StoryEditor
HrvatskaPogrešni izbori

Odvjetnik Nediljko Ivančević o programu prof. Zlate Đurđević i stanju u pravosuđu: ‘Ne može problem s braćom Mamić biti osnova za mijenjanje zakona‘

10. svibnja 2021. - 20:54

Nakon objave programa kandidata za predsjednika Vrhovnog suda, najviše zanimanja izazvao je onaj dr. sc. Zlate Đurđević, profesorice na Pravnom fakultetu u Zagrebu, budući da je ona jedina koju predsjednik Zoran Milanović smatra vrijednom navedene funkcije.

U programu profesorice Đurđević navodi se, među ostalim, kako treba promijeniti način izbora sudaca. Zatim smatra kako se u pravosudni sustav treba implementirati i druge pravne stručnjake, primjerice profesore, kojima bi omogućila ulazak u Vrhovni sud bez polaganja testa, te namjerava povećati plaće sudskim službenicima i namještenicima.

O njezinim planovima pitali smo Nediljka Ivančevića, stručnjaka koji se 30 godina u praksi bavi problemima pravosudnog sustava, najprije kao općinski državni odvjetnik u Splitu, zatim kao zamjenik županijskog državnog odvjetnika, a nakon toga kao odvjetnik u privatnoj praksi.

Pogrešni izbori

– Koliko vidim iz dijelova programa objavljenih u medijima, osnovna zamjerka gospođe Đurđević jest to što suce biraju članovi Državnog sudbenog vijeća. Međutim, treba se vratiti u devedesete, kada su svi stručnjaci govorili da je loše i pogrešno to što politika bira suce, i tako je nastao DSV.

Nije nastao zbog toga što su ga suci izmislili, nego zbog okolnosti koje su vladale devedesetih i općeprihvaćene potreba da suce bira netko tko je stručan i tko razumije što je sudačka struka. Tada su svi stručnjaci bili za to da se osnuje DSV. Zbog toga mislim da je potpuno pogrešno politizirati postojanje DSV-a, treba vidjeti što treba učiniti na njegovoj većoj učinkovitosti.

Trenutačni sustav kao sustav je bolji nego da politika bira suce. Međutim, ako postoje modeli i način da se poboljša rad DSV-a, to je drugo pitanje. Sigurno je bilo pogrešnih izbora, ali zbog toga ne treba mijenjati model – kaže naš sugovornik.

– Što se tiče uključivanja profesora u pravosudni sustav, moram napomenuti kako akademsko predavanje i akademsko znanje nije isto što i sudačko znanje i vođenje rasprava. To su potpuno različiti pristupi i pojmovi – ističe odvjetnik Ivančević.

image
prof. Zlata Đurđević

– Ako govorimo u uključivanja profesora, treba također vidjeti koliko ih ima položen pravosudni ispit. Međutim, ako je suština ovog programa istaknuti kako bi politika trebala imati što značajniju ulogu u pravosuđu, onda mogu reći kako smatram da je potpuno pogrešno tu ulogu u pravosuđu ostvarivati kroz imenovanje sudaca, jer bi svakom trebalo biti potpuno svejedno koje političke orijentacije je pojedini sudac.

Mislim da bi politika svoju jaču ulogu u pravosuđu trebala ostvarivati kroz smišljeno i jasno zakonodavstvo. Ovdje treba napomenuti da je Ministarstvo pravosuđa kao djelokrugno ministarstvo izgubilo kontakt s pravosuđem. Naime, ne utječe na izbor sudaca, ni na efikasnost i brzinu vođenja sudskih postupaka, kao ni na ostvarivanje sudačke norme. No, posljednjih godina gotovo pa ne utječe ni na izmjene zakona.

Ovdje treba navesti kako se pojedine političke stranke ili organizacije koje nedovoljno poznaju pravni sustav u cjelini, ili pojedine dijelove pravnog sustava (kaznenopravni sustav, građanskopravni sustav, sustav tržišta kapitala i sl.), a prvenstveno iz dnevnopolitičkih potreba, upuštaju u nametanje izmjena pojedinih zakona – naglašava.

Kozmetičke izmjene

Upozorava zatim kako se opet na brzinu formiraju razna povjerenstva, bez prethodnog jasnog stava kakvo zakonsko rješenje je dugoročno i potrebno, te kakvo zakonsko rješenje odgovara većini građana.

– Upravo u ovom segmentu bi se Ministarstvo pravosuđa trebalo nametnuti kao kreator razmišljanja kakve zakone hoćemo i kakvi zakoni će biti prihvatljivi većini građana, umjesto da se svakih nekoliko mjeseci upušta u kozmetičke izmjene pojedinih značajnih zakona. Mi se, primjerice, oko Ovršnog zakona bakćemo od 2007. godine i svako malo ide nekakva priča koja krene s jedne ili druge političke orijentacije o izmjeni zakona.

O tome treba odlučiti nadležno ministarstvo u smislu "hoćemo takav i takav zakon", a ne da svakih pet mjeseci sudjeluje u kozmetičkim promjenama. Tako se dogodi da Ministarstvo pravosuđa formira radnu skupinu i onda se ne zna što je čiji zadatak i koliko je Ministarstvo može nadzirati. Ovršni zakon je od 2012. godine imao šest izmjena.

Ista je stvar sa Zakonom o kaznenom postupku i Kaznenim zakonom. ZKP je od 2008. godine imao 11 izmjena, KZ od 2011. godine ukupno sedam izmjena. Nema izmjena zakona za pokrivanje trenutačnih problema, ne može problem s braćom Mamić biti osnova za mijenjanje zakona – tvrdi naš sugovornik.

– Ministarstvo očito mora definirati što hoće za koji zakon, danas i za 15 godina. Moraju zauzeti stav u zajednici sa strukom kakav zakon žele – zaključio je odvjetnik.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. srpanj 2021 03:59