Žena i muškarac imaju jednaka prava i dužnosti u svim obiteljsko-pravnim odnosima, a posebno u odnosu na roditeljsku skrb, navodi se u Obiteljskom zakonu kojim se uređuju odnosi između partnera i njihove djece nakon raskida veze ili braka. Na koji način i kako se načelo ravnopravnosti primjenjuje u praksi na hrvatskim sudovima svjedočili smo u ne jednom slučaju, koji pokazuje kako je pravilo da su očevi već u startu postupka inferiorna stranka.
Situacija je bila toliko loša da se očevima koji su dobili jednako pravo viđanja djece kao i bivša im partnerica, čestitalo kao na dobitku na lutriji. Kako su sve više dizali glas u javnosti, okupljali se u udruge, postepeno takve odluke postaju sve češće.
Međutim, čak i kod tih pozitivnih primjera provlači se nit nejednakosti, neobjašnjiva ni na jedan drugi način osim čistom diskriminacijom. Naš sugovornik je 42-godišnji otac iz Varaždina, koji ima petogodišnjeg sina, a iako on i bivša partnerica, majka dječaka, nisu zajedno od 2018. godine, još uvijek vode sudske bitke u kojima on pokušava dobiti jednaka prava.
Propusti suda
- U mom slučaju ima propusta suda, nepoštivanja ravnopravnosti, dvostrukih mjerila i nepoštivanje nalaza vještaka. Moj problem nije što ne viđam sina, jer sam dobio vrijeme koje on provodi sa mnom, jednako koliko i s majkom.
I mnogi su mi kazali kako sam sretan što sam to postigao, ali ja kažem da to ne znači kako sam automatski ravnopravan u sudskom postupku. Jedan od primjera je što ja moram plaćati uzdržavanje, iako je dijete kada se zbroje svi dani pola mjeseca kod mene, a pola kod majke.
Točnije, najinteresantnija stvar je da dijete provodi više vremena kod mene na brizi i skrbi, jer od 14 dana boravi 8 dana kod mene te 6 dana kod majke. Usprkos tome je meni naloženo da plaćam majci alimentaciju - kaže nam otac.
Odlukom suda oni viđaju sina tako da je dijete jedan tjedan kod oca dva dana u tjednu i vikend, a drugi tjedan tri dana u tjednu kod oca, a vikend kod majke. To se u praksi zbog sudjelovanja djeteta u obvezama mimo vrtića iskristaliziralo tako da, primjerice, u dva tjedna otac dijete vozi na učenje stranog jezika tri puta, dok majka tek jedan put.
- Nadalje, sud ne uzima u obzir da kao otac imam više slobodnog vremena jer radim od kuće, dok je majka prezaposlena. Unatoč mom potpunom angažmanu i trudu, ispada da sve što majka radi s djetetom deset puta vrijedi više nego moji postupci.
Uzdržavanje je prvo iznosilo 1061 kunu, u to vrijeme je sud odlučio da dijete provodi više vremena kod majke, iako iz mišljenja CZSS-a i procjene vještaka proizlazi da smo već tad dobili podjednako vrijeme s djetetom. Stručnjaci su nakon provedenog vještačenja predložili dati ocu još jedan dan više kroz tjedan te primopredaju kroz vrtić.
Bitno je tu napomenuti da protiv majke postoji presuda uvjetne kazne zatvora zbog prijetnji smrću meni prilikom jedne primopredaje djeteta. No, sud, iako se poziva na vještački nalaz, nalaže ocu da se primopredaja ipak i dalje odvija na adresi majke.
Samim time dobivam tipiziranu, duboko ukorijenjenu presudu (majka je ipak majka). Tako mi je i automatski određeno doprinositi većim iznosom - od 2000 kn uzdržavanja. Samim time naloženo mi je da joj platim razliku za proteklo razdoblje.
