StoryEditor
HrvatskaSTO INTELEKTUALACA

O masonima svi govore, ali Rimski klub prava je priča. Jedini Hrvat u tom kontroverznom klubu svjetske elite za ‘Slobodnu‘ otkriva sve njegove tajne

23. veljače 2020. - 18:29
'Dolazimo do granica izdržljivosti planeta, ili ćemo promijeniti svijet ili nas neće biti'Berislava Picek/Hanza Media

Akademik se samo nasmijao. Znao je da ćemo ga to pitati. Jer, takvi su danas novinari, pitaju najnebitnije stvari.

No, da saznate što smo ga pitali i što je na to pitanje - svih pitanja, kako se danas u Hrvatskoj čini - akademik Ivo Šlaus odgovorio ipak ćete se morati malo strpjeti. Trivijala dolazi kasnije.

Akademik Ivo Šlaus (1931.) jedini je Hrvat član Rimskoga kluba. A Rimski klub elitno je društvo probranih svjetskih intelektualaca o kojemu se, ponajmanje njihovom voljom, zna malo i ništa.

Članstvo je ograničeno, a u tri razreda - redovni, počasni i pridruženi članovi - jedva da “sjedi” stotinjak osoba. Naš prvi sugovornik, jer imat ćemo još jednog, dio je pak tog odabranog društva već nekoliko desetljeća, točnije od 1987. godine kada mu je kao fizičaru svjetskoga glasa vrata Rimskoga kluba osobno otvorio njegov tadašnji predsjednik Alexander King.

- Predložio me za člana i gotovo odmah sam i prihvaćen. I ne samo to, zamoljen sam da i u svojoj zemlji osnujem Udrugu Rimskoga kluba - prisjeća se akademik Šlaus.

Jasno mu je otkud odjednom interes za Rimski klub, možda jest u poznim godinama, ali itekako prati što se u Hrvatskoj događa i kakve teme prevladavaju. Tajna društva, uostalom, uvijek su bila tiražna roba.

- Rimski klub s time nema nikakve veze. Sve je kod nas transparentno i dostupno javnosti - govori akademik.

Poziv je, kaže, prihvatio jer je znao čime se Rimski klub bavi, i njemu samome, naime, to je bilo područje interesa.

- Zalaganje za očuvanje prirodnog i ljudskog kapitala stvari su za koje se i ja cijeli život zalažem - objašnjava.

Rimski klub začet je 1967. godine. Njegov osnivač i prvi predsjednik bio je talijanski industrijalac Aurelio Peccei, a odmah uz njega ide i već spomenuti Alexander King, znameniti škotski znanstvenik. Klub je pokrenut kao organizacija čiji članovi, redom uvaženi znanstvenici, ekonomisti, menadžeri i bivši državnici sa svih strana svijeta, dijele zabrinutost za budućnost ljudske rase. Misija im je ukazivati na probleme te iznalaziti rješenja kako bi Zemlja opstala ovakvom kakvu je sada poznajemo.

Na samom početku Rimski klub okupio je trideset uglednika. Osnivačka skupština održana je u Rimu, pa je po glavnom talijanskom gradu i cijelo udruženje dobilo ime. No, nije sve teklo baš tako glatko. Dapače, i na internetskoj stranici Rimskog kluba - da, oni imaju internetsku stranicu - stoji kako je taj prvi sastanak bio teški promašaj.

Gorbačov i Juan Carlos počasni članovi


Rimski klub trenutačno ima 95 punopravnih članova, 24 pridružena člana i 41 počasnog člana. Sva imena dostupna su na stranici www.clubofrome.org tako da u vodu padaju sva ona urotnička nagađanja i raznorazni popisi koji se mogu nađi po bespućima ineterneta i koji među članove Kluba svrstavaju mnoga zvučna imena, a među njima i utjecajnoga Hrvata Budimira Lončara.

Istina je - drukčija. Od poznatijih imena, onih koja na prvu “zvone”, među počasnim članovima uočit ćemo tek posljednjega predsjednika Sovjetskog Saveza Mihaila Gorbačova, Jacquesa Delorsa, negdašnjega predsjednika Europske komisije, španjolskoga kralja Juana Carlosa I., nizozemsku princezu Beatrix Wilhelminu Armgard...

