Duga je moja privatna povijest možda ne baš preziranja Stipe Šuvara, ali metodičkog njegovanja odbojnosti prema njemu. Ta povijest seže još od nježnih godina. Umjesto u klasičnu gimnaziju, koja je njegovom reformom pospremljena u povijest kao buržujski prosvjetni relikt, upisan sam u Brodograđevni školski centar, gdje sam u metalostrugarskom kabinetu brusio vještinu izrade krakuna i ciginjoli za škure. Nakon dvije duge, preduge godine, bilo mi je dopušteno izabrati usmjerenje po svome ćeifu.
Kurs partije
Tek što sam zagvoškog reformatora uspješno zaboravio, sredinom osamdesetih dogodila se takozvana “Bijela knjiga”, dokument čije je službeno ime glasilo “O nekim idejnim političkim tendencijama u umjetničkom stvaralaštvu, književnoj, kazališnoj i filmskoj kritici, te o javni...