Bivši SDP-ov gradonačelnik Vukovara, a sad nezavisni Željko Sabo, osigurao je Nezavisnoj listi Ivana Penave prevagu u Gradskom vijeću Vukovara te je temeljem toga dogovora postao i predsjednik Vijeća.
Time je u Vukovaru gradska vlast formirana od otpadnika od velikih stranaka: bivšeg hadezeovca Ivana Penave i bivšeg esdepeovca Željka Sabe. To je licemjerno i nemoralno, najglasnije tvrde oni koji su ostali izvan sustava raspolaganja javnim novcem i njegova hranidbenog lanca. Sveti grad, hrvatski Jeruzalem, umjesto njih su preuzeli, avaj, nekadašnji „rogovi u vreći“.
Nakon izbora 2014., kad je izgubio izbore za gradonačelnika Vukovara upravo od Ivana Penave, Željko Sabo je, naime, odbio pobjedniku Penavi pružiti čak i ruku. Sad su ih spremno isprepleli i pali jedan drugome u koalicijski zagrljaj, spremno prkoseći tvrdnjama novinara kako nisu uvijek bili u tako idiličnoj ljubavi.
Da priča o grijehu i bačenom kamenu u lokalnoj politici odista nema velikog rezona svjedoče i najnovije vijesti iz Komiže. Tamo su „koaliciju spasa“ upravo sklopili HDZ i SDP, dva arhetipska stranačka dušmanina, kako bi iz igre i iz raspolaganja javnim sredstvima izbacili nezavisnu listu. HDZ i SDP su na konstituirajućoj sjednici zajedničkim glasovima izglasali predsjednika Općinskog vijeća Komiže i nezavisne vijećnike time ostavili u oporbi. To, naravno, ne znači da će se na nacionalnoj ravni HDZ i SDP prestati gledati kao pas i mačka, samo će u Komiži uredno i skladno kusati iz iste zdjele.
Suštinski, ovdje se radi o parafrazi stare Tuđmanove doktrine: velikim političkim idejama i malim, sebičnim, lokalnim interesima. Može li se istu stvar zamjeriti Penavi i Sabi, a harno je oprostiti HDZ-u i SDP-u?
Kako mirno prihvatiti tobožnju „programsku suradnju“ dva dugogodišnja ljuta rivala u Dubrovniku – HDZ-ova Mata Frankovića i Andra Vlahušića – a druge koalicije javno osuđivati, posipati katranom i perjem te ih nazivati neprincipijelnima?
Isključivo nevjerodostojno, rekli bi stručnjaci za politički marketing. Pragma ne poznaje ni povijest, ni moral ni ideološke granice. Svaka usta koja jedu najčešće i lažu, kaže stara mudrost. Što su vremena teža i obroci tanji, gužva oko stola je sve nesmiljenija i veća, a stare razlike sve manje.