Drugostupanjskom presudom uzdržavanje mi je smanjeno na iznos od 1400 kuna. Kada sam se požalio na plaćanje uzdržavanja, sud mi je sugerirao da nađem dodatan posao kako bih plaćao majci i zaradio dodatne financije za sebe i dijete.
Pa i na kraju sama priča oko uzdržavanja je žalosna, imamo tri različite odluke sudova kao da na sajmu pregovaramo o rabljenom automobilu, a ne o životu djeteta koje ima iste troškove kod jednog kao i kod drugog roditelja - prepričava nam nezadovoljni otac.
Ravnopravno roditeljstvo
Sada namjerava tražiti da sin bude jedan tjedan kod njega, a jedan kod majke. To je model viđanja 7/7 koji on i bivša partnerica u stvari imaju i sada, ali razdijeljen kroz tjedan i naizmjenične vikende.
- Moj najveći problem je da je Sud već kod prvog ročišta donio odluku da dijete ide majci, ostalo se svelo samo na protokol. Od tada se od svih članaka Obiteljskog zakona ponavlja samo članak zakona koji kaže da uzdržavanje plaća onaj roditelj kod kojeg dijete ne živi.
Kroz dokazni postupak Sud moje podneske ni pismena nikad nije poslao ni posebnoj skrbnici ni Centru za socijalnu skrb na očitovanje. Spor smo vodili tek protokolarno. Kada Sud ima spor roditelja koji su jednako kompetentni, kao što su vještaci utvrdili u našem slučaju, onda se dijete šprancirano dodjeljuje majci.
To je problem sustava, feminističke pristranosti ili jednostavno nemara sudaca. Naša ročišta su trajala po 30 minuta, uglavnom se razgovaralo o mojim primanjima. Bez obzira na uzdržavanje (to je samo novac) moj cilj je bio dobiti što više vremena s djetetom, u čemu sam i uspio.
Ta polovica vremena nam je dovoljna, odnosno bila dovoljna da si dijete i kod oca stvori dom, osjećaj pripadnosti, jaku i neraskidivu vezu s društvom po ocu kao i s novostečenim prijateljima s kojima je nerazdvojan već tri godine.
Djetetovo “pravo” je pravo na oba roditelja, a roditelji bi trebali jednakopravno snositi troškove za dijete. Ovim ne želim umanjivati kompetencije majke, ne želim nešto više za sebe nego za majku, ali živimo u “demokratskoj” zemlji i želim da se poštuju jednakost i ravnopravnost. Želim biti jednaki među jednakima - kaže ogorčeni otac.
Od čelnika Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo saznajemo da se model podjednakog viđanja djeteta i roditelja 7/7 pokazao kao najbolji oblik organizacije djetetova života u zemljama poput Švedske, Belgije, Islanda, Švicarske, Francuske.
- U tim slučajevima primopredaja djeteta najčešće se obavlja petkom navečer ili subotom ujutro, jer je važno imati tzv. dobar start. “Dobar start” znači da dijete i roditelj imaju ispred sebe vikend, odnosno dovoljno slobodnog vremena za zajedničke aktivnosti poput: druženja, igranja, učenja, osobne higijene, pranja odjeće i sl., a sve kako bi se što bolje pripremili za nadolazeći tjedan.
Primopredaja djeteta sredinom tjedna kod modela 7/7 nije dobro rješenje ni za koga, ponajmanje za dijete. Kad govorimo o uzdržavanju kod modela 7/7, najčešće svaki od roditelja snosi troškove koji nastanu u vremenu dok dijete boravi kod njega. U takvom slučaju je od iznimne važnosti donijeti sudsku odluku koja će precizno odrediti i razraditi vrstu skrbi koju svaki od roditelja preuzima na sebe: briga o djetetovom zdravlju, obrazovanju, izvanškolskim aktivnostima, vrtićkim aktivnostima i sličnome - kazao nam je Oliver Čanić, predsjednik Udruge.