prirodnih znanosti, među kojima je najviše biologa (3), iz fizike ih je dvoje te po jedan iz geologije, kemije, ali i informacijske i komunikacijske znanosti. Nisu pošteđeni ni doktori iz područja inženjerstva, prerađivačke industrije i građevinarstva – njih ukupno sedam, i to doktori kemijskog inženjerstva, doktorskog studija fakulteta elektrotehnike i računarstva, biotehnologije i bioprocesnog inženjerstva, drvne tehnologije, tekstilne znanosti i tehnologije te građevinarstva.

Osim toga, imamo i nezaposlenih doktora šumarstva, veterinara, doktora transfuzijske medicine, ali i dvoje iz tehnološkog sustava u prometu i transportu.

Svake godine ih je više

Možda se nekome ta brojka ne mora činiti skandaloznom i velikom, jer ipak, ništa ne može zasjeniti naše "najvažnije i vječne" društvene teme poput ustaša i partizana, ali ipak evo nekoliko usporedbi. Ponajprije, Hrvatska je zemlja sa skromnim postotkom doktora znanosti. Godišnje ih do te časne titule stigne samo 800-njak, a prema popisu stanovništva iz 2011. godine, imali smo ih tek 11.702, dakle jedva 0,3 posto u ukupnoj populaciji starijoj od 15 godina.

U strukturi visokoobrazovanih stanovnika oni čine također skromnih dva posto. Kraj 2013. godine, na primjer, dočekali smo s 32 nezaposlena doktora na burzi rada, što znači da se njihova brojka iz godine u godinu povećava, a riječ je o ljudima u najproduktivnijim godinama – stari su u prosjeku 40 godina života, imaju desetak godina radnog staža, nezaposleni i do tri mjeseca. Nevjerojatno je da mala država poput Hrvatske olako prepušta te ljude nesigurnosti zaposlenja, zbog čega posljednjih godina mnogi od njih odlaze iz zemlje s kartom u jednome smjeru.

Prošle godine u srpnju odlazeća vlada i ministri Branko Grčić i Vedran Mornar predstavili su mjere koje su trebale zadržati oko tisuću i pol znanstvenih novaka u sustavu, u što se treba(lo) uložiti oko dvije milijarde kuna. Bivši ministar Grčić tada je rekao frapantnu brojku: Vlada je za otprilike šest do deset godina rada i školovanja znanstvenih novaka uložila između 1,5 do dva milijuna kuna u svakoga od njih!

Ne znamo koliko je među 45 nezaposlenih doktora bivših znanstvenih novaka, ali da je samo milijun kuna trošak školovanja jednog doktoranda, u ovom trenutku, kada je popularno vagati koliko je kuna utrošeno u ovaj ili onaj neprofitni medij, na burzi rada imamo neiskorišteni kapital težak najmanje 45 milijuna kuna.

Školujemo ih da odu

- Nevjerojatno je da 45 milijuna kuna imamo na "odlagalištu" i ne znamo kada ćemo te ljude vratiti u sustav. Zemlja veličine polovice Londona ne može si dopustiti taj luksuz. Osim toga, mnogi su mladi s doktoratom otišli vani a da se nisu ni dotakli burze, što samo potvrđuje da školujemo mlade za najrazvijenije zemlje.

Mjere bivše Vlade, iako dobrodošle, odnosile su se na ostanak ljudi koji su već u sustavu, dakle to nisu bili novi ljudi. Ako ne povećamo novac za znanost i ne osiguramo više za znanstvene novake, dugoročno u sustav neće moći ući novi, mladi znanstvenici – upozorava prof. dr. Igor Radeka, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, profesor pedagogije sa Sveučilišta u Zadru.

On smatra da bi se stanje donekle moglo popraviti programskim ugovorima, odnosno u tom smislu davanjem manevarskog prostora sveučilištima kojima bi se u cjelini prebacilo novac te im se omogućilo samostalno vođenje kadrovske politike. Naravno, tu je i potreba povećanog ulaganja u znanost koja trenutačno u Hrvatskoj iznosi skromnih 0,79 posto BDP-a, dok je europski prosjek trostruko veći, i to 2,03 posto BDP-a.

