StoryEditor
Hrvatskaćakula u ‘Bellevuea‘

Nemojte odustati! Iziđite na izbore: s dr. Antom Tukićem, vitalnim 88-godišnjakom, vratili smo se malo u povijest, ali i dotaknuli sadašnjosti

5. srpnja 2020. - 09:53
Duje Klarić/HANZA MEDIA

S dr. Antom Tukićem dogovorili smo se malo prije podneva u kavani hotela "Bellevue", gdje još uvijek navraća splitska gospoda. I puno mlađi tog bi vrelog dana lipsali preko grada, ali dr. Tukić je sa svojih 88 stigao ležerno i bez kapi znoja na čelu. Ili ih ja, sigurno jedno 25 centimetara niža od njega, nisam vidjela.

Kaže da ima svoje trikove i prečice kojima hvata hlad, a nikad ne nosi strijač. Za razliku od svoga zeta, novinara i književnika Ante Tomića, koji se od šešira ne odvaja osim kad trči i spava.

Vrlo vitalan i šlang, u bijeloj košulji, s malom crnom aktovkom i tamnim sunčanim naočalama, doimao se naš sugovornik doktorski spreman za razgovor na prethodno mu zadanu temu – "Svi moji izbori".

Zabrljali s BiH

U novine izlazimo u nedjelju, moramo o politici, a ne smijemo prekršiti izbornu šutnju. Kako ćemo? Lipo. O svemu ćemo pomalo, samo nećemo o njima. Oni neka se danas tresu, a dr. Tukić je svoje bitke otukao. Na nekim izborima je bio kandidat, a na nekima samo birač. Nijedne, govori nam, nije preskočio, makar je ponekad morao nekome dati glas po principu "manjeg zla".

– Ali neodgovorno je ne glasati, jer čim niste izišli, dali ste glas nekome drugome – digne znakovito prst.
Počeli smo ćakulu o pandemiji jer ipak je dr. Tukić prije svega liječnik, kardiolog, a i ovi izbori su debelo koronavirusom inficirani.

Onda, bojite li se infekcije? Jeste li izlazili u vrijeme stroge karantene, što kažete na rad Stožera?
– A čujte, treba vjerovati epidemiolozima. Doduše, bili su počeli dobro, a poslije su postali pomalo nevjerodostojni. Ovo su sad gadno zabrljali s građanima iz Bosne i Hercegovine. Pa ne možeš im propisati samoizolaciju, a onda kad ti zaprijete da nećeš moći preko Neuma, povlačiš odluku za šest dana. Inače bih se ponekad prošetao i kad su govorili da stojimo doma, ali strogo sam pazio da nikoga ne susrećem. A mogu vam reći da i nije bilo ljudi na ulicama.

Sad ispada da samo moramo dobro prati ruke i udaljiti se jedno od drugoga, a u početku smo mislili da je radijacija...
– E. U početku su govorili koliko dana se virus zadržava na plastici, koliko na željezu...

Nenormalni Trump

Mislim da smo se vratili na ono što je struka oduvijek i nalagala. Kad ste vi upisali medicinu?
– Upisao sam je 1951. I znate da je meni zarazne bolesti predavao dr. Fran Mihaljević. Ooo, sjećam ga se, bio je fini gospodin. Je, je. A predavala mi je i poznata profesorica iz mikrobiologije Dora Filipović. Poslije se nisam bavio infektologijom, ali oduvijek se znalo za takozvani sanitarni kordon, kada bi u prošlosti vojska blokirala prostor radi sprječavanja zaraze, to je još bilo i kad je kuga harala. Vi ste jednostavno ljude morali izolirati jer, evo, i kod ovoga virusa ne znaš je li netko zarazan ili nije, bez toga ne možete. A kako je eksplodirao razvoj tehnologije i elektronike, medicinska dijagnostika i terapija su se puno promijenile u odnosu na doba kad sam ja radio. Ne mogu reći da su naši loše postupili za razliku od onoga luđaka i rasista.

Kojega?
Trumpa, pa on nije normalan. Ka i Johnson. Strašno.

Ima li više uopće autoriteta među političarima, ima li ih u ijednom području?
– Više od trideset godina govorim da je svijet prvu Božju zapovijed izmijenio pa ona sad glasi: "Nemaj drugog Boga osim profita." I sve je danas okrenuto i dopušteno da bi se osigurao profit. Pogledajte samo što se događa u Brazilu. Katastrofa! Pa kako i oni koji ruše brazilske šume ne misle da će i sami ostati bez pluća, kao i njihova djeca, jer te šume su zaista pluća svijeta. Zaboravili su na onu latinsku "Quidquid agis prudenter agas et respice finem", je li, "šta god radiš, radi razborito i misli na svršetak".