Astrofizičar Erich Jantsch dobio je zadatak da pripremi materijale za diskusiju, bio je to, navodno, sjajan esej, no istovremeno i pretjerano apstraktan, kompliciran, čak i kontroverzan. Malo tko je shvatio što je Jantsch htio reći, a u prostoriji su, podsjetimo, sjedili neki od najvećih umova toga doba. Kasnije tog dana, tijekom svečane večere, većina nazočnih priznala je kako ništa od navedenoga nisu razumjeli te kako im nije jasno zbog čega su uopće pozvani. Ipak, nisu pobjegli, dapače, prihvatili su zaključak da iduću godinu provedu educirajući se o navodima iz Jantschova izlaganja kako bi bili spremni za diskusiju na idućem sastanku kružoka pametnih ljudi nazvanog Rimski klub.

Prvi “pravi” sastanak Rimskoga kluba održan je 1970. godine u Bernu, i to pod pokroviteljstvom švicarske vlade, no prijelomni trenutak u životu ovoga udruženja dogodio se dvije godine kasnije, a od tada seže i mit o Rimskome klubu kao kontroverznom udruženju elitista koji žele spasiti sebe, a ne svijet.

- Svatko ima pravo misliti što hoće. No, to što netko o nečemu nešto misli, ne znači da je to i istina - kaže nam akademik Šlaus.
A mnogi zavjerenički misle da Rimski klub nije ništa drugo nego još jedna mistična udruga dokonih muškaraca. Koja dobar dio svoga postojanja temelji na knjizi koju su 1972. godine u ime Rimskoga kluba objavili Jay Forrester i Dennis Meadows, analizirajući rezultate istraživanja s prestižnoga MIT-a (Massachusetts Institute of Technology).

“The Limits to Growth” (“Granice rasta”) prva je ukoričena studija koja propitkuje budućnost čovječanstva kroz prizmu demografije i zaštite okoliša. Do danas je prevedena na trideset jezika i prodana u više od 16 milijuna primjeraka. No, te su brojke ništa prema reakcijama koje je izazvala i još uvijek izaziva.

image
'U Rimskom klubu ne vlada jednoumlje, pluralizam mišljenja njegova je osnova'
Berislava Picek/Hanza Media

Utjecajni i neovisni. To su dvije riječi kojima se članovi Kluba diče. I kojih se istovremeno njihovi kritičari groze. U tom duhu napisane su i “Granice rasta”, svojevrsni manifest, potkrijepljen činjenicama, koji proklamira tehnološki razvoj i očuvanje Zemljinih resursa, termine kojima je prije pedeset godina malo tko pridavao veću pozornost.

- I baš zato sam se priključio Rimskom klubu. Oni su tada bili avangarda, stoga i jesu bili kritizirani, no najnovije studije pokazuju da je praktično sve o čemu knjiga iz 1972. godine govori bilo točno, budućnost je naprosto njezinim autorima dala za pravo - objašnjava akademik Ivo Šlaus, jedini, ponovimo, Hrvat koji je član Rimskoga kluba.

“The Limits to Growth” upozorava na ograničene prirodne resurse, na nekontrolirani rast stanovništva i na nezajažljive zahtjeve za brzim gospodarskim razvojem. Upozorava, točnije, na nespojivost ovih točaka. No, problemi koji su uočeni i nisu izazvali rogoborenja, nego ponuđena rješenja. Pri čemu je ključno da treba smanjiti populaciju Zemlje, a to se može postići isključivom vladavinom tehnokracije. Dajte vlast u ruke stručnjaka i ne bojte se, bila je najvažnija poruka djela čije je publiciranje mnogim intelektualcima toga doba bilo bolno poput udarca u trbušni pleksus.

