NOVI OŽILJCI Frane Lučić: Izbačen sam iz komisije za spomenik na Kornatima

Telefonski  su me obavijestili kako više nisam član komisije. Ne bih o imenima, kao ni o imenu onoga koji me obavijestio o izbacivanju. Bit će vremena i za to. Nadam se da ću kroz svoj križ koji nosim pobijediti patnje s kojima živim...

PIŠE Ivica MARKOVIĆ

Za nekoliko dana, točnije 30. kolovoza, navršit će se tri godine od najstrašnije poslijeratne tragedije u Hrvatskoj, one na Kornatima, u kojoj je život izgubilo 12 hrabrih vatrogasaca, dok je Frane Lučić iz Tisnoga u toj tragediji zadobio teške tjelesne ozljede (opekline).

Tri godine nakon tragedije Frane, nakon bezbroj operacija i mnoštva sati provedenih na rehabilitaciji, usprkos svim problemima nastoji živjeti kao sav drugi svijet, vjerujući u bolje sutra.

 Potvrda toga je i činjenica da je prije nekoliko mjeseci diplomirao elektrotehniku na splitskom FESB-u i već kuje planove za budućnost. Želi i dalje učiti, usavršavati se u svojoj struci i na kraju dobiti posao. S njime i njegovim ocem Vilimom razgovarali smo u obiteljskoj kući u Tisnome, gdje su nas, kao i prošle godine, ugostili.

Vraćaju mi se slike

- Često se sjetim svojih prijatelja koji su život izgubili na Kornatima, vraćaju mi se slike njihovih izgorenih tijela i zvukovi njihova zapomaganja. To je bio pravi deveti krug Danteova pakla. Svaki put kada želim nešto napraviti, a to ne uspijem, prisjetim se svega onoga što sam preživio na Kornatima i pošaljem kvragu Kornate i kada sam nogom stao na njih. E, da je te slike izbrisat, bilo bi puno lakše - kazuje nam u svojoj obiteljskoj kući u Tisnome, nekoliko dana prije obilježavanja treće godišnjice kornatske tragedije, friški inženjer elektrotehnike Frane Lučić.

Frane provodi dane u obiteljskoj kući, još uvijek odlazi na liječenje, operacije. Zimi uči, ljeti, kao i svi mladi ljudi, uživa u moru, samo s tom razlikom što on ne smije na sunce, pa na plažu odlazi poslije 18 sati.

- Idem na divlju plažu, još se nekako ne mogu skinuti u kupaće gaćice među ljude. Ma ne bi meni toliko bilo neugodno, zbog svih ovih ožiljaka, nego da svitu nije neugodno. Guštan u moru, puno mi pomaže za ožiljke po tijelu. Samo ne smijem dugo stajati, najviše pola sata. Neki dan smo se otac i ja smijali kao mala djeca. Išao sam u more i onda sam se htio oprati od svih ovih krema što ih moram mazati po tijelu. U moru gdje sam se prao od krema bilo je puno ježeva, a sutra, kada smo se vratili, nije bilo ni jednog više. Sve su ih moje kreme otirale, pa sam rekao ocu da sam našao način kako da se riješimo ježeva - u šali će Frane Lučić koji cijelo ovo vrijeme, a znamo se gotovo tri godine, nije izgubio smisao za humor.

I dobro je da je tako. Prije nekoliko mjeseci Frane je diplomirao na splitskom FESB-u, no nije se još uvijek zaposlio, iako su mu neke tvrtke ponudile posao.

- Ma nudili su mi posao iz šibenske tvrtke NCP i iz Ericssona Nikola Tesla. No ja sam se odlučio na još učenja, na školu. Mlađi brat Marko također je upisao FESB u Splitu, pa ćemo onda on i ja ovu zimu zapet za knjigu. Prije toga, 13. rujna ove godine, u KB-u Dubrava u Zagrebu imam još jednu operaciju kod prof. Staneca. Tom operacijom odvojit će mi peti i drugi prst desne šake, a na lijevoj ruci će mi napraviti razmak između drugog i trećeg prsta. Na faksu imam još sedam ispita razlike pa ću imati 180 ECST bodova i onda mogu upisati četvrtu i poslije toga petu godinu studija. Kada to završim, dobit ću, po novome sustavu, titulu magistra. Nakon toga ću misliti na posao - govori Frane.

