StoryEditor
HrvatskaŽIVOPISNA BIOGRAFIJA

Od Trilja do Bjelorusije, preko Hong Konga i Bjelokosne Obale: tko je zapravo nadbiskup Ante Jozić?

22. rujna 2020. - 13:22
Božidar Vukičević/Cropix

Na netom zaređenog naslovnog nadbiskupa Cise mons. Antu Jozića, apostolskog nuncija, odnosno Papina legata u Bjelorusiji, kojega je u srijedu, 16. rujna, u solinskoj bazilici zaredio kardinal Pietro Parolin, s pravom bi se mogla primijeniti ona poznata portugalska uzrečica kako Bog piše ravno i krivim crtama. Naime, Papin državni tajnik kardinal Parolin tek je iz trećeg pokušaja podijelio biskupski red mons. Joziću, rodom iz Trilja u Cetinskoj krajini, zajedno sa suzarediteljima, splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Barišićem i nadbiskupom koadjutorom Draženom Kutlešom te s još 25 nadbiskupa i biskupa Crkve u Hrvata koji su sa sedamdesetak svećenika sudjelovali u koncelebraciji na misnom slavlju u novoj crkvi Svete Obitelji na Gospinu otoku u Solinu.

Podsjetimo, prvi biskup Cetinjanin, čije je geslo poput onog blaženog Alojzija Stepinca "In te, Domine, speravi" (Psalam 31), trebao je najprije biti zaređen 1. svibnja 2019. u konkatedrali svetog Petra u Splitu. I tad je kao glavni zareditelj bio najavljen kardinal Parolin, a suzareditelji su isto trebali biti nadbiskupi Barišić i Kutleša, koji je u to vrijeme bio biskup porečki i pulski, jer se Jozićeva naslovna biskupija, otok Cisa, nalazio u blizini Rovinja, koji teritorijalno pripada istarskim biskupijama.

Molitva za Tihu Lončara

Međutim, umiješao se u te planove prst sudbine. Mons. Ante teško je stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila dvadesetak dana prije predviđenog ređenja, kad se 24-godišnji Tiho Lončar svojim automobilom zabio u Jozićevo vozilo u tunelu "Sveti Ilija" – Biokovo.

Mladić je zbog neprilagođene brzine BMW-om prešao u suprotni trak i frontalno je udario i potpuno uništio Jozićev automobil. Iste večeri mladić je preminuo u splitskom KBC-u, a mons. Jozić borio se za život jer je zadobio više teških i opasnih tjelesnih ozljeda.

Toga se događaja gotovo sa suzama u očima nadbiskup Jozić prisjetio u svojem pozdravnom govoru u solinskoj bazilici:
– Ne mogu a da ne spomenem na kraju da je ovdje među nama obitelj pokojnog Tihe Lončara, mladića kojega sam slučajno susreo 7. travnja prošle godine, ali ga, nažalost, nisam imao prilike bolje upoznati. Za njega sada, ali i za vas, dragi roditelji, prikazujem ovu svetu misu i uključujem vas u svoje svakodnevne molitve.
Novi nadbiskup je prije nekoliko mjeseci u ekskluzivnom razgovoru s kolegom Ivicom Markovićem za naše novine posvjedočio kako se s roditeljima poginulog mladića susreo još tijekom boravka u bolnici.

image
Bozidar Vukičević/Cropix

 


– Izrazili su žaljenje za sve što mi se dogodilo, a ja sam im rekao da ja moram biti taj koji će njima izraziti sućut na gubitku sina. Iskreno bih želio da je taj mladić preživio i da smo se zajedno oporavljali u bolnici. S njima sam ostao u kontaktu i izrazio sam želju da što prije posjetim Tihomirov grob. Za preminulog Tihu već sam služio svetu misu i rado ga se sjetim u svojim molitvama.

Majka preminulog mladića sa mnom je u kontaktu i uvijek se zanima za moje zdravlje – poručio je koncem veljače ove godine mons. Ante Jozić, u vrijeme kad se nakon dugotrajnog oporavka spremao za drugi pokušaj biskupskog ređenja.
Zahvalio je mons. Ante u crkvi Svete Obitelji za toliku skrb oko njegova ozdravljenja i liječničkom osoblju, svojoj obitelji – on je osmo dijete među jedanaestero braće i sestara od pokojnih roditelja Luke i Ane, rođene Dukić – te rodbini i prijateljima:

