Ah, kako je to nekoć bio gospodski posao. Ljubljanska banka je u ono doba, sjećaju se dobro tih dana danas umirovljene bankarice, jednom tjedno plaćala frizuru svojim zaposlenicama. Dobivale su novac i za cipele, a radnu odjeću – uniforme, osiguravale su banke.
Pamte kako su klijenti, strpljivo i pokorno, stajali u dugim redovima pred šalterima, a bankarskim službenicama, danas to zvuči nevjerojatno, bilo je čak dopušteno zapaliti cigaretu na radnom mjestu. Imale su status boginja, kraljica svemira, a ni plaće nisu bile loše. Da, bilo je to onomad, u Jugi, u socijalizmu, kad ništa nije bilo podređeno tržištu, a nije bilo ni inozemnih vlasnika, koji su, zarad profita, gazili sve pred sobom kao što to čine danas u “samostalnoj” Republici Hrvatskoj.
Nekad toliko željen...