Mnogi u Tisnome su nakon kornatske tragedije mislili da Frane i njegova obitelj nekoga štite i kako ne žele da istina o tragediji iziđe na vidjelo, što, naravno, nije tako.

- Želim istinu više od svega, ne želim da se išta zataška. Svi mi imamo pravo znati što se zaista dogodilo i zašto su moji prijatelji izgubili život, a ja dobio ovakve opekline. Tri godine je prošlo od toga, a još ništa nije zaključeno i nitko za tragediju nije odgovarao. Strah me da se ne zaboravi što nam se na Kornatima dogodilo, a zaborav je najteži - veli Frane.

Obitelji Lučić je u neku ruku pao kamen sa srca nakon medijskog istupa u “Slobodnoj Dalmaciji” pukovnika Nediljka Pušića, koji je iznio teorije da se na Kornatima nije dogodio eruptivni požar, nego da je došlo do detoniranja rasutog eksplozivnog punjenja, od jedne ili dvije odbačene bombe s NATO-ova zrakoplova nakon “kosovske krize” iz 1999. godine.

- Nakon te izjave pukovnika Pušića skinula se sva sumnja za neko skrivanje istine o Kornatima s moga Frane i s naše obitelji - kazuje Vilim Lučić, Franin otac.

Frane još uvijek nije bio na Kornatima, a kada će ići, to ne može točno reći.

- Htio bih se ići pokloniti svojim prijateljima, ali još uvijek ne mogu. Ne bih htio da taj moj odlazak prouzroči neko pogoršanje moga zdravstvenog stanja. Otići ću na Kornate kada za to budem spreman. Ne bih htio da mi se opet počnu vraćati slike tog pakla. Ipak sam ja tamo sjedio pet sati i čekao pomoć, koje niotkud nije bilo. Velika je to trauma bila, vjerujte mi - staloženo i smirenim glasom će Frane.

Vlada ga zaboravila

Franu posebno pogađa činjenica da je u neku ruku zaboravljen od vodećih hrvatskih političara koji tijekom cijele godine ne zovu, ne pitaju za zdravlje, ne pitaju je li mu što potrebno.

- Ma ne zovu ni na obljetnicu Kornata. Ali valjda to tako mora biti. Imaju zasigurno puno važnijeg posla od brige za Franu Lučića. Od toga me još više boli činjenica da su me izbacili iz komisije za spomenik na Kornatima. Kada je ta komisija osnovana, imenovali su me njezinim članom. No, prošle godine, negdje u rujnu, imenovana je nova komisija za spomenik i tada su me telefonski obavijestili da više nisam njezin član. Ne bih o imenima, kao ni o imenu onoga koji me obavijestio o izbacivanju iz komisije. Bit će vremena i za to. Samo mogu reći da mi nije jasno zbog čega sam izbačen iz te komisije. Nadam se da ću i ja kroz svoj križ koji nosim pobijediti teškoće i patnje s kojima živim - govori Frane.

Kako kaže, u Tisnome je u dobre sa svima, pozdravlja se kad se sretne s roditeljima poginulih vatrogasaca, no nikada ga nije posjetio, a ni pitao za zdravlje, Dražen Slavica, vatrogasni zapovjednik u vrijeme kornatske tragedije.

- Mi bismo njega rado primili, u našu kuću, ali bi mi tada morao objasniti zašto se toliko dugo na Kornatima čekala pomoć za unesrećene. Zašto sam ja tamo čekao pet sati? Ne treba mi se ništa ispričavati i plakati tu nada mnom, ako ne smije govoriti i ako ne smije reći istinu - kazuje Frane.

Još uvijek su na Franinu tijelu vidljivi ožiljci s kojima će morati živjeti cijeli život, iako često kažu da su puno gori oni ožiljci na duši, a i takvih Frane zasigurno ima.

- Ožiljci me svrbe kad ih ne mažem kremama, tako da se tri puta dnevno mažem. Odlazim i jednom travaru u Ljubuški i on mi pomogne. Ne smijem na sunce, samo onda ako sam dobro zaštićen odjećom, kapom i naočalama - priča Frane.

Našega kornatskog junaka, koji je do sada izdržao more operacija i nekoliko puta pobijedio smrt gledajući joj u oči, posebno muči i brine jedna u praksi vrlo jednostavna stvar.