Zahvala dr. Meštroviću

– Želim s ovoga mjesta još jednom zahvaliti svim liječnicima specijalistima, na čelu s ravnateljem Kliničkog bolničkog centra Split dr. Julijem Meštrovićem, svim terapeutima, medicinskim sestrama i ostalom medicinskom osoblju na "Firulama" i "Križinama" te u rehabilitacijskom centru "Biokovka" u Makarskoj koji su mi danima i mjesecima nesebično iskazivali pažnju i skrb, dajući sve od sebe da mi povrate zdravlje i nadu u život. Hvala vam od srca. Hvala mojoj obitelji, rodbini i brojnim prijateljima koji su nesebično posvećivali mnogo svojeg dragocjenog vremena i brinuli se svakodnevno o mome zdravlju.
Umjesto na ređenje 1. svibnja – papa Frane ga je, naime, imenovao naslovnim nadbiskupom Cise i apostolskim nuncijem na blagdan Svijećnice 2. veljače 2019. – drugi čovjek Svete Stolice, kardinal Pietro Parolin, došao je posjetiti dugogodišnjeg djelatnika Državnog tajništva u njegovoj bolničkoj sobi na Firulama, gdje se oporavljao od posljedica teške prometne nesreće.

Kako je, inače, mons. Jozić završio u vatikanskoj diplomatskoj službi, navodi se u njegovu kratkom životopisu koji je objavila Splitsko-makarska nadbiskupija na svojim mrežnim stranicama i u vodiču mise ređenja na latinskom i hrvatskom jeziku.
Sveta Stolica tražila je svojedobno od tadašnjeg splitsko-makarskog nadbiskupa Ante Jurića svećenika za diplomatsku službu, a on je odlučio poslati don Antu Jozića na Papinsku crkvenu akademiju (1995. – 1999.). Don Ante je doktorirao 28. lipnja 1999. iz crkvenog i civilnog prava na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu o temi "Konkordatska djelatnost između Svete Stolice i Republike Hrvatske" (Povijesno-pravni razvoj bilateralnih odnosa i sklapanje konkordatskih ugovora).

Sporazum Vatikana i Kine

Najprije je obavljao službu tajnika u Apostolskoj nuncijaturi u Indiji (1999. – 2003.), zatim savjetnika pri Predstavništvu Svete Stolice u Ruskoj Federaciji (2003. – 2009.). U lipnju 2009. mons. Joziću povjerena je nova služba voditelja Studijske misije Svete Stolice u Hong Kongu za Crkvu u Kini, gdje je ostao sve do ožujka 2019. godine, i jedan je od najzaslužnijih za povijesni sporazum koji je Sveta Stolica prošle godine potpisala s komunističkom Kinom kojim se regulira pitanje imenovanja biskupa te odnose između tzv. Patriotske crkve, odane režimu, i one tzv. podzemne Katoličke crkve, vjerne Vatikanu.

O toj smo temi razgovarali u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju koji je s imenovanim nadbiskupom i nuncijem mons. dr. Antom Jozićem objavljen lani 1. travnja, u kojem je nakon autorizacije, u dijelu u kojem je govorio o svojem biskupskom geslu "U tebe se, Gospodine, uzdam", nadodao još jednu, zadnju rečenicu: "Mislio sam i na Crkvu patničku, pa i kad nam je najteže, Bog će uvijek za nas naći najbolje rješenje i biti nam utjeha u našoj patnji."

U tom trenutku znao sam da mons. Jozić misli i na tzv. podzemnu Crkvu u Kini, koja je godinama bila progonjena zbog svoje vjernosti Svetom Ocu, kao i na druge mjesne Crkve i kršćane koji trpe progone diljem svijeta. Međutim, ni na kraj pameti mi nije bilo da će se te riječi za samo nekoliko dana ostvariti na njemu samome, kad je čudom preživio strašan sudar u tunelu "Sveti Ilija". Dok se borio za život u splitskoj bolnici, vjerovao sam i nadao se da će njegove riječi "Bog će uvijek za nas naći najbolje rješenje i biti nam utjeha u našoj patnji" biti providonosne, i da će molitve i mise koje su služene u nakanu za njegov oporavak i ozdravljenje biti uslišane.

image
Božidar Vukičević/Cropix

 

Veliki petak na Visokoj

Dok je Jozić bolovao, u mislima sam se sjetio dana koje sam zajedno s don Antom proveo u splitskoj Bogosloviji, tolikih nastupa i pjevanja u Splitu i okolici. Nekoliko smo ljeta provodili zajedno u Bad Lippspringeu u Njemačkoj, on u obitelji Marie i Ewalda Thielea, a ja kod obitelji Sophie i Alfonsa Hagemeistera.

S don Antom sam se posljednjih godina viđao u mojoj župi Visoka u Splitu, gdje je redovito predvodio obrede Velikog petka i pjevao Muku. Upravo mu je njegov prijatelj, župnik župe Presvetog Srca Isusova, don Božo Plazibat, nakon što je mons. Jozić u teškom stanju stigao u bolnicu, podijelio bolesničko pomazanje. Na Visokoj je bilo održano klanjanje i sveta misa za Jozićevo ozdravljenje. Misa za njegov oporavak služena je bila i u katedrali u Hong Kongu. Posebno je, pak, dirljivo bilo u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske, gdje se uz Antinu braću i sestre na misi bilo okupilo mnoštvo Cetinjana koji su se molili za svoga prvog imenovanog biskupa.