Vidošević glavni konkurent

Jesu li političari u vaše vrijeme bili odgovorniji? Bili ste saborski zastupnik.
– Hm, svaka generacija je na svoj način nostalgična, vjerojatno toga ima i kod mene. Ali neke stvari su bile dijametralno suprotne nego danas. Bio sam u Saboru od 1995. do 1999. godine. Tada se barem zastupnici nisu iznosili iz sabornice. Bio sam predsjednik Kluba zastupnika Liberalne stranke. A na izborima pobijedio Nadana Vidoševića. On mi je bio najjači konkurent.

Ti izbori su bili 29. listopada 1995. godine. Biralo se 80 zastupnika po listi stranke, a 28 po većinskom sistemu; to je ono tko dobije više glasova. Inače sam bio na listi i 90., ali to je bilo ono vrijeme kad ste mogli staviti mačku na čelo liste HDZ-a i oni bi dobili. Onda se glasovalo po starome sistemu. Taj sistem je trajao samo do 92. godine.

Čekajte, ali vi ste bili u politici i u onom sistemu?
– Bio sam član gradske skupštine od 1969. do 1974. godine, u doba gradonačelnika Jakše Miličića. A vidite, ja sam se u onom sustavu vjenčao u crkvi, krstio sam, pričestio i krizmao djecu, uvijek sam tvrdio da to nije bilo zabranjeno, kao što neki sada govore. Moglo se. Moja žena je bila profesorica matematike, ne znam, možda bi se na to da je predavala hrvatski ili povijest drukčije gledalo... Ali nije baš sve bilo kako se govori, to vam hoću reći.

Glasanje u socijalizmu

A jeste li glasali još u socijalizmu. Kako je ono bilo, deset kandidata, a svih deset prolaze?
– A nije baš tako bilo. Isto se moglo zaokruživati; mi bismo se, recimo, na poslu dogovorili koga ćemo. I glasovali samo za neke, a ne za sve na listi. Moglo se na odlučnosti i vještini i onda nešto napraviti. Radio sam u Domu zdravlja, vodio ga je pokojni doktor Božen Pivalica, bila je tu jedna mlada jaka ekipa liječnika, a partija i nije bila baš jaka. Ona je drmala u bolnici, Opća bolnica Split se zvala tada.

Kao i danas...
– Je, i danas je HDZ partija. Recimo, tada su neki kolege 71. više problema imali u bolnici na Firulama nego u Vojnoj. A Dom zdravlja je spašavao proljećare.

Bili ste gradski vijećnik i nakon 90., dakle i na lokalnim izborima ste se kandidirali?
– Istina. Bili su lokalni izbori 1993. i 1997. godine i oba puta smo dobili većinu. Prvi put smo bili u koaliciji s HNS-om i HSS-om, a drugi put s HNS-om. Prvi put smo dali gradonačelnika Nikolu Grabića. Dogodilo se da nam je skupa s još petoricom prebjegao u HDZ. Bio je tada rat... A jeste znali da je HSLS bila prva stranka, osnovana je mjesec dana prije HDZ-a. Prvi put sam postao gradski vijećnik, a na sljedećim izborima sam samo bio nositelj liste.

Kako ste stizali, bili ste i u Saboru?
– Ja sam 1. srpnja 1997. godine išao u mirovinu.

Liječnici u politici

Što liječnike toliko motivira da ulaze u politiku? Ima ih u gotovo svim strankama.
– Nikad nisam došao do odgovora. Liječnici u svom poslu donose odluke samostalno, a u politici se nekad njihove odluke kose s odlukama stranke, a to prije ili poslije moraju pomiriti. Moraju se rukovoditi time da se za opće dobro bore s najmanje štete.

Prisjećate li se neke vlastite situacije?
– Kad se u Saboru glasalo za izborni zakon. Tada je Šeks, 99. godine je to bilo, pozvao nas iz oporbe, dakle, LS, HSLS, HSS, IDS, HNS i SDP – svi su bili složni da zakon ide. Imali smo malo vremena do odluke, ali uspio sam nazvati Gotovca. Govorin mu "Vlado, šta ću učinit?" jer sam protiv, a oni svi za. On meni tada govori: "Slušaj, ti si tu u ime stranke. Budemo li protiv, svi će se okrenuti kontra nas i to ne bi bilo dobro."