Sramotna izdvajanja

Da bi stanje moglo biti i gore, svjesni su u udruzi mladih znanstvenika MLAZ, koja upravo provodi istraživanje među doktorandima na visokoškolskim ustanovama i institutima te u privatnom sektoru o nesigurnosti posla u suvremenom radnom kontekstu. Sanjin Marion, predsjednik udruge MLAZ, znanstveni novak na doktoratu u zagrebačkom Institutu za fiziku, neizvjesnu budućnost zbog nesigurne perspektive u Hrvatskoj te neadekvatne uvjete za rad navodi kao neke od glavnih problema mladih znanstvenika u Hrvatskoj:

- To je posljedica sramotno niskih izdvajanja za znanost i obrazovanje, kao resora koji je uvijek zanemarivan. Što se tiče broja ljudi koji ostaju bez posla, u zadnjih par godina govorimo o par stotina ljudi godišnje. Nesigurnost posla uzrokovana je nedostatkom radnih mjesta. Administrativne prepreke za veću mobilnost unutar sustava postupno se smanjuju, no ostaju dublji problemi u sustavu koje nije moguće rješiti samo estetskim zahvatima, kao što je to bila većina dosad – kaže Sanjin Marion.

Malo ih je u gospodarstvu

Nova vlast kao jednu od glavnih smjernica djelovanja postavila je suradnju znanosti i gospodarstva, što je mantra koju vladajući u nas ponavljaju godinama, ali malo se toga konkretno učinilo. U Hrvatskoj samo 15 posto doktora znanosti radi u gospodarstvu, u Europi njih čak polovica, a na svjetskoj razini i do 80 posto.

- Da bi se intenzivirala suradnja znanosti i gospodarstva, potrebni su poticaji gospodarstvu, ali i javnom sektoru, da uključe doktore znanosti u svoj rad, kao i poticaji znanstvenicima da provedu dio akademske karijere u gospodarstvu - poručuje novoj vlasti Sanjin Marion.

Koliko ih je u Dalmaciji
Zadarska županija - 1:
Grad Zadar

Šibensko-kninska županija - 2:
Skradin - 1
Šibenik -1

Splitsko-dalmatinska županija - 4:
Podbablje - 1
Split - 2
Stari Grad - 1

Dubrovačko neretvanska-županija - 2:
Blato - 1
Metković - 1


Doktorirali u 2014.

(Zadnji podaci Državnog zavoda za statistiku)

- ukupno doktorirala 851 osoba (72,5 posto na Sveučilištu u Zagrebu, u Splitu 8,3 posto, Zadru 3,2 posto, itd.)

-udio žena: 52,4 posto

-prosječna starost doktora znanosti: 36,7 godina

-najveći broj doktora znanosti zaposlen u obrazovanju - 58,4 posto, oko 16 posto u zdravstvu i socijalnoj skrbi, oko 13 posto u stručnoj, znanstvenoj i tehničkoj djelatnosti;

-oko dva posto doktora znanosti nezaposleno;

-troškove studija snosi: za 37,8 posto poslodavac, za 32,7 posto Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, 27,1 posto sami su platili, 2,4 posto "ostalo“;

-najveći broj doktorskih disertacija iz društvenih (20,8 posto) i tehničkih znanosti (20,6 posto) te biomedicine i zdravstva (19,3 posto); najmanje biotehničke znanosti (4,9 posto) i umjetničko područje (0,8 posto);


Izgubljena generacija

Neiskorištenost kapaciteta 45 doktora znanosti koji "leže“ na burzi rada Mislav Balković, predsjednik HUP-ove Udruge poslodavaca u obrazovanju, promatra analitički i uz procjenu kako mnogi od njih dolaze iz industrije koja je izgubljena, nekima je kriza odnijela poslove, a neki dolaze iz područja ekonomije gdje inače imamo najviše studenata. Podsjeća i kako istraživanja na srednjoškolcima pokazuju da 40 posto njih bira karijeru, odnosno fakultet, ne razmišljajući hoće li se njim moći zaposliti.

-Naravno, nisu ljudi krivi. Tragično je da su doktori znanosti na burzi rada, da ljude potičemo da se školuju i ulažu u sebe, a onda ih nemamo gdje zaposliti. Država mora jasnije izraziti što joj treba, ako ulaže sredstva, onda valja promisliti hoće li joj određeni kadrovi trebati - kaže Balković.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. prosinac 2021 07:28