Imaš 38 godina i bivši si saborski zastupnik, dakle osoba čija riječ još uvijek ima nekakvu političku težinu. Ako si pristojan i normalan čovjek, taj utjecaj ćeš koristiti tako da pomažeš sunarodnjacima koji u stranoj zemlji zapadnu u nevolju.
A ako si neki drugačiji čovjek, onda ćeš napraviti obrnuto i svoje sunarodnjake još dodatno uvaljati u nezaslužene probleme.
Kao što znamo, bivši saborski zastupnik Ivan Pernar odabrao je ovu potonju varijantu. Na adresu afričkih vlasti uputio je sramotne poruke kojima je znatno otežao položaj osmero hrvatskih državljana koji se već preko dva mjeseca nalaze u zambijskom zatvoru, ni krivi ni dužni.
Odnosno, njihova jedina "krivnja" je što su htjeli usvojiti djecu iz Konga i pružiti im sretnije djetinjstvo nego što bi ga imali u toj siromašnoj afričkoj državi.
Kako bilo, rezultat Pernarove intervencije je činjenica da su naši nesretni državljani u Zambiji ponovo uhapšeni i vraćeni u pritvor iz kojeg su već bili pušteni.
Nezreli cinker
Posebno je odurno što je Pernar u tim porukama odao afričkim vlastima da je jedan od hrvatskih usvojitelja transrodna osoba, te je čak otkrio njezin identitet, čime je tu osobu doveo doslovno u životnu opasnost.
►VIŠE NA OVOM LINKU:
Jer ne samo da da je transrodnost u Zambiji zakonski kažnjiva – kao i homoseksualnost - nego je lako moguće da ostali zatvorenici u zambijskom zatvoru, nakon što doznaju da se među njima nalazi transrodna osoba, krenu iskazivati "nježne osjećaje" prema toj osobi, što može završiti tragičnim posljedicama.
Na tu je mogućnost Pernara i razne pernare javno morala upozoriti i naša pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter:
"Posebno zabrinjavaju slučajevi u kojima građani ulažu dodatni napor da zambijskim institucijama, javnosti i medijima ukažu da se među pritvorenicima nalazi transrodna osoba, čime je potencijalno i dovode u opasnost s obzirom na položaj transrodnih osoba u Zambiji", poručila je pravobraniteljica.
Ako se zatočenim Hrvatima u Zambiji nešto loše dogodi, jasno je na kome će ležati odgovornost. Na jednom nezrelom tipu koji svoju očitu mržnju prema transrodnim osobama nastoji zamotati u celofan građanske dužnosti, pa je svoju cinkersku rabotu pokušao opravdati tobožnjim poštivanjem međunarodnih zakona i svojim navodnim građanskim strahom za sudbinu kongoanske djece, kojoj je zapravo uskratio mogućnost sretnog djetinjstva u Hrvatskoj.
Pernar kod psihoanalitičar
Ako ćemo cijelu stvar promotriti psihoanalitički, onda se mora postaviti pitanje ima li Ivan Pernar kakvih osobnih pobuda da se uključi u ovu doista potresnu storiju o nesuđenim hrvatskim roditeljima koji su željeli usvojiti djecu iz Konga. Ima li taj čovjek vlastite djece?
Da, Ivan Pernar ima sina, ali ne živi s njim. O tome je više puta otvoreno govorio hrvatskim medijima, među ostalim i 28. listopada 2016. u Jutarnjem listu.
Tada je otkrio da je sina dobio u ljetnoj avanturi sa starijom njemačkom turistkinjom, ali da je ta veza propala koji mjesec nakon djetetova rođenja, i to zbog njegove nezrelosti, kako je sâm naglasio, pa dječak – tada 11-godišnjak, danas već 18-godišnjak – otada živi s majkom u Njemačkoj, a Pernar ga viđa tek povremeno.
"Viđam ga, dajem mu koliko mogu. On dolazi kod nas, ima sve hrvatske papire. (...) Volio bih ga češće viđati... Da barem mogu vratiti vrijeme. Moja jedina želja je da dođe tu raditi i živjeti...", iznio je tada svoju intimu Pernar pred novinarima, uz osobni zaključak:
"Sve što radimo, ako nemamo djece, nema smisla."
Već na prvi pogled jasno je da bi psihoanalitičar ovdje imao dosta posla. Prije svega bi Pernaru morao uputiti par suštinskih pitanja. Recimo: ako već ističeš da ti sin koji živi u inozemstvu "ima sve hrvatske papire", zašto si namjerno otežao položaj ljudi koji su za svoju nesuđenu djecu također pribavili "sve hrvatske papire"?
Nadalje, ako već ne možeš vratiti svoje roditeljsko vrijeme iz mladosti, zašto si drugim ljudima ukrao to vrijeme?
I ključno pitanje: ako život bez djece smatraš besmislenim, zašto onda želiš uništiti smisao života osmero odraslih hrvatskih državljana?
Gospodo, otiđite živjeti u Zambiju!
Bilo bi lako kad bi Ivan Pernar bio jedini čovjek u Hrvatskoj s ovakvim nakaradnim stavovima.
No ovaj zambijski slučaj otkrio je – zapravo samo potvrdio - da u našoj zemlji živi gomila ljudi s ogromnim predrasudama prema svima koji strše iz heteronormativnog okvira, baš kako u pjesmi "Na ovim prostorima" pjeva grupa "Hladno pivo" (čiji se član nalazi među osmero zatočenih Hrvata u Zambiji):
"Ako si rođen van okvira, ovdje nećeš naći mira."
Naprosto je odurno kakva se kloaka ljudske podlosti izlila po društvenim mrežama povodom ovog slučaja. Pod lažnom egidom zaštite afričke dječice zapjenjeni desničari izlili su kante mržnje prema ljudima koji su u Zambiji pokušali usvojiti djecu, prethodno im osiguravši i hrvatske dokumente.
►VIŠE NA OVOM LINKU:
Osobito su ogavne njihove poruke upućene transrodnom usvojitelju – pri čemu im je kao "šlag na tortu" došla činjenica da je ta osoba član stranke Možemo! - iz kojih se vidi temeljna mržnja prema svima koji odskaču od klasičnog seksualnog standarda.
Iz tih je poruka i postova očito kako bi oni htjeli da Hrvatska ima jednako zakonodavstvo kao Zambija, u kojem bi i transrodnost i homoseksualnost bile zakonski zabranjene i kažnjive.
Takvim mrziteljima može se poručiti sljedeće, baš u njihovom stilu: gospodo, ako toliko vapite za državom u kojoj bi transrodni i homoseksualni ljudi bili zakonski žigosani, otiđite živjeti u Zambiju i budite svoji na svome. Zašto da se patite u zemlji poput Hrvatske, čiji zakoni ističu da su svi ljudi jednaki?