Danas više nije dovoljno učiti jedan strani jezik nego dva ili više, a po tom kriteriju (među srednjoškolcima) nalazimo se na devetom mjestu u EU iza Francuske, Rumunjske, Slovačke, Češke, Estonije, Finske, Slovenije i Luksemburga. Međutim, loša vijest je velika razlika između općih gimnazijskih i strukovnih programa: u strukovnim srednjim školama i dalje smo ispod prosjeka EU.
Učenje i poznavanje stranih jezika iznimno je važno za intelektualni razvoj mladih i kasnije snalaženje u životu (veće prigode za bolje poslove, kulturno obogaćivanje, lakše putovanje, sklapanje poznanstava s ljudima iz drugih država i kultura). Poznavanje više stranih jezika doprinosi i otvorenosti lokalne kulture, a može pozitivno utjecati i na investicije. Naime, postoje poslovi koji zahtijevaju intenzivnu komunikaciju na nekom od stranih jezika, pa u nekim djelatnostima investitori gledaju upravo taj kriterij: koliko na tržištu rada ima ljudi koji govore neki strani jezik (osim engleskog). Nedavno sam čuo (pošto kupio, poto prodao) da nam nedostaje ljudi koji znaju Talijanski, iako je riječ o bliskoj zemlji i kulturi.
Očito je da treba poraditi na učenju stranih jezika u strukovnim srednjim školama, a u gimnazijama treba težiti idealnih 100% (učenika koji uče dva ili više jezika) koliko već postižu, ili su blizu toga, Francuska, Rumunjska, Slovačka i Češka.
Inače, Svjetska banka je u srijedu predstavila izvješće Harnessing Human Capital for Growth (i uz znanje stranog jezika nije lako prevesti taj naslov: Upregnuti ljudski kapital za rast?). Radi se o veoma zanimljivom i iscrpnom materijalu koji još nisam stigao detaljno proučiti, ali kada već spominjemo strukovno obrazovanje, evo nekih važnih nalaza na koje sam naišao pri prvom čitanju:
S malo više od 30% srednjoškolaca upisanih u opće gimnazijske programe Hrvatska je pri dnu EU.
S druge strane, oko dvije trećine učenika upisanih u strukovne srednje škole ipak pohađa četverogodišnje programe, što im ostavlja prokrčen put prema visokom obrazovanju.
Međutim, njihovi su rezultati na državnoj maturi znatno slabiji.
Poslodavci su slabo uključeni u planiranje upisa i kurikuluma u strukovnim školama. Zbog toga upravo na toj razini dolazi do onog već famoznog nesklada između funkcioniranja obrazovnog sustava i potreba tržišta rada što se najviše osjeća u najpropulzivnijim radno-intenzivnim sektorima turizma, građevinarstva i prijevoza. Gotovo polovina maturanata iz strukovnih srednjih škola kasnije u karijeri završava u zanimanjima za koje se nisu školovali.
Očito je da u Hrvatskoj trebamo hitnu i duboku reformu (poboljšanje) strukovnog obrazovanja, i to ne samo na tragu poznatog imperativa usklađivanja obrazovanja s potrebama tržišta rada (to, naravno, prije svega), već i na tragu snaženja kapaciteta strukovnih srednjoškolaca za učenje dalje u životu. To naravno ne isključuje isto tako hitnu modernizaciju svih drugih vrsta obrazovanja, naročito onog visokog.
Na predstavljanju studije Svjetske banke upravo je o tome bilo riječi (u komentarima iz publike): internacionalizacija programa koji se izvode na stranim jezicima (eto nas natrag na jezicima kao fundamentu razvitka) najbolji je način za privlačenje studenata i reformu visokoškolskih institucija iznutra (jer loši profesori i predavači neće biti u stanju izvesti programe koji će studentima iz zemlje i inozemstva biti atraktivni). Stoga je jasno da širenje takvih programa može izazvati unutarnje otpore.
Zanimljivo da je spomenuta Bijela knjiga Udruženja stranih ulagača koja je promovirana u veljači prepoznala upravo ove teme među glavnim preporukama.
Obrazovanje je očito ključ razvoja i majka svih reformi i dobro je da se o toj problematici sve više zna i raspravlja. Možda netko u novoj vladi pokupi neku ideju. Nije da politike i mjere ne postoje, ali očito je da bi se u provedbi nešto trebalo raditi brže i drugačije, piše Ekonomski lab.