StoryEditor
Hrvatskabuduća eskadrila

Ovi zrakoplovi nemaju ravnopravnog suparnika: Rafale može ponijeti 9,5 tona bombi, a F-16 ‘samo‘ 7,7 tona. Koliko su ‘Francuzi‘ kvaliteni najbolje se vidjelo u Libiji...

Piše Jadran Kapor
22. svibnja 2021. - 21:22
Pokazalo se da je Rafale u ovom trenutku jedini avion koji u dubinu neprijateljskog teritorija može ući bez pratnje aviona za elektroničku zaštituAFP

Službeno još nije potvrđeno, ali Hrvatska se odlučila za kupnju francuskog borbenog aviona Rafale F3R.

Još početkom prosinca prošle godine, takva se odluka mogla i naslutiti iz teksta objavljenog u "Slobodnoj". Tada smo objavili da će odluka u prvom redu biti politička i vrlo precizno ukazali na argumente koji su upućivali baš na ovakav izbor.

Prije svega, valja napomenuti da je letačka struka u izbor aviona bila samo posredno uključena. Nakon neugodnog iskustva s nabavom izraelskih aviona koju su blokirali Amerikanci kad su shvatili da Lockheed Martin neće profitirati na njihovu održavanju, postalo je jasno da nabavi treba pristupiti s političkom perspektivom. U izboru između izvrsnog i još boljeg aviona, naše političko povjerenstvo ionako nije moglo pogriješiti.

Fora avioni

Amerikanci su cijelom trgovačkom pothvatu pristupili ležerno, marketinški. Postavili su simulator leta u kojem su, za novinara bez ikakvog letačkog ili makar modelarskog iskustva, bez po muke srušili ruske MiG-ove i zaključili kako se tu radi o baš fora avionima koje bi trebalo kupiti.

Francuzi su se, međutim, baš potrudili. U 30 godina hrvatske neovisnosti francuski ministar obrane bio je u posjetu našoj zemlji svega dva puta – oba tijekom prošle godine. Pitanje je, pisali smo o tome već, otrcano, ali – gdje su bili '91.? Nigdje.

Mitterrand se u to vrijeme brinuo da ne dođe do deblokade Sarajeva i međunarodne vojne intervencije protiv srpskih snaga. Odnosi s Francuskom otoplili su tek 1995., kad je njihov građevinski gigant Bouygues postao koncesionar Istarskog ipsilona, za koji smo im od 2000. do 2011. nepovratno dali 187 milijuna eura da bi pokrili razliku između planiranog i ostvarenog prometa. Dok naši Rafalei ne polete, dat ćemo im, prema sadašnjim procjenama, ukupno 3,5 milijardi kuna. Našom, a ne njihovom krivnjom.

Bolje nismo prošli ni s francuskom koncesijom za Zračnu luku Zagreb, kojoj je Milanovićeva vlada nonšalantno odobrila 14 aneksa na izvorni ugovor, odobrila povećanje putničkih taksi, sve da bi taj aerodrom i prije korone (2019.) postao gubitaš.

Francuskoj sreći i zadovoljstvu nema kraja; stručni portal avionslegendaires.net još je prošle godine napisao, a "Slobodna" prenijela, da je "hrvatski ministar obrane Mario Banožić gorljivi branitelj europskog ishoda zamjene MiG-ova" te da su hrvatsko-francuski diplomatski odnosi posljednjih mjeseci veoma dobri. Dakle, kazaljke su bile postavljene na Rafalea. Jesmo li napravili dobar izbor?

U političkom smislu, Hrvatska je iz svakog aranžmana s "Grandeur de la France" bila na gubitku.

No, s druge strane, nabavom Rafalea Hrvatska se vrlo jasno opredijelila za zajedničku europsku obrambenu politiku. Istina, ona je još uvijek u povojima. Koncept je to koji se počeo razvijati tek nakon Trumpovih vanjskopolitičkih eskapada, ali ulijeva nadu da će se Europa emancipirati od vanjskopolitičkih interesa drugih velikih igrača. Duzina (tucet) naših aviona kojima ćemo zamijeniti muzejske primjerke ruskih MiG-ova u tome možda nije krucijalna, ali nipošto nije zanemariva. Nadamo se da će europski partneri to znati cijeniti.

A u tehničkom smislu, jesmo li dobro izabrali? Je li Rafale bolji od F-16 Vipera? Ovisi u koju svrhu se avioni namjeravaju koristiti. Oba zrakoplova spadaju u generaciju 4+ borbenih zrakoplova i svaki ima svoje tehničke i borbene prednosti. Primjerice, F-16 Block 70 ima veću udarnu moć jer je brži (2,05 mach) od Rafalea (1,8 mach), značajno veći borbeni radijus (2400 km u odnosu na Rafaleovih 1852 km), pa i veći dolet s podvjesnim rezervoarima (4220 u odnosu na Rafaleovih 3700 km). No, Rafale sa svojih 14 fiksnih nosača može ponijeti 9,5 tona ubojnih sredstava, a F-16 "samo" 7,7 tona i tako rasprava može trajati unedogled. Razliku bi činila jedino obučenost i iskustvo pilota.

Važno je spomenuti da se oba Hrvatskoj ponuđena aviona nikada nisu našla na suprotstavljenim stranama, pa čak ni u trzavicama Indije i Pakistana. Broj proizvedenih zrakoplova i njihovo borbeno iskustvo svakako je na strani Lockheedova F-16, ali nitko ne zaboravlja akciju francuskih Rafalea u Libiji. Pokazalo se da je Rafale u ovom trenutku jedini avion koji u dubinu neprijateljskog teritorija može ući bez pratnje aviona za elektroničku zaštitu.

Najlakše je kupiti

Puno važnije je razmotriti tko su potencijalni protivnici budućoj hrvatskoj eskadrili Rafalea. Među oružanim snagama koje iz današnje perspektive možemo smatrati potencijalnom prijetnjom hrvatskoj teritorijalnoj cjelovitosti jasno je da ovi zrakoplovi nemaju ravnopravnog suparnika. I u takvim okolnostima pitanje je onda u kojoj ćemo mjeri doista koristiti potencijale ovih ultrasofisticiranih borbenih zrakoplova.

– Najlakše je kupiti zrakoplov. Glavni posao slijedi nakon kupnje. Što je za mene dvojbeno? Predlagao sam malo drukčiji način kupnje borbenog zrakoplova. Predlagao sam da prvo uspostavimo sustav – pilote, tehničare, infrastrukturu. Od infrastrukture imamo pistu, stajanku i ništa više. Avion četvrte generacije zahtijeva i morate imati uvjete za njegov boravak – hangare, radionice. Morate imati kondicionirana armiranobetonska skloništa. To je nešto što smo trebali davno riješiti – rekao je umirovljeni borbeni pilot, brigadir Ivan Selak za HTV.

Ako i njegovu izjavu uzmemo s nešto rezerve u odnosu na sposobnosti naših pilota, pa i prilagodbe zemaljske infrastrukture, jasno je da ovakav borbeni sustav zahtijeva i odgovarajuće naoružanje, te nalet pilota u kojem je planiranih sto sati doslovce apsolutni minimum. Nikako optimum. Nabavili smo skupu i modernu opremu koja svoju ulogu ima kad je u zraku, a ne na zemlji.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. srpanj 2021 18:28