Najgore je kad dan počne s nekom prijelomnom viješću jer ona gotovo nikada nije dobra. Dok je "otvaraš", strepiš gdje se dogodilo i kome. Ovdje pretresamo radni tjedan, ali još u ponedjeljak bili smo pod dojmom tragedije na autocesti s prevrtanjem autobusa. Je li vozač zaspao na trenutak ili nije? To pitanje otvorilo je teme umora na radnim mjestima, radnih uvjeta i nesreća na radu, koje su sve češće.
Sjetilo me na mladića koji je sezonu prije epidemije radio kao vozač taxi-kombija. Po šesnaest sati neprekidno je bio za volanom, ponekad i dulje, toliko da se do druge smjene nije mogao pošteno ni naspavati. Sjećam se strepnje majke za njihovu sigurnost, sjećam se njegovih priča, kao i toga da sam vikala kako treba reći gazdi da je to nenormalno i pogibeljno. Da ne govorim da je...