- Da se odmah razumijemo, u Rimskom klubu ne vlada jednoumlje, pluralizam mišljenja njegova je osnova, pa se tako već tada mnogi članovi nisu složili s onim što je navodila ta studija. Kritike su bile takve da je i sam naziv knjige promijenjen, pa nije više bio izvještaj Rimskoga kluba, nego izvještaj Rimskome klubu, a to je velika razlika - napominje akademik Šlaus.

Ipak, kritike se nisu stišavale. Henry Wallich, ekonomist sa Sveučilišta Yale, bio je jedan od glasnijih. Tvrdio je kako bi implementacija onoga što zagovara Rimski klub značila osiromašivanje milijarda ljudi.

Naš akademik s time se ne slaže.

- Moramo smanjiti potrošnju prirodnih resursa i poraditi na jednakosti. I to pod hitno. U suprotnom, ljudskoj vrsti i našem planetu ne piše se dobro. Sve ozbiljne studije pokazuju da dolazimo do granica izdržljivosti planeta, iz dana u dan svjedočimo pomoru raznih životinjskih vrsta, a činjenica da sve manje ljudi ima sve više novca jednostavno nije održiva. Ili ćemo promijeniti svijet ili nas neće biti, i to uskoro, doslovno - jasno će akademik Šlaus.

Ponavlja kako je jednakost, ili barem težnja prema jednakosti odnosno smanjivanje klasnih razlika, osnova djelovanja Rimskoga kluba. I kako su kritičari, poglavito oni koji u svemu vide zaplotnjaštvo, sasvim promašili metu.

- Udruge mogu pomoći, Rimski klub je najbolji primjer. Desetljećima već govorimo o stvarima koje su malo pomalo postale mainstream, a to znači da ne govorimo uzalud i da se trud isplati. Jer, svijet treba transformaciju. Alternativa nam je kolonizacija svemira, a bojim se da to i neće biti baš tako jednostavno izvesti - kaže akademik.

Najcrnji dio kritika tiče se, naravno, masonerije. U Hrvatskoj tako popularne proteklih dana. Navodno je Rimski klub i osmišljen na imanju starog masona Davida Rockefellera u Bellagiou. Pitamo stoga i akademika Šlausa je li mason.

Nasmijao se. Samo je čekao to pitanje.

- Nisam mason, niti sam ikada bio pozvan da se učlanim. Znate, tajna društva me ne zanimaju - odgovara.

Rimski klub, uvjerava akademik, nikakve poveznice s masonima nema, a kamoli da su ga oni osnovali kao svoju zasebnu ćeliju.

- S mnogim udrugama i organizacijama surađujemo, ali ne i s masonima, koliko god određenih sličnosti imali, poput brige za dobrobit čovječanstva. Problem je, međutim, što se kod njih to jasno ne vidi, jer oni sve taje, dok je kod nas sve transparentno, pa i imena članova. Također, oni se obvezuju na lojalnost samo svome društvu, a to je nespojivo s onim s čime se Rimski klub bavi - navodi akademik.

Dodaje kako ne isključuje mogućnost, s obzirom na masonsku obvezu tajnosti, da i među članovima Rimskoga kluba ima slobodnih zidara.

- Ima ih, kao što vidimo, svugdje - opet se smije akademik.

- A mi primamo i žene - veselo prisnažuje.

Među članovima Rimskog kluba ima dosta političara, ali samo bivših.

- Čim netko bude izabran na kakvu izvršnu funkciju, njegovo članstvo u Klubu se zamrzava - objašnjava pravila gospodin Šlaus.
Sastanci se održavaju uglavnom jednom godišnje. I - otvoreni su za javnost.

- Ne samo da su otvoreni, nego je dopušteno i aktivno sudjelovanje, komentiranje - veli hrvatski akademik koji je nekoć bio redovni član Rimskog kluba, a sada je počasni.

Pored Skupine Bilderberg i Trilateralne komisije, Rimski klub je treća najvažnija međunarodna organizacija globalne elite. Dok se Skupina Bilderberg i Trilateralna komisija bave političkim i gospodarskim pitanjima, Rimski klub se bavi pitanjima okoliša i svjetskog stanovništva.

image
Hrvoje Kraljević (desno) novi je predsjednik hrvatske Udruge Rimskog kluba
Srđan Vrančić/Hanza Media

Uz središnji Rimski klub, postoji još i tridesetak nacionalnih udruga Rimskoga kluba. Među njima i hrvatski kojemu je od prošloga ljeta na čelu matematičar Hrvoje Kraljević, dok je potpredsjednik postao znani diplomat Ivan Šimonović.