A Gotovac je uvijek govorio da su koalicije dobre samo ako svi u njoj napreduju, a ne samo jedna stranka. A i izborne jedinice su naopake, HDZ ih je prilagodio sebi. Mi smo se u Saboru borili, ratovali smo s HDZ-om, za zakon koji će osigurati da Hrvatska radiotelevizija stvarno bude javna, a ne da bude servis vladajuće stranke, a to ni do danas nije postignuto.

Puno traju vaše bitke, ima jedna koju godinama vodite – za obnovu Bajamontuše. Što je s tim?
– Aaa, to traje od 2005. godine. Puno toga se dogodilo. Izrađen je elaborat Monumentalne fontane, radili su ga Cambi, Katja Marasović, Ivana Prijatelj. Ali glavni protivnici obnove fontane su konzervatori i, po svemu sudeći, ministrica kulture. Znate li da doma imam jednu sobicu punu dokumenata? Pokušali smo na sve legalne načine da se fontana obnovi, ali ništa. No, nema posustajanja.

Borba u Saboru

Kad sve zbrojite, postoji li nešto što biste drukčije učinili ili vam je sada žao što niste?
– Uvjerio sam se da je politika stvarno realizacija mogućeg, pa sam se, kao predsjednik Kluba zastupnika LS-a u Saboru u drugoj polovini mandata, borio da se naši prijedlozi usvoje. Međutim, kada protiv sebe imate vladajuću većinu, koja ne respektira vaše prijedloge zakona ili općenito druge prijedloge – na primjer, imali svoj vrlo kvalitetan prijedlog izbornog zakona koji je izradila gđa Jasna Omejec 1999. godine – ne možete puno očekivati. Ali svejedno mora se predlagati i ne odustajati.

Imate li neka očekivanja od današnjih izbora?
– Očekuje se da će političke vlasti raditi prije svega za opće dobro, jer su oni predstavnici naroda, oni ga zastupaju. Međutim, i prije i sada smo svjedoci raznih, blago rečeno, manipulacija. Oni koji bi po dosadašnjem načinu prezentacije mogli biti protagonisti pozitivnog načina rada, bojim se da će biti u manjini. No, moramo biti uporni i valjda ćemo jednom dočekati vlast koja će raditi isključivo za boljitak svoga naroda.

Podignuli smo tužbu i uspjeli

Znate li vi da sam ja Ustavnom sudu tužio Šuvarovu reformu školstva? Tada je bilo u Splitu obavezno nastaviti osnovnu školu u nekoj srednjoj koja je unaprijed određena. Protiv toga sam se bunio jer to je bilo dodatno nakaradno u polunakaradnoj reformi.

Moja kći je u školi "Bruno Ivanović", danas "Lučac", učila klasične jezike i ja sam htio da ona nastavi školovanje u nekoj od gimnazija gdje ih je mogla nastaviti učiti. A to se nije moglo. Onda smo nas trojica, dr. Marinko Stančić i dr. Stipe Jukić, tužili i Ustavni sud nam je priznao da smo u pravu. Pitam se bismo li danas dobili spor.

Pa zar nije tako bilo svugdje, a ne samo u Splitu?
– Ne. Nije bilo, a ovdje je to Skataretiko potpisao na prijedlog podčinjenih.

Životopis: primarijus od 81.

Dr. Ante Tukić dobitnik je Nagrade Grada Splita za životno djelo, zatim je dobitnik Zahvalnice Društva prijatelja kulturne baštine za izniman doprinos u očuvanju kulturne baštine te brojnih drugih priznanja. Rođen je 1932. godine u Splitu, studij medicije završio je 1959. godine, specijalistički studij iz interne medicine 1969. godine, a prvi postdiplomski studij 1974. godine. Magistrirao je 1980., a 1981. godine je stekao zvanje primarijusa. Bio je i predsjednik Zbora liječnika Hrvatske od 1992. do 1997. godine. Posebno se zauzimao za uvođenje nove dijagnostike i metoda u liječenju kardiovaskularnih bolesti, te za praćenje razvoja elektronike i nabavu brojnih aparata neinvazivne dijagnostike.

Novca nikad dovoljno

Mislite li da je, s obzirom na sve više visokosofisticiranih zdravstvenih uređaja, medicinska usluga s dopunskim osiguranjem skupa?
– Ne, nikako. Uvijek se govorilo da nema toga budžeta koji se u zdravstvu ne bi mogao potrošiti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

21. rujan 2020 01:45