- E, ovim putem preko “Slobodne Dalmacije” molim sve odgovorne koji mi mogu pomoći da mi pomognu. Radi se o vrlo jednostavnoj želji. Želim da mi vrate moju vatrogasnu opremu s Kornata. Do sada su mi vratili samo novčanik, a još mi nisu vratili kombinezon, čizme, kacigu, protupožarnu jaketu (Neplam), majicu i mobitel. Rekli su da će mi sve to vratiti kada završi istraga. Evo, prošlo je tri godine od tragedije, valjda su istragu završili. Ma, to vam je zataškavanje, ništa drugo nije u pitanju. Tko zna kada će i hoće li biti ikada dovršena istraga? - zaključuje Frane.

Dan nakon obilježavanja tragedije na Kornatima, 31. kolovoza, Frani je rođendan. Frane, junačino, sritno ti bilo!

‘Bježi, ti besprsti, što to radiš’ Franu je posebno pogodila jedna nepromišljenost gosta iz Zagreba koji je u Tisnome bio u jednom kafiću. - Bili smo vani prijatelji i ja. Svatko je od nas uzeo jedno piće. Kako ja zbog prstiju ne mogu držati čašu kao i svi drugi, držao sam je na svoj način. U kafiću je bilo puno ljudi pa me je netko malo gurnuo i ja sam malo prolio soka po tom gostu iz Zagreba. On se okrenuo i rekao mi: “Bježi, ti besprsti, što to radiš?!”. Nije bilo ugodno čuti, no tada su mu ostali objasnili o čemu se radi pa se i on smirio.

 

Brat Marko na promatračnici - Toga 30. kolovoza 2007., kada je Frane išao gasiti požar na Kornatima, njegov mlađi brat Marko, koji je bio također u DVD-u Tisno, dežurao je ovdje na promatračnici na Gračini, odakle se prati ima li igdje uokolo požara. Cijeli se sada naježim kada promislim što bi bilo da je i Marko u to vrijeme bio u DVD-u. Sigurno bi i njega poveli na Kornate. Ne želim o tome ni misliti - kazuje nam Vilim Lučić dok stojimo na Gračini i gledamo murterski arhipelag, odakle se kao na dlanu vide i obližnji Kornati.

 

Veliki navijač ‘Hajduka’ - ‘Hajduk’ ove godine igra odlično. No nisam stigao pogledati ni jednu utakmicu ove godine. Posljednja utakmica na kojoj sam bio, bila je ona protiv ‘Žiline’. Ako uđu u europsku ligu, tako bih rado išao sa bratom gledati te utakmice, samo je teško karte nabaviti - govori zagriženi navijač ‘majstora s mora’.

 

Traži 25 milijuna kuna Frane Lučić je tužio RH, MUP i Grad Šibenik i od njih, za nevjerojatnu patnju koju je preživio, ukupno potražuje oko 25 milijuna kuna odštete: - 17 milijuna kuna za neimovinsku štetu; - za imovinsku štetu, za tuđu pomoć i njegu po 8800 kuna mjesečno do kraja života;  - na ime medicinske pomoći i njege mjesečno do kraja života po 1120 kuna; - na ime troškova poboljšanja hrane i vitaminskih preparata za kožu po 1500 kuna mjesečno do kraja života; - s obzirom na to da Frane nije godinu dana mogao studirati i pristupati ispitima, zatražena je jednokratna isplata od 15 tisuća kuna; - na ime roditeljskih posjeta u bolnicu zatraženo je još 5 tisuća kuna jednokratne isplate

 

Nagodba s državom Parnični postupak naknade štete za Franu Lučića je u tijeku, a usporedno s tim postupkom vode se i pregovori o pokušaju mirnog rješenja spora te sklapanja izvansudske nagodbe. Optimist sam u pogledu konačnog rješenja u korist Frane Lučića. Liječenje moje stranke, Frane Lučića, dugotrajno je i iziskuje iz dana u dan sve veće financijske izdatke, te se nadam kako će država imati sluha za njegovo stanje pri donošenju konačnog odgovora oko sklapanja izvansudske nagodbe. Sudski postupak koji je pokrenula obitelj Frane Lučića radi naknade štete za duševne boli, zbog osobito teškog invaliditeta, pri kraju je te vjerujem kako bi u ovom slučaju sudski postupak trebao biti dovršen tijekom rujna ove godine. Ujedno se nadam da bi i u ovom slučaju moglo doći do mirnog rješenja prije donošenja presude - kaže nam poznati zagrebački odvjetnik Tvrtko Bilić Erić, koji zastupa Franu Lučića i njegovu obitelj u sudskim sporovima.