StoryEditor
HrvatskaU sridu

Izbornik Dalić posvetio je pobjedu ‘vatrenih‘ Vukovaru i hrvatskome narodu

18. studenog 2021. - 12:00

Ponosan sam, ovo je pobjeda za Vukovar i hrvatski narod. Tim je riječima hrvatski nogometni izbornik Zlatko Dalić, prepun emocija nakon pobjede "vatrenih" nad Rusima u Splitu, govorio novinarima na poljudskoj ljepotici nakon što je treći put zaredom odveo Hrvatsku na veliko natjecanje.

Prvo u Rusiju, gdje smo osvojili srebro, potom na europsko prvenstvo i sad na još jedno svjetsko prvenstvo u Katar, gdje nakon igara koje reprezentacija u posljednje vrijeme pokazuje združenim snagama starijih igrača, tzv. senatora, i novih mladih nadolazećih igrača, opet imamo šanse ponoviti vrhunske rezultate. Koliko je emotivno Dalić proživio utakmicu s Rusijom, koja se na kišom potopljenom Poljudu povukla u svoj šesnaesterac dok su naši napadali cijelu utakmicu za taj toliko željeni pogodak za pobjedu, koji je na kraju igrom sudbine u svoju mrežu zabio ruski branič, pokazale su i suze koje je Zlatko pustio na kraju utakmice i još jednog velikog uspjeha koji je ostvario, postavši tako najuspješniji nogometni izbornik u povijesti hrvatske reprezentacije.

Povratak nekadašnjeg sjaja

"Vatrene" su do pobjede vodili hrvatski navijači koji su Poljud napunili sa svih strana Lijepe naše, iz susjedne Hercegovine te velik broj njih koji se u Split zaputio iz Njemačke i drugih europskih zemalja. Koreografija na stadionu bila je veličanstvena, navijalo se svih 90 minuta, a na istočnim tribinama kao središnji transparent dominirao je onaj s imenom grada heroja Vukovara. Više se puta iz grla trideset tisuća navijača skandiralo Vukovaru, a i cijeli program prije utakmice započeo je korteom tisuća navijača koji su prošli Splitom od Rive prema Poljudu, a na početku kolone nosio se upravo onaj spomenuti veliki transparent posvećen Vukovaru.

Kad se sjetimo kako je blasfemno ovih dana o njemu pisao Boris Dežulović u tekstu koji je naslovio "Je*o vas Vukovar", možemo reći kako je i ovom prigodom grad heroj i njegove žrtve zaslužio poštovanje kakvo mu je posvećeno u Splitu 14. studenoga 2021., a kakvo će mu sigurno biti iskazano i na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, koje će se održati kao i svake godine 18. studenoga. I nije to samo dužno odavanje pijeteta za one koji su svoje živote položili na Oltar Domovine nego i uvijek iznova poticaj da se grad uz Vuku i dalje obnavlja i razvija i vrati nekadašnji sjaj prije nego što su ga velikosrpski agresori sravnili sa zemljom u bezuspješnom pokušaju da cijelu Hrvatsku pokore i bace na koljena. Nisu u tome uspjeli i neće nikada više bez obzira koliko im se u omaložavanju žrtve vukovarskih branitelja pridružuju i neka naša ražalovana pera.

No, ima svaka napisana riječ i odgovarajuće reakcije, pa ću se na ovom mjestu poslužiti onim što je na ovu temu napisala vukovarska književnica Tanja Domazet Belobrajdić.

"Rođena sam Vukovarka, braniteljica sam koja je izašla u proboju, vratila sam se u integrirani Grad među prvima, živim u Vukovaru... Sva ona umatanja na kraju balade i pojašnjenja što je Dežulović mislio kada je kazao, prazna su priča. Osobito su urnebesna objašnjenja kako on, zapravo, 'radi u korist Vukovara'. Kako je on bio u studenom '91. u mrtvom gradu, pa zna. A mi ne znamo, čekali smo da nam, eto, on to ispriča. Borisa Dežulovića nerado komentiram iako između nas postoje neke poveznice. Na primjer, oboje smo u bili u Vukovaru u tragičnom mjesecu studenom 1991. godine. Međutim, dok sam ja, u odori ZNG-a, kroz njive, kukuruzna i minska polja spašavala glavu do Vinkovaca u koje sam dospjela otpalih noktiju na nogama, on se gospodski uvezao u grad, u džipu JNA, s onima od kojih sam ja bježala..."

Ratni turizam

O današnjem Vukovaru književnica Tanja Domazet Belobrajdić piše:

"Vukovar je i danas prepun događanja. Koristim svaku prigodu kako bih rekla da se u Vukovaru, osim tzv. ratnog turizma i obilaska mjesta tužnih i teških sjećanja, itekako ima što vidjeti: čudesni Vodotoranj, predivni Gradski muzej u obnovljenom dvorcu Eltz, rodna kuća Lavoslava Ružičke, fenomenalni Muzej vučedolske kulture, povijesna barokna jezgra grada, Franjevački samostan i crkva sv. Filipa i Jakova, kapela sv. Paraskeve (Petke) na Dobroj vodi, park šuma Adica...

S druge strane, veliki problem koji danas muči Vukovar, isti je onaj koji muči i druge gradove u Hrvatskoj, poput Pakraca, Siska, Slavonskoga Broda itd., a to je nezaposlenost i odlazak mladih, bez obzira na nacionalnu pripadnost... Nad gradom kao avet lebdi teret neprocesuiranih ratnih zločina i zločinaca te činjenica da se još uvijek ne zna sudbina i mjesto stradavanja i pokapanja svih nestalih. I da, boli, beskrajno boli i zaborav. Boli uvijek, ali ovih dana najjače. Pa ipak, iako poštujemo žrtvu, volimo i cijenimo život. Žrtva nas je tome naučila. Dođite u divni Vukovar, ne samo u studenom i uvjerite se. Stoji Grad. I živi, unatoč i usprkos."

Tko drugi osim Vukovaraca koji su rođeni i danas žive u gradu heroju, koji su u njemu proživjeli ratnu kalvariju, može bolje od njih opisati kako i danas živi i stoji Grad! Hrvatska, uvjeren sam, neće nikada zaboraviti žrtvu Vukovara, zahvaljujući i tome mi smo danas slobodni i kao takvi možemo imati i svoju nogometnu reprezentaciju na još jednom velikom svjetskom natjecanju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. siječanj 2022 14:39