- Nagovorili su me, eto kako sam postao predsjednik - kaže nam Kraljević.

Hrvatski ogranak Rimskog kluba bio je, otkriva, zamro, pa je on dobio zadatak da ga oživi.

- Još nismo počeli funkcionirati, ali smo pripremne sastanke odradili. I registrirali se te otvorili račun, na kojemu, istina, nema ni lipe - govori Kraljević.

Otkriva i tko ga je nagovorio, profesor Krunoslav Pisk, a otkriva i podatak s kojim ćemo zaključiti ovaj tekst - član hrvatske Udruge Rimskog kluba, među mnogim poznatim osobama, danas najčešće pokojnim, bio je i Josip Manolić.

Radikalan prijedlog: 80.000 dolara ženama koje odbiju rađati


U zadnjem izvješću Rimskog kluba stoji prognoza za idućih Zemljinih 40 godina. Tvrdi se da će 2052. godine biti tri milijarde siromašnih u svijetu, dok će broj stanovnika početi padati nakon 2042. godine zbog pada nataliteta u urbanim područjima. Koncentracija ugljikova dioksida u atmosferi do 2052. godine bi trebala povećati prosječnu temperaturu za dva Celzijeva stupnja.

Rješenje je, smatraju u Rimskom klubu, točnije u izvješću kojeg ukoričenog pod nazivom “Reinveting Prosperity” potpisuju Norvežanin Jorgen Randers i Britanac Graeme Maxton, u radikalnim potezima. Pri čemu su neki nama poznati, recimo povećanje dobne granice za odlazak u mirovinu (dvojac predlaže 70 godina) i uvođenje poreza na nasljedstvo.

Njihova središnja teza je da stanovništvo svijeta raste takvom brzinom da se uskoro nećemo moći prehraniti, pa nude i rješenje: žene u zemljama zapadne Europe treba nagrađivati s 80.000 dolara ako rode samo jedno dijete. Ili, još bolje, nijedno.

Kritičari su ovo izvješće, publicirano prije četiri godine, proglasili neljudskim.

Dvije gospođe na čelu


Nakon smrti osnivača i prvoga predsjednika Aurelija Pecceija (1984.), Rimski klub preuzima Alexander King, a sjedište mu se seli iz Rima u Pariz. Godine 1990. predsjednikom je imenovan španjolski diplomat i ekonomist Ricardo Diez-Hochleitner, a 1998. sjedište udruge postaje Hamburg.

Dvije godine potom na čelo Kluba dolazi jordanski princ El Hassan bin Talal, a 2008. sjedište se ponovno seli, ovaj put u Švicarsku, u Winterthur, kada predsjedanje preuzimaju Indijac Ashok Khosla i Nijemac Eberhard von Koerber.

Njegov sunarodnjak Ernst Ulrich von Weizsäcker i Šveđanin Anders Wijkman vode Klub od 2012., da bi se prije dvije godine dogodila velika prekretnica kada su prvi put u povijesti Kluba na sam vrh organizacije došle dvije žene, Južnoafrikanka Mamphela Ramphele i Belgijka Sandrine Dixson Declève.

I pape i dida bili su Splićani


Ivo Šlaus fetivi je Splićanin. I pape i dida, kaže, bili su mu Splićani.

- Moj pradjed s majčine strane bio je Slavić, i danas u Splitu imate Slavićevu ulicu. A kad su mi bile četiri godine otac je kao profesor dobio posao u Dubrovniku pa smo svi pošli za njim. Nakon rata sam pak otišao na studij u Zagreb, a za Split su me vezivali prije svega mnogi sjajni studenti, poput, recimo, Danijela Denegrija koji je izrastao u vrhunskoga fizičara - kaže akademik Šlaus.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. srpanj 2021 15:25