"Svoju službu uvijek sam stavljao pod zaštitu Nebeske Majke i neka me Ona prati i dalje u mojem biskupskom služenju", kazao je u spomenutom intervjuu mons. Ante Jozić, a ja sam zaključio u svojoj kolumni "Međutim" 13. travnja 2019.: "Neka Gospa Sinjska čuva svoga sina, i nadajmo se skorom biskupskom ređenju u novoj bazilici na Gospinu Otoku u Solinu."
I pokazalo se da sam bio dobar prorok. Jer, ove je godine bio dogovoren drugi pokušaj biskupskog ređenja, koje se trebalo održati 21. ožujka u papinskoj bazilici svetog Petra u Vatikanu, kako kardinal Parolin ne bi morao ponovno putovati u Split. No i taj je događaj odgođen jer je u Rimu, kao i u cijeloj Italiji, u to vrijeme nemilosrdno kosio koronavirus, a papa Frane je koji dan kasnije sam na sablasno pustom Trgu svetog Petra predvodio izvanredni "Urbi et orbi", na kojem je molio za kraj pandemije koronavirusa i udjeljivao ljudima koji su od njega bolovali i umirali potpuni oprost.

Blagdan svete Eufemije

I konačno je došao taj dan, 16. rujna 2020. – blagdan ranokršćanske mučenice svete Eufemije, zaštitnice Rovinja i nekadašnje biskupije Cise, iz vremena progona cara Dioklecijana, u kojem je početkom četvrtog stoljeća mučeništvo podnio i sveti Dujam, salonitanski biskup – kad je kardinal Pietro Parolin nakon godinu dana ponovno došao u Splitsko-makarsku nadbiskupiju, kako bi u solinskoj bazilici predvodio ređenje mons. Ante Jozića.

– Dragi mons. Ante, pozvan si stoga biti Papin glas u državama i crkvama u koje si poslan, sa zadaćom da objavljuješ, širiš i, ako je to potrebno, braniš Papino učenje i stav Svete Stolice o glavnim pitanjima o kojima se raspravlja u suvremenom svijetu, s posebnom pažnjom prema dostojanstvu ljudske osobe u svim fazama njezina života i prema potrebama najsiromašnijih, dajući onim kategorijama koje nemaju glasa Papin glas i glas cijele Crkve – istaknuo je u propovijedi Papin državni tajnik i poručio:

– To si pozvan nastaviti činiti i sada, u novom kontekstu, u Bjelorusiji, koja na svojem nacionalnom putu prolazi kroz teške trenutke. Moći ćeš računati – osim na Božju pomoć – i na miroljubivi i radišni duh tog ljubljenog naroda, na privrženost katoličkih vjernika svojoj vjeri, pod vodstvom njihovih pastira, u njihovoj želji za uspostavom bratskih odnosa s pravoslavnim kršćanima, na dobronamjernost onih kojima je sudbina zemlje iskreno na srcu, da dijalogom i pomirenjem promiču pravdu, istinu i opće dobro.

Veselje Cetinske krajine

Nadbiskupa Jozića u novoj službi pratit će i molitve vjernog cetinskog puka, kao i mnogobrojnih svećenika, redovnika, časnih sestara, bogoslova i sjemeništaraca rodom iz toga kraja, osobito iz župa Trilj i Košute, što nam je na kraju potvrdio i njegov rođak dr. don Josip Dukić mlađi, profesor povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

– Ante i ja, osim te rodbinske veze, pratimo se i poznajemo od osnovne škole u Trilju, preko Sjemeništa i Teologije u Splitu. Iste godine smo i zaređeni, 1992., po rukama nadbiskupa Ante Jurića, a na ređenju je sudjelovao i odavno pokojni pomoćni biskup Petar Šolić, koji je bio naš dugogodišnji duhovnik u Bogosloviji. Nakon pastoralnih službi Ante i ja susreli smo se u Rimu koncem devedesetih na postdiplomskom studiju, a onda su nam se putovi razdvojili; on odlazi prema nuncijaturama, a ja na fakultet. Ipak, redovito smo bili u kontaktu i veseli me da je Cetinska krajina prvi put u povijesti dobila svoga biskupa. Želim mu da i dalje nastavi služiti Crkvi i ljudima na kojoj god službi bio, i kao što je i dosad pokazivao zanimanje, neka tako i ubuduće ne zaboravi svoj rodni kraj, a mi ćemo se Cetinjani i dalje moliti za našeg nadbiskupa.

image
Božidar Vukičević/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

30. listopad 